SMIJEŠNA STRANA IZBORA Dobro se sjećam prvih slobodnih, koji su se dogodili 1990. godine...
U odnosu na lokalnu vlast ti su se izbori, a sjetit će se toga stariji sugrađani, provodili još po onom zakonu koji je važio za vrijeme Jugoslavije. Tako su se na tadašnjim lokalnim izborima u Općinama birala tri vijeća Skupštine općine Dubrovnik. Ta su se vijeća zvala: Društveno-političko vijeće, Vijeće građana i Vijeće udruženog rada. Postojala su i tzv. četvrta vijeća za pojedina pitanja. Na primjer, ako je Općina donosila neku odluku o kulturi četvrto vijeće je glumio tadašnji SIZ kulture. Uglavnom, kupus!
Izabrani čelnik nije se zvao „gradonačelnik“ nego „predsjednik Skupštine općine“, a uz njega je bio biran i predsjednik Izvršnog vijeća. Prvi izabrani Predsjednik Skupštine općine u slobodnoj Hrvatskoj bio je gospar Pero Poljanić.
Prvi „pravi“ lokalni izbori, kakve ih danas poznajemo, održani su (para mi se) 1993. godine, a u međuvremenu su se dotadašnje općine „raskrojile“ na gradove i puno malih općina. Onda su se ljudi rugali da se u gradovima biraju gradonačelnici, a u općinama „selonačelnici“.
Koliko god su bilo koji izbori ozbiljna stvar, ja se ipak – ko i u svemu – volim prisjetit i nekih smiješnih strana izbora.
Evo, baš čitam kako je naš Vedran Benić održao cijelu seriju predavanja u Saloči od zrcala, a posljednje od njih jučer i na tome je predavanju govorio o dubrovačkim oriđinalima. Baš mi je krivo da mi je informacija o tome promaknula i nisam bio na predavanju, ali sam danas pročitao osvrt kolega novinara. Među brojnim slikama oriđinala koje je Vedran marljivo i mukotrpno prikupio ugledo sam i sliku pokojnog Toma Šeparovića. Ne znam koliko je Vedran stigao govorit o svim škercima svakoga od predstavljenih oriđinala, ali sam se – s obzirom da su preksutra lokalni izbori – odma prisjetio jednoga kojemu sam ja nazočio u jednoj od naših gradskih betula. Pa, zašto je ne bi podijelio s svima vama?
Nota bene, bio sam sa jednim društvom na piću u betuli kad se na vratima betule pojavio Tomo Šeparović. Tratali smo ga malo bijelo, pa još jedno, pa još jedno ..... i njemu se jezik razvezao. Kako je on uvijek batio aktualne teme, a približavali su se neki lokalni izbori, govori on nama:
„Noćas mi se snjevalo da su me izabrali za predsjednika od Grada. Kad su se rezultati objavili, uhitili me neki mulci, digli me na ramena i sa mnom pred svetoga Vlaha. I, isali me na Orlandov stup. Pred svetim Vlahom bulikan čeljadi i svi kad su me viđeli na stupu počeli pljeskat i vikat: Tomo, Tomo, Tomo ..... Ja im govorim: „Ljudi moji nijeste mene trebali birat, ja sam vam blesav.“ A oni mi u glas odgovaraju: „Nama taki i treba!“
Eto, jedno malo prisjećanje na jednog od naših oriđinala i jedne smiješne crtice iz njegovog (i našega) života. A, možda je i poučno prije nego što u neđelju pođemo na birališta?
Dubrovačko njorgalo
PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora
