PARODIJA NEKADAŠNJIH KOMUNISTA Jučer se učili kako se prekrižiti, danas im smeta kladionica pored crkve

Autor: Vedran Salvia Autori fotografija: Goran Mratinović
Ukoliko bude sve kako je to zamislila hrvatska Vlada, odnosno Ministarstvo financija - kasina, automat-klubovi i kladionice neće se smjeti nalaziti 500 metara od vjerskih objekata.

Neće smjeti biti kladionice niti pored škola, ali to je logično i razumljivo, da kladionica bude i kilometrima daleko od škola bilo bi razumljivo. No, zašto se država brine da se ne "gembla" u blizini crkve?

Da budemo cinični - zato jer u crkve idu najbolji među nama pa ih se ne želi pokvariti? No, svako moguće pitanje tu biva nejakim pred surovom realnošću koja glasi - zašto je kvragu državu briga za to? 

I to je temelj problema. Dakle, u simbiozi između Crkve i države.

Takva odluka Vlade da pored crkava ne dolaze više u obzir kockarnice u biti je najveće moguće bogohuljenje, ne zbog kockarnica (vrag im sreću odnio, kao i što i jest)  nego zbog odnosa države i crkve. U civiliziranom svijetu nije nenormalno da religija pokušava ući u pore države, da se želi nacionalizirati, postati državotvorna.

Negdje se to uspijeva bolje, negdje lošije. Ali u Hrvatskoj je eto normalno da država biva ta koja sve radi da bi se ujedinila s religijom, što je nečuveno. U Ustavu piše da su vjerske zajednice nezavisne od države, ali ne i da je država nezavisna od vjerskih zajednica, a kamoli da država treba hrliti ka vjerskim zajednicama.

Tako svjedočimo i premijeru Andreju Plenkoviću koji je prije nekoliko dana pohodio papinske dvore, gdje se zalagao da Alojzije Stepinac bude okrunjen svecem i to valjda svakome ispada normalno, kao da je papi na rukoljub došao nadbiskup Josip Bozanić, a ne da se šef Vlade države u Europskoj uniji brine o tome koga će se proglasiti za sveca!?

No, očito drugo nije niti za očekivati kad taj isti Plenković, ali i njegovi kandidati za novog šefa HDZ-a svoju kampanju počinju na misi za Stepinca, što je ustvari toliko anakrono da se sasvim lijepo uklapa u hrvatski realitet u kojem je sve, ama baš sve postavljeno naopako.

U svakom slučaju, sraslost hrvatske države s Kaptolom je neprilična, ali ne samo iz ovih očibodećih estetskih i moralnih razloga. već je i teška po grbači državnog budžeta, a kad se želi biti veći katolik od pape onda je logično da iz proračuna kapaju milijuni u kotače klera, a da nitko nema pojma kako se taj novac troši. 

Nažalost, u pospremanju države iz socijalizma u nešto novo, recimo evo hibridni kapitalizam, ponešto je urađeno navrat-nanos pa se dogodilo da smo se preko noći podučavali vjerskim običajima, što je Crkva vješto iskoristila i cijelu bujicu promjena navalila na svoj mlin.

Tako se pojedine u prvim redovima pri oltaru učilo kako da se prekriže, a Crkva opće brinuća kakvom ju je Bog stvorio zauzvrat preobraženim komunistima rezervirala sjedala.

Sve što je poslije uslijedilo tek je parodija nekadašnjih komunista, čiji premijer se evo brine tko će biti proglašen za sveca, ali koji evo mogu biti na miru da ih na putu prema bogomolji neće ometati sportska kladionica.

Popularni Članci