Normalni Splićani gdje ste: Skupina debila izviždala Terezu i još jednom pokazala svoju malograđanštinu
Malobrojni Splićani koji su nekoć na Splitskom festivalu uživo pratili Terezu Kesoviju i njen nastup jako se dobro sjećaju da je to, naročito zadnjih godina njenog sudjelovanja, jedna od rijetkih ili jedina izvođačica koja se obrati publici prije nastupa. Da, njen mikrofon je radio, svoj posao je uvijek, kao i danas odrađivala i odrađuje profesionalno, a pjeva uvijek bez play-backa. Gospođa u svom punom smislu, diva, kraljica, umjetnica, jedina na ovom području.
No, ova zemlja ne trpi uspjehe. Jedva čeka da netko uspije, pa da ga se razapne koliko god može. Jer što bi njoj bilo bolje nego meni? Što je Tereza bolja što pjeva svog dobrog Nona, kad ja stavim prst u uho i razvalim usta?
I tako se na glazbeno-komemorativnom događaju pronađu prijatelji Vinka Coce, a naravno zajedno s Terezom, i u njegovu čast se još jednom oproste s njim. No, umjesto pristojnog i dostojanstvenog koncerta dogodi se debakl radi skupine kretena koja je svoj kućni i ulični odgoj još jednom manifestirala na Poljudu.
Gdje su bili roditelji tih malograđana prije 59 godina kada su Toni Kljaković i Tereza otpjevali u duetu himnu Splita "Nima Splita do Splita" i uz rijetke osobe postale glazbene ikone tog grada? Na kojem su pašnjaku splitskog i hercegovačkog zaleđa njihovi roditelji u to vrijeme vodili ovce na ispašu? U to doba publika ih je nagradila prvom nagradom, a neki dan je publika nabacila crvenilo svakom pravom i fetivom Splićaninu koji zna što Tereza znači za Split.
Zlatni glas Jugoslavije, Hrvatske, Francuske je ostao poražen na Poljudu. Protivnik mu je nanio poraz, a time je porazio i sve ljude koji znaju povijest, sadašnjost i budućnost Tereze Kesovije.
I dobro je da se gradonačelnik Splita, Ivo Baldasar ograđuje od ovakvih pojedinaca, međutim žalosno je što su takvi pojedinci glasna manjina koja na tom istom prostoru jednako tako zviždi preplaćenim nogometašima njihova ljubljenog kluba. No, na Terezu nemaju pravo. Takvi jadni pojedinci nemaju pravo biti u isto vrijeme u istom gradu s takvom glazbenom divom jer je njihov mentalni i kulturni sklop apsolutno obrnuto proporcionalan sklopu ljudi koji znaju cijeniti ljude poput Tereze Kesovije.
I da, onaj komentar, neka ide u Srbiju i neka tamo pjeva treba izazivati ljubomoru kada naša Tereza nastupa tamo, a samo zato što ne nastupa ovdje. Hrvatska glazbena scena je popularna u Srbiji i ostalim državama bivše države. Nije kultura par divljaka što dolaze iz mjesta gdje vukovi poštu nose, kultura je nešto što takvima nikad neće biti pojmljiv pojam, a Tereza je ta koja našu kulturu širi svijetom. Od Dubrovnika, preko Beograda, pa do Pariške ''Olimpije''.
Znate li koji se spektakl dogodio 16. studenog 2007. godine?
Nikša Klečak / Dubrovački dnevnik
