'Siromaštvo će natjerati ljude da izađu na ulice' naslov je članka Novog lista objevljenog početkom siječnja, a koji se bazirao na istraživanju časopisa The Economist. Časopis je na temelju istraživanja provedenog u 150 zemalja svijeta došao do zaključka kako je Hrvatska među zemljama kojima se u 2014. predviđa visok rizik od društvenih nemira.

Časopis je točno prognozirao da će ljudi izaći na ulice, ali je pogriješio motiv i način izlaska. Za dlaku. Nemiri su protutnjali kroz susjednu BiH, zadržali se nekoliko dana, zapalili zgrade državnih ureda i institucija. Nemiri nisu plesali, bilo je tek nešto skandiranja. Uglavnom o nekom Valteru. A mi? Mi kad dotaknemo dno plešemo. Cijeli dan i noć. 'I zato što nemamo kamo, i zato što nemamo love za skupe provode...Mi plešemo...'. Je li to sreća zato što smo još živi, u tonu one što nas ne ubije ojača nas ili smo naprosto popizdili?

Ljudi su izašli na ulice i plesali

U svakom slučaju jedna od najiritantnijih pjesama svih vremena 'Don't Worry Be Happy' dobila je svog legitimnog nasljednika. Pjesma 'Happy' Pharrella Williamsa koja zrači tolikom pozitivom da vam od nje može pozliti inspirirala je jedan od posljednjih You Tube fenomena. Tako gotovo nema grada na planeti koji nije snimio svoju verziju pjesme kako bi pokazali da su toliko sretni da moraju raditi ono što ljudi rade kad su sretni - plesati.

Dubrovnik je bio jedan od prvih gradova u Hrvatskoj koji je dobio svoj Happy video. Slijedili su ga mnogi, a posljednji u nizu je Zagreb. Priča se da će ovih dana svoj doprinos groznici sreće dati stanovnici Pojezerja i Špičkovine, a od visokog neimenovanog izvora unutar Rementinca doznajemo da se i tamo, pod budnom paskom čuvara, također sprema plesnjak.

Petar Pereža i Romina Knežić u subotu su u dnevniku Nove TV napravili tako suptilan prelaz s priloga o misteriji nestalog malezijskog Boeinga na plesno ludilo vrišteće pozitive sa zagrebačkog glavnog trga. Snimke na koljenima uplakane rodbine nestalih putnika kojima mobiteli još zvone zamijeniše tako slike Hrvatica i Hrvata naprosto poludjelih od sreće, koja je čini se zarazna. To su napravili toliko vješto da čovjeku dođe da se zapita zašto su nas uopće u prvom redu i išli mučiti s tim nesretnim ljudima. Tko to uopće želi gledati? Dosta nam je i naše drame, ne moramo dijeliti i tuđu. Tuđa nevolja nam je dobra jedino kad se možemo naslađivati, ali tko je vidio likovat nad baš tolikom nesrećom? To je naprosto neukusno. Povrh toga, te ljude još i ne poznajemo, ne znamo ni čiji su ni odakle su.

No, zašto su Hrvati toliko sretni da moraju plesom o tome javiti cijelom svijetu? Lako je razumjeti Pharrella. U svojoj 40-toj godini ima razloga veseliti se. Prošle godine imao je tri od četiri najveća svjetska hita. Vlasnik je nekoliko Grammyja, modnih brandova, u kući ima skate park, spavao je s nizom fotomodela, svira svaki instrument i napisao je bar 10 pjesama koje su obilježile pop glazbu u zadnjih 15 godina, jedan je od najbogatijih glazbenika svoje generacije. Ne čudi stoga što Pharrell pjeva o tome kako je sretan.

Zoran Milanović je imao razloga za ples sreće kada su mu na Novom Zelandu s dobrodošlicom iskočili Maori, a ne štovatelji i potomci Ante Pavelića. Umjesto crnih košulja strike Jure i ujke Bobana, ovi su bili obučeni u crne haljinice. Iako su plesali svoj ratni ples, a ne ples sreće, Zoki je tu našao utjehu, ali da je samo jedan Maur digao ruku na pozdrav Zoki bi bio za doma spreman. Isti čas.

I Tomislav Karamarko ima razloga za happy ples jer likuje zbog svog skandiranja koje je premijer pretrpio u Australiji. Vikali su mu mater u Vukovaru. Sad kad je otišao preko mora i tamo mu pretresaju užu i širu familiju. Karamarko može slobodno biti sretan. Ima ljudi bliskih predsjedniku prve kriminalizirane stranke koji tvrde da se posljednjih dana čak i smješkao. Osim što češće pleše.
 

Sretni i kad nas pljačkaju

Ali zašto smo mi ostali sretni? Živimo pod rizikom siromaštva, štedimo na hrani da bi imali za režije. Kreditni rejting nam je u smeću, a mi jedemo smeće. Todorićevo. Umjesto papiga u kajbici držimo običnog slavuja koji nam je došao na balkon jer smo mu stavili komad kruha što smo ga bili uzeli djeci iz usta. Snijega vidimo samo na televiziji, a kao nadomjestak mirisu mora i borova većini Hrvata posluži Pino Silvestre ili plavi Domestos. Prijete nam otkazi, ali prijetimo i mi njima. Malo nas je al' nas ima. Depresija nam ne može ništa. A evo sad već kažu da odlazi inflacija i dolazi deflacija.

Sretna je i Hrvatska nogometna reprezentacija. Pukom srećom su se plasirali na najveći praznik nogometa. A sretni su i svi oni koji su se dočepali ulaznica za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Rasprodan je kontingent ulaznica namijenjen Hrvatskoj, a ulaznice su pokupovali Hrvati u dijaspori. I oni su sretni. Isto ih je malo kao i nas, al' imaju više od nas. Redom nas na izborima preglasavaju, a sada će još i gledati Vatrene, a mi ćemo plesati ispred malih ekrana. Brazil je daleko, ali sreća je nadohvat ruke, baš kao i Žuja.

U istom prilogu član kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije 'Uvijek vjerni' sugerira onim sretnicima koji imaju za put u Brazil kako uvijek trebaju sa sobom imati optimalan iznos novca. U Sao Paolu naime ulice vrve džeparošima koji su se naoštrili upravo na Hrvate pa je važno, sugerira ovaj mrtav ozbiljan, imati baš onoliko novaca koliko bi zadovoljilo vašeg lopova u možebitno pogibeljnoj situaciji, nedo Bog. Ukoliko imate premalo, mogao bi se razljutiti pa vam nauditi, a to ne želite. S druge strane, ako imate previše uzet će vam sve pa vam neće ostati ništa. Brazilac će otplesati s mjesta događaja, a vi ćete ostati ukopani u mjestu, ko Gibonni u disko klubu. Zato ga poslušajte pa ćete biti sretni i kada vas opljačkaju. Dobar stari osjećaj.

Petar Pereža i Romina Knežić nastavljaju s dobrim vijestima. U Metkoviću je osnovan nogometni klub. Romina Knežić kaže kako to ne bi bilo ništa neobično, zbilja nema ništa neregularno oko osnivanja nogometnog kluba u nogometom zaluđenoj državi, da se u ovaj nije učlanilo čak 50 djevojaka. –'Ima šanse za djevojke', odgovara na to njen suvoditelj Petar Pereža. A one mislile kako su izgubljene. Možda Pereža potakne i Metkovce da otplešu svoj Happy video. Eno, Velolučani već jesu.

No, djevojke i žene nisu plesale kada su prošlog tjedna Dubravka Šuica i Ruža Tomašić u Europskom parlamentu glasovale protiv izjednačavanja plaća muškaraca i žena. U to sporno izvješće uplesalo je i pravo na abortus na što su Dube i Ruža otplesale iz brige za prava žena. I to uz plaću od 6000 eura.

Jedini Hrvat koji u subotu nije bio sretan je Zoran Mamić. Navijači su mu nekidan skandirali majku narkomansku. Kad je 'najodvratnijeg' od njih ošamario nije mu bilo žao. Žao mu je što mu je ovaj vikao i isprovocirao ga toliko da ga ošamari, ali ne i zato što ga je opizdio. Kažu očevici da je navijač od siline udarca otplesao par pokreta za 'Happy' video i zaustavio se tek kad mu je Mamić rekao 'dosta'.