Ali stanovnici ovog sela su sretni i zahvalni i neće stat na ovom projektu. Stručnjaci su izračunali da za potpuni uspjeh ovih mjera, treba još izgradit barem 40 parking mjesta, javnu rasvjetu, javni zahod, svlačionice, bazen za plivanje i nogometno igralište s tribinama i barem sto mjesta. Svakako treba i društveni dom za priredbe, kafić s pečenjarom i nove uredske prostorije mjesnog odbora. Ima tu još posla. 

Ideja izgradnje dječjeg igrališta je hvalevrijedna; odrasli su sve sami smislili, a jedino što su zaboravili pitati djecu, hoće li se oni igrati na tom igralištu. Znajući današnju djecu, odgovor bi vjerojatno bio: radije bih - brzi internet! 

Stanovnici Trstenoga, a ima ih oko dvjesto, nisu od Grada tražili skupe projekte, nego samo jedan pješački prijelaz. Tamo svaki stanovnik po pet, šest puta dnevno prelazi magistralu. Djeca još i češće. Ako idu u grad, moraju preko magistrale, ako se vraćaju iz grada, isto tako, ako idu na more, u Arboretum, u crkvu, na groblje, moraju proći preko magistrale. Umjesto godinama uzaludno traženog pješačkog prijelaza (zebre), u centar mjesta, kod platana, jedno jutro uoči praznika, primijetili su Djed Mrazovog - jelena. Pristojni tamošnji žitelji su poklon učtivo primili, a onda na njega zalijepili natpis: jebeš jelena, nama treba – zebra. Ma bi li ovo vragu palo na pamet? 

Ministar gospodarstva je izgleda na tragu rješavanja problema visokih cijena hrane. Po njemu, krivi su građani što to plaćaju, a ne on koji ne može određivat cijene u butigama pa je odlučio s javnošću podijelit anegdotu o prijateljici koja mu se pohvalila kako je sama ispekla 50 kiflica za sedam eura. 

Neki građani, koji još od drastičnog povećanja ministarskih plaća sve njihove savjete smatraju anegdotama, su uvjereni kako spomenuta osoba tih 50 kiflica nije ispekla za doma, nego za pekaru. Što će kome danas za objed 50 kiflica? Pa i da samo njih jedemo. A glavno pitanje je kako riješit ostatak namirnica? 

Hoćemo li onda sami doma proizvodit i svoj jogurt, maslo i paštetu? Hoćemo li umjesto zabranjene klime na balkonu montirat par košnica za med, a oni sretniji s bokunom zemlje, bacit se na uzgoj kokoši, prasaca i krave, pa trgovinama hranom pokazat da oni nisu baš Bogom dani? 

Samo s našom srećom, lako bi nas mogla omesti kakva ptičja gripa, svinjska kuga ili kravlje ludilo. Ali to je kompetencija drugog ministarstva. 

Izbor zvijezde za doček Nove godine u nas u gradu, imao je nešto zakašnjeli odjek i u našoj metropoli. Mediji su se raspisali o slaboj posjećenosti dočeku s Zuccherom, vrijednim 300 tisuća, od samo 7 i po tisuća građana i gostiju, za razliku od lani, kad je Zdravko Čolić, plaćen tri puta manje, u grad doveo duplo više čeljadi. Dvojbe su i oko sponzorstva, za kojega se vjeruje, da je zapravo javni novac koji je samo preraspodijeljen iz javnih firmi u njihova osnivača. Dok iz Grada tvrde kako je sa sponzorima sve u redu, a naš grad mirita inozemnu zvijezdu, iz oporbe pitaju: nije li i Čolić iz - inozemstva? 

Bura je malo omela drugi krug predsjedničkih izbora, ali milijun i po' Hrvata je ipak izašlo. Predsjednik će i dalje bit predsjednik, po želji tri četvrtine izašlih birača. A pobjednik je neobično skromno i ponizno zahvalio biračima uz komentar da je ovo manje poruka njemu, a više - Plenkoviću. Njegov protivnik je sportski podnio poraz. Iako potajno sumnja na utjecaj Rusa. Ipak, sve je ispalo dobro za Hrvatsku, a još bolje za čovječanstvo. Većina izašlih glasača ne traži baš dlaku u jajetu, ali su sretni što im jaja nisu u istoj košarici s mućcima vladajućih. A uz to, bjelosvjetska nauka jedva čeka povratak priznatog znanstvenika. 

SDP je do kasno uvečer slavio pobjedu, a s desnice su se narugali kako je ljevica preuranjeno pobjedu svog kandidata proglasila svojom. A onda su ovi njih podsjetili kako je narod na zadnjim parlamentarnim izborima cijelom HDZ-u udijelio 600 tisuća glasova, a na ovim izborima samom Milanoviću duplo više. Time su ovi izbori pokazali da je Milanović legitimni predstavnik hrvatskog naroda, a Plenković tek legitimni predstavnik HDZ-a. Pa neka se oni i dalje rugaju! 

MARIO KLEČAK