Vedran za sobom vuče nekoliko nerazjašnjenih pitanja i dvosmislenih poruka. Sudeći po takvoj reklami, živimo u korumpiranoj državi u kojoj je novac prioritet. Nema veze što gori kuća, a s njom i gomila uspomena i emotivno značajnih predmeta jer, Vedran će nam dati novce kojima ćemo sve to nadoknaditi. Ma nema veze ni što je mladić slomio nogu i vjerojatno uzrokovao dugotrajno oslanjanje na tuđu pomoć, a možda i nemogućnost nastavka bavljenja sportom jer, Vedran će nam isplatiti sumu uz koju ćemo zaboraviti sve nevolje.

Teško je reći što je bio naum ljudi koji su reklamu osmislili no zasigurno nisu u vidu imali gomilu negativnih reakcija koje su se pojavile kako na forumima tako i na društvenim mrežama. Tako jedan od komentara kaže: „Mater mi umre. Ali nema veze jer ja imam VEDRANA!“ Nije lijepo, nije ni etički, no nije li to upravo ono što nam takav način oglašavanja poručuje?

Osim toga, rijetko će tko službenika iz osiguranja nazivati imenom, osim ako se radi o doista bliskom odnosu. Vedran je, čini se, jako društvena osoba ako to znači da ga sve mušterije zovu po imenu i da za sve njih ima isti tretman. Da. Jako društven čovjek koji za nemale novce pomaže ljudima da obnove svoje uspomene i zdravlje. No nismo li učeni da su to jedine stvari koje se ne mogu kupiti novcem?

Jedna gledateljica je napisala: „Reklama vam je koma, i ne znam tko je smislio, jer nema pojma o toj branši, iritantno.“ Ja bih se složila. Pri stvaranju reklame bitno je uzeti u obzir i sve potencijalne reakcije. U novije vrijeme određeni se broj oglašivača služi ponavljanjem slogana kako bi ljudima 'ušli u uho' i time ih asocirali na proizvod koji prodaju. Čak i to je u neku ruku prihvatljivo jer nema izrazito negativne posljedice – osim naravno potenciranja obiteljske rasprave o tome koliko je reklama iritantna – no Vedran je ipak duga priča.

Ovakvim potezom Croatia Osiguranje nije iritirala potencijalne kupce. Ona ih je učinila ogorčenima jer mi smo ipak strastven narod koji cijeni obiteljsko naslijeđe i uspomene te naravno zdravlje neših bližnjih. Dok zapadnjaci dijele račune nakon obiteljskih večera, mi se radije potučemo kako bismo upravo mi pokrili troškove. Nije li onda imbecilno plasirati ovakvu reklamu?