Ali, nije ova dama privukla toliko pažnje svojim brendiranim štiklama po cijeni od tisuću eura, nego više zbog tvrdnje šefa Plemićkog zbora Nikše plemenitog Kuščića da njezina plemenitost, grofica Jagoda, zapravo nije plemkinja, nego se lažno predstavlja, za što se u uređenim zemljama ide u zatvor. Ma zamisli ti!

A svoju tvrdnju potkrijepio je podatkom da je splitska plemićka obitelj conte Milesi, izumrla sa zadnjim članom obitelji Josipom Milesi, koji je umro 1833.. Čeka se još mišljenje znanosti o mogućem, još nepotvrđenom - kloniranju.

A još marginalniji, bivši šef HDZ-a Karamarko, na Facebooku je Milanovića nazvo neuvjerljivim domoljubom, a cijelu inauguraciju tragikomičnim događajem kojemu su prisustvovali uglavnom drugovi i poneka – gospoda. Posebnu je pažnju posvetio Vjeri Andrijić, posljednjoj živućoj partizanki s bitaka na Sutjesci i Neretvi, provocirajući njeno moguće sjećanje na partizanski zločin nad fratrima u Širokom Brijegu. Provokacija mu je uspjela jer je već sutradan vremešna partizanka u intervjua za TV ispričala kako je 1945. ko bolničarka s drugovima ušla u Široki Brijeg, kojom prilikom nisu naišli na nikakav otpor, osim naoružanih fratara u crkvi, a koji su na njih pucali mitraljezom sa zvonika. Pucače su, kaže, odma' eliminirali, a druge zarobili. Tako je stogodišnja baka poučila neukog bivšeg političara, parafrazirajući onu - ako ne znaš što je bilo, pitaj stogodišnju baku.
Iz DORH-a su najavili istragu. Nije valjda da stogodišnja baba zna više od njih.

U našem drugom po veličini gradu Splitu, tek vijesti iz tamošnjih kulturnih događanja. Gradska vlast Splita, bez suglasnosti autora kamenog spomenika, dala je ugravirat datum oslobođenja grada od fašista uvjereni da povijest kakva se u školi učila još važi. Autor ih je tužio, a sud je odlučio da se novoizrezbareni datum u kamenu mora izbrisat, a Split mora platit odštetu umjetniku.

Vlasti su ispoštovale sudsku odluku, pa onda maknule cijeli spomenik, na što se autor odma' pobunio i na Pjaci okupio grupu svojih desnih istomišljenika pa javnosti objavio da se ovakvo bezakonje nije dogodilo otkako su komunisti '47. skinuli spomenik bana Jelačića u Zagrebu. Uglađeni splitski gradonačelnik je smireno izvijestio javnost da postolje za jarbol za zastavu nije baš neki povijesni artefakt ili neprocjenjivo umjetničko djelo pa ga imaju pravo zamijenit novim na kojemu će pisat svi važni datum iz njihove povijesti. A nešto manje uglađen, špica od skandala, njegov zamjenik ga je dopunio spoznajom da je ovu politikantsku predstavu pokrenuo 'ko drugi, nego nekadašnji režimski kipar i dobitnik jugoslavenske nagrade, Sedam sekretara SKOJ-a, a koji je devedesetih okrenuo kaput - naopako.

Otkako se vratio u Bijelu kuću, američki predsjednik planira poništit ekološke standarde za mnoge kućanske aparate, ponavljajući poznatu izreku 'prije je bilo bolje'. Pa je zadužio svoga tajnika Zeldina da odma' vrati na staro rastrošnost u korištenju vode za umivaonike, zahode, perilice rublja i posuđa, tuševe. Osobito snažne glave tuševa! Jer, objasnio je on, sadašnji štedni tuševi su toliko štedljivi da, kad ih otvorite, i ako ste poput mene, ne možete dobro oprati svoju lijepu kosu.

Predsjednik najmoćnije države svijeta traži i povrat starih žarulja, jer pod LED rasvjetom mu kosa izgleda - narančasta. Možda se zato kaže da je zdrav razum isto ko i dezodorans. Oni koji ga najviše trebaju, ne koriste ga. Altroke uvjerit nekoga da zrcalo ne laže? Sva sreća što se ono ne zna rugat. Reklo bi se, Ukrajina je izabrala komičara i dobila vođu, a Amerika je izabrala vođu, a dobila - komičara.

Hvarska biskupija objavila je ovih dana imena dvojice svojih svećenika, nedavno preminulih, a optuženih za zlostavljanje maloljetnika. Uputili su javnu ispriku cijelom puku, radi seksualnog zlostavljanja djece i ranjivih osoba od strane pokojnih svećenika te zatražili oprost od žrtava.

Priznaju zlodjela u crkvenim zajednicama, izostanak pomoći i podrške žrtvama. Pa im nude pokajanje, molitvu, pomirenje i dijalog, ali i obećanje da ubuduće više neće štitit počinitelje. Nekim Hvaranima je ovo dobar znak, a nekima je teško povjerovat da o zlostavljanju djece s vjeronauka tolike godine, u tako maloj sredini, ni'ko ništa nije znao; promaklo i roditeljima i svećenstvu i časnim sestrama iz župe, svima onima koji su masovno prisustvovali sprovodu oba, tek sad imenovana svećenika s ispovjeđenim i oproštenim grijesima.

Starija čeljad se sjeća bezbrižnog djetinjstva, kad su u crkvu išli svojevoljno, po savjetu roditelja, od kojih mnogima nije bilo preporučljivo tamo bit. Slali su ih puni povjerenja i nikad nisu čuli o sličnim predatorima, niti dječjim žrtvama.

Nije bilo iskopavanja dječjih grobova oko crkava ili samostana, k'o u nekim drugim zemljama, ni potrebe za saslušanja tisuća preživjelih ovakvih zločina. Pretpostavlja se da je možda Goli Otok, k'o nekakva preventivna mjera, bio zaslužan. Bio je to poznati egzotični otok u Jadranskom moru s kojega se, uz one dužne, ni mnogi nedužni - nisu vratili.