U ono doba, mora da su bile kasne 20-te ili rane 30-te godine prošlog stoljeća, nije svatko imao brodski motor. Ako bi se išlo ribat, veslalo se. Nije bilo ni alavija udica ni pandivjerni. Ribo si sa onim što si imo.

Lopduska vala je ljeti preko dana bila poznata po dobrom ulovu ukjata, a najbolje bi ih se lovilo na pendulu.

Na svoj rodni Lopud ljeti bi dolazio i tadašnji biskup kotorski Frano Uccellini. Volio je poć zapendulat na te iste ukjate. Motora nije imo, a najbolje da će biskup veslat. A bio je već i u godinama.

Tako bi na rivi uhitio nekog mulca da mu par ura vesla dok on laganao na krmi pendula. Tog dana taj nezahvalan zadatak zapao je Lopuđanina Kuzmu Crvelina.

Kuzma, tada mladić, kao i mnogi prije njega, nije mogao odbiti biskupa. Možda je u sebi brontulo i zabestimo, ali je uzeo vesla i primio se posla.

Kao što je biskup i očekivao, tog kasnog ljetnog popodneva bilo je ribe. Zagrizla je prva. Potezao je, ali taman što će je izvuć na krmu, ukjata se liberala s udice i sklizla nazad u more.

Frano Uccellini je pogledao u nebo. Mučao je par sekundi, a onda je zapovjedio: 'Mali, vozi!'.

Po ure poslije ponovno je osjetio kako zateže. Mali Kuzma je fermo veslat. Biskup je stao izvlačit, no i ova je otpala prije nego što ju je uspio iskrenut u barku.

Opet je pogledao prema nebu. I ponovno, nekoliko trenutaka nije ništa govorio. Dreknuo je: 'Vozi, mali!'.

Nastavili su preko lopudske vale. Priča se ponavlja. Ukjata se ćapala za udicu. Istreniran, Kuzma je opet fermo veslat, a biskup je stao potezat. I ova ukjata je otpala.

Biskup Uccellini je i treći put pogledao put neba, samo što je ovaj put progovorio. Zastao je, duboko je uzdahnuo, pa je rekao: 'Sve mi se čini da će danas bit Bogova!'.

Napomena: Autor je ovu priču prepričao onako kako ju je čuo. Nema saznanja da je ikad negdje bila zapisana. Izvor ju je čuo od svog oca, Lopuđanina. Prema izvoru, priču je često pripovijedao i jedan od aktera same priče Kuzma Crvelin.

Uccellini-Tice, Frano, hrv. biskup i prevoditelj (Lopud, 2. VIII. 1847 – Lopud, 1. VI. 1937). Nakon gimnazije u Dubrovniku, studirao teologiju u Zadru. Od 1894. služio je kao kotorski biskup. Prvi je u cjelini preveo na hrv. jezik Danteovu Božansku komediju koja je pod naslovom Divna gluma i uz opsežne komentare tiskana u Kotoru 1910. Pokopan je na Lopudu.