MASOVNI PROSVJEDI NA HRVATSKI NAČIN Želimo li ustanak ili se igrati partizana, ustaša i četnika?
Bosna gori, a kad u Bosni gori, to nikad nije dobro. Ne zato što je probuđen revolucionarni duh ili zato što narod postaje svjestan svoje moći jer 'ne trebamo mi njih, nego oni nas,' nego zato što uvijek postoji velika šansa da se pojedinci po tko zna koji put u posljednjih nekoliko stotina godina požele igrati rata uz prepirku čiji je djed bio u domobranima, a čiji u partizanima.
Prosvjedi koji su u samom početku u Bosni i Hercegovini zamišljeni kao bunt naroda prema vladajućoj garnituri koja ih bezobrazno osiromašuje desecima godina sve se više, kako vrijeme odmiče, pretvara u ono što je vladajućima, ma tko god oni bili, oduvijek najviše išlo na ruku – podjela na komunjare, četnike, ustaše. Jer kad se narod ujedini protiv njih, jedina im slamka spasa preostaje zavaditi taj isti narod. Već stotinama godina na brdovitom Balkanu uvijek i iznova pali isti recept. Vraćanje na Drugi svjetski rat. Podsjetnik na prodor Turaka, NDH, Veliku Srbiju. Ni u jednom kutku svijeta nije primjenjivija ona stara 'zavadi pa vladaj' nego što je to kod nas.
Bosna gori, a kad u Bosni gori, to nikad nije dobro. U samom početku 'raja' se okupila, sastaše se, kako kažu, Bosanci i Hercegovci, a ne Bošnjaci, Hrvati i Srbi jer bez obzira kako se oni nazivali, svima im je puna kapa siromaštva i nezaposlenosti. No, već nekoliko dana nakon prosvjeda kuju se planovi kako u ionako razjedinjenoj BiH stvoriti novu, kako kažu, Hrvatsku Republiku jer ona srpska već postoji. Razjedinjenje, to je ključna riječ. Bijes i bunt više nisu usmjereni prema vladajućima, nego u narodu međusobno. Nakon što su u Jajcu spojili tri zastave konstitutivnih naroda, u Livnu je planirano okupljanje tisuće prosvjednika koji traže ukidanje katona i proglašenje hrvatske federalne jedinice, izlazak iz Federacije i prenošenje ovlasti na državu.
Po uzoru na prosvjede koji se trenutno događaju u Bosni i Hercegovini, i Hrvati su odlučili kako bi se možda trebali pokrenuti, nezadovoljni trenutnim stanjem u državi. Tako je na Facebooku osnovana stranica 'Započnimo masovne prosvjede u Hrvatskoj, ugledajmo se na Tuzlu i Ukrajinu' koja je u nepuna dva dana svog postojanja okupila više od osam tisuća pristaša. Stranicu je napravila skupina anonimaca od kojih su na kraju ostali samo troje jer su, kako kažu, ostali svašta pisali, a jedan od njih je prijavljen društvenoj mreži zbog pozivanja na nasilje. Iako su se u javnosti proširile priče o tome kako iza navedenoj prosvjeda, koji je najavljen za 15. veljače, stoje simpatizeri desno orjentiranih stranki, administatori se od navedenog ograđuju te naglašavaju kako 'surađuju s ljudima koji su i lijevo i desno nastrojeni te kako ne žele da ih se povezuje sa ekstremnom desnicom, jer je to daleko od njihovih osobnih uvjerenja.' Međutim, ono što zabrinjava jest činjenica kako su stranicu u vrlo kratkom roku preplavile nacionalističke rečenice kao što je 'za dom' ili 'Bili smo spremni i 1991. godine'. Ukoliko se prosvjed održi, postavlja se pitanje hoće li mu prisustovati Hrvati koji svojim uzvicima neće stvarati dodatne podjele među Hrvatima? Hoćemo li biti narod, ili ćemo se pak podijeliti na pravoslavne Hrvate, Hrvate muslimane i prave Rvate? Treba li nam ustanak, borba protiv rekordne nezaposlenosti i kopanja po kontejnerima ili ćemo se po tko zna koji put igrati Drugog svjetskog rata?
Bosna gori, a kad u Bosni gori, to nikada nije dobro. Ne zato što je ustanak ili revolucija negativna stvar. Ne ni zbog toga što se glas naroda ne bi trebao čuti. Kad Bosna gori, to nije dobro jer, ma koliko nas mučila nezaposlenost i loš standard, veliki broj ljudi ipak više muči gdje je čiji djed bio 'četrespete'.