Nasilnici

Kristić, za kojega upućeni tvrde kako je bio kolovođa slučaja,  svojim je automobilom prevozio dokumentaciju i osobne stvari nepravedno s radnog mjesta  otjeranog Joza Ostojića. I dok je jedan proces završio pravomoćnom presudom, drugi zbog nasilnog izbacivanja još traje, iako je iz suđenja izostavljen Maro Kristić, zato što je saborski zastupnik Mosta iz Neretve.

Da je ovakvo nasilje i materijalnu štetu napravio bilo koji drugi političar, a ne Mostovac i Srđevac, nekad HSS-ovac i Laburist, istovremeno stranački uhljeb u  HDZ-ovoj županiji Maro Kristić, mediji ne bi prestajali pisati o takvom razbojstvu nad javnim interesom. No, u slučaju Kristić, tijekom kampanje za prijevremene lokalne izbore u Dubrovniku 2015., jedini medij koji se usudio pisati o sudskom procesu Kristić je izvrgnuo ruglu te je preko medija koje izdašno financira, naravno javnim novcem, slao pamflete kako mu, jadnome, podmeću! Srećom, stigla je i pravomoćna presuda koja je potvrdila tko je bio akter nasilnog čina,  koji je medij pisao istinu, a tko je lagao. 

Lažljivci

Svi su političari percipirani kao lažljivci. Oni si tu rijetko zbog nas, a gotovo uvijek radi vlastitih interesa. Na kraju svake političke karijere trebalo bi ih pitati što su oni to iza sebe ostavili, stvorili i napravili u javnom interesu, a što su sve u međuvremenu od javnog novca sebi priskrbili. Trebalo bi ih mjeriti i po tome koliko su spremni govoriti jedno, misliti drugo, a  raditi treće. To je razina njihove lažljivosti.

Primjerice, političar koji govori protiv uhljeba, a nikada nije imao radno mjesto koje nije političko i uhljebsko je lažljivac. Političar koji govori protiv osuđenih u politici, a sam je počinitelj kaznenih djela. Političar koji govori o rastrošnima s javnim novcem, a sam u Saboru uzme sve moguće naknade ovoj jadnoj državi; trostruku prosječnu hrvatsku plaću, iz proračuna plaćene sve troškove i uzme još i ''naknadu za odvojeni život.'' Političar koji bi da drugima zbog golfa sudi ulica, a prima plaću kao pročelnik za turizam u Županiji i radi na tome da se isti turistički  projekt u prostornom planu realizira na 310 Ha.

Lažljivac je političar koji prijeti i kleveta novinare da imaju sponzore i transferiraju javni novac na privatne račune, dok oni, za razliku od njega, zarađuju skromne plaće na tržištu, stvaraju radna mjesta i financiraju njegovih 20 tisuća kuna lagodnog života svaki mjesec. Političar koji priča kako ubojicama nije mjesto u Saboru, osim ako ubojice djece nisu iz redova njegovog Mosta.  Političar koji priča o tome kako bi politika trebala biti moralna, a iza sebe ima toliko stranaka i lista, ovisno o trenutku, da ni sam više ne zna što je.

Politički suncokreti

Maro Kristić uvijek za sebe voli reći kako je promijenio samo dvije stranke. Bio je član HSS-a i Hrvatskih laburista. Iz HDZ-a tvrde kako je Kristić bio i njihov, iako nema službene potvrde, osim što je bio zaposlenik HDZ-ove Županije, ali zaposlen temeljem koalicijskog dogovora, iz kvote HSS-a. Naravno, zbog stručnosti i moralnosti. Kristić se 2015. pridružio Srđevcima i napustio Laburiste, koji su u tome trenutku već bili mrtva, a time i za Kristićev probitak besperspektivna stranka.

Priključio se Mostu, tvrdi da nije član, ali je Mostov zastupnik već drugi put. Postoje ljudi koji mogu potvrditi i da je svojevremeno Kristić promatrao kako će se razviti situacija s Dubrovnik regijom koja je trebala biti lokalna stranka i koju su vodili njegovi najbolji prijatelji.  ''Nije lako bit, ni svetica, ni kurva, sve po potrebi, kako se namisti, u taj čas,'' pjeva Gibonni, a Kristić to najbolje zna. Gdje se okrenuti i gdje je sunce u kojem času. U trenutku kad je pala Vlada, Kristićeva saborska sudbina bila je neizvjesna, ali je on i dalje bio spokojan jer mu se čuvalo uhljebsko, nepopunjeno radno mjesto u Županiji.

 Kristićeva prijateljica Dolores Lujić često govori kako je izgubio mjesto pročelnika zbog napuštanja HSS-a i ulaska u Laburiste. Jadni Maro!  Tuguje cijela Hrvatska zbog Kristića. Nakon toga je postao, zamislimo tu tragediju - savjetnik u Županiji! I čuvala mu se savjetnička fotelja sve dok nije sigurno prisegnuo na još četiri bezbrižne godine u Saboru. Baš je žrtvovan, takva je to tragedija da s Kristićem suosjećaju svi građani Republike Hrvatske kojima je jednako tako nesigurno radno mjesto kao  Kristiću. Da nije tragično, bilo bi smiješno.

Proračunske štetočine

Na kraju je najveća tragedija ipak to što Maro Kristić u usta toliko često uzima upravo transparentno trošenje javnog novca. On, koji je Joza Ostojića izbacio s posla i zbog čega je nastala šteta od 100 tisuća eura! S time se može izgraditi dio azila ili kupiti stančić Katiji Šarić, samo za usporedbu. On, koji je ušao u Sabor na krilima Mostovih laži o štednji pa iz tog jadnog proračuna uz saborsku plaću uzeo sve moguće beneficije o kojima hrvatski građani mogu samo sanjati.  Mnogi s tim iznosom žive i prehranjuju obitelj, s iznosom koji on dobije samo kao beneficije uz lagodni život.  

On, koji je i prije toga, na temelju svoje politike, bio masno plaćeni pročelnik u Županiji, a kao Mostovac navodno se trebao zalagati za ukidanje županija. No, od toga su mostovci odustali čim su se uhljebili u Sabor i Vladu. On, koji je srušio dubrovački proračun 2015. kako bi se kandidirao kao gradonačelnik i prouzrokovao Dubrovniku milijunske štete i trošak novih izbora. Da bi na kraju kao kandidat dobio najmanji, mizeran broj glasova Dubrovčana.

Luzeri

Kristić nikako da se pomiri s tim da je kao Mostov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika dobio mizernih 16 posto glasova. Vjerojatno zbog toga ne može noćima spavati, a možda mu je pomogao i psihijatar Petrov s kakvim tehnikama samopomoći.

'Nije istina da me građani Dubrovnika ne žele!  Nisam lažljivac, nasilnik, luzer, politički suncokret i proračunska štetočina! Građani su plaćeni! Prokleti plaćenici!  Vlahušić i Franković sponzorirali su 80 posto Dubrovčana da budu protiv mene. Oni su samo plaćeni da ne glasaju za mene! To nije njihovo mišljenje!  Svi su oni, novinari i 80 posto građana, plaćeni da me mrze! Ja sam jedina istina, moral, pobjednik i samo ja, ja i ja imam pravo na sve javno. Na javno mišljenje, javno djelovanje i javni novac. Ostale ću ušutkati, pogotovo ovih 80 posto plaćenih građana koji me ne žele! Božo i Bože, hvala vam što ste mi dali priliku da u tome uspijem!'

Javni interes ispred novca

Jadni Maro, nikako da shvati da nije sve u životu u novcu. Nikako da shvati da postoje ljudi koje se ne može platiti da  zaborave svoje mišljenje o lažljivcima, nasilnicima, političkim suncokretima i proračunskim štetočinama. Nitko ih ne može platiti da takve biraju i to su mu poručili više puta.

Maro Kristić nije samo neosuđena prvoklasna štetočina javnog novca, nego i prvoklasni politički neprijatelj Dubrovnika. Radi zasluga Mosta u njegovom osobnom političkom probitku i lagodnom životu, spreman je na sve, pa i na zastupanje stavova o gašenju institucija u Dubrovniku. Jebe se Kristiću za Dubrovnik i težnje Mosta da Grad postane malo selo pokraj Neretve.  Može on koliko hoće pričati o presudi Vićana i Vlahušića zbog kaznenog djela u kojem nije nastala šteta, dok god legalno i bez sudskih presuda na temelju svojih šteta lagodno živi i brodi političkim vodama.  

Ups, Kristić nikad ne priča o Peru Vićanu. Kad je još 2015. krenuo zatražiti da se Vlahušiću zabrani kandidiranje, zaboravio je to isto, zbog istog djela, napraviti za Vićana. S kojim je u koaliciji u Gradskom vijeću. Ne priča ni o kurikularnoj reformi, ni o svemu onom što bi kao navodni kandidat Srđevaca u Saboru trebao, sve je zaboravio s Mostom preko kojeg je konačno prešao preko rijeke s čije druge strane je bio Sabor, kad mu u lokalu ne ide. Dubrovčani ga ne žele. Prokleti Vlahušićevi i Frankovićevi plaćenici!

Kristić, sunce naše nevino, maleni suncokret okrenut uvijek tamo odakle stiže sunce s kojim će rasti i vinuti se u politička nebesa. Uvijek nevin, nikad osuđen, a i dalje štetočina. Za Dubrovnik gora od svih onih koje stavlja u usta. To je najveća tragedija.