Istina, ima i sretnih vražičaka, ali to je samo povremeni - hir prirode. Ali, ono što naši sugrađani najviše zamjeraju jest cifra od 300 tisuća eura, koji su plaćeni pjevaču da pjeva uru i po. Kažu, većini ljudi bez osobitog sluha, treba za te solde radit 20 godina, ili pedesetak tisuća sati. Pa onako, rentijerskim virusom zaraženi zločesto primjećuju kako se tim parama može kupit vila s bazenom u nas. Onda su ih subito iz Grada utješili kako su Talijana platili sponzori, dok je iz gradskog proračuna bio plaćen samo Tony Cetinski.

Neki su romantični i nostalgični građani bili oduševljeni već samom pojavom svjetske zvijezde Zucchera, a neki su opet, ne sporeći gosparov nekadašnji zvjezdani status i nadimak cukar primijetili kako se pjevača u sedamdesetoj godini može nazvat jedino - saharin. Baš nemaju respekta za penzionere!

U popularnoj medijskoj anketi o najmanje voljenim Hrvatima među nama u 2024. godini, u kojoj je sudjelovalo blizu 150 tisuća građana, izabrani su najgori od najgorih - točnije najgora. Uvjerljivo je pobijedila nominirana Anna Dujić, sa dva N, kći moćnog HDZ-ovca, koja se ljetos derala na vatrogasce i nazivala ih - nakazama. Gospođa je osvojila čak 50 tisuća glasova. Drugi je europski zastupnik Bartulica, koji je osvojio 33 tisuće, a treće mjesto pripalo je Dubravki Šuici, koja je dobila respektabilnih 25 tisuća glasova. Anna je pomela respektabilnu plejadu beskorisnih javnih dužnosnika s takvom većinom, da anketa ne mora u drugi krug. 

Ovih dana su zlonamjerni izvori otkrili Hrvatima kako je, danas svima poznati znanstvenik dr.

Primorac, još ko tinejdžer bio mladi Titov komunist u bivšoj državi. Čak ni uz pomoć takve podobnosti nije uspio upisat medicinu, nego se prvo ubacio na stomatologiju u Sarajevu, onda na isto to u Zagrebu, pa tek onda preko zagrebačke partijske veze, svršio je na Medicini u Splitu.

Kako bi taj dio svoje biografije zamaglio, dr. Primorac se prigodno užasnuo projekcije digitalnog Tita, tijekom novogodišnjeg koncerta bosanskih glazbenika u Splitu. Obratio se javnosti i biračima s apelom, da ni slučajno više ne biraju svoga splitskog lijevog gradonačelnika, a osobito ne njegova opasnog ideološkog mentora, druga -Milanovića.

Iz Ministarstva turizma vijest da je Dubrovnik šampion hrvatskog turizma u 2024. godini s najvećim brojem ostvarenih noćenja u 2024. pa je na drugom mjestu, odma' iza Zagreba.

A prema sustavu E-visitor i izvještaju Turističke zajednice, jedino je malo podbacio prosinac, u kojemu je na području cijele Županije za 2,5 i 3 posto smanjen broj dolazaka i noćenja u odnosu na lani. Prva setemana nove godine je isto malo podbacila, a na Tri kralja je došlo dvostruko manje gostiju nego lani. Reklo bi se, malo lošije nego prije uvođenja zimskog turizma. Mora bit da se zimski turizam još uhodava. Treba malo vremena da turisti shvate da mi njih volimo svih 12 mjeseci u godini. Tu realnost znaju osobito umirovljeni turistički djelatnici koji su taj san zaludu snivali zadnjih 50 godina. Doduše, tad su cijene bile manje, zime mokrije i hladnije, bura jača, a avionski letovi puno skuplji.

U novije vrijeme, u Hrvatskoj se borovi kite kad je koga volja, već u studenom, pa do Sv. Nikole, ali ono o čemu dobar dio slavljenika jako vodi računa je da 6. siječnja, na blagdan Sveta Tri kralja, žurno raskite svoja božićna drvca. Čim tri mudraca iskrcaju zlato, mirtu i tamjan, kineska iluminacija, skupa sa tovarom, devama, ovcama i ostatkom Betlehema, seli u šufit ili podrum, a bor na smeće.

A sve to kažu, zbog bojazni da susjedi ne bi promislili kako slave pravoslavni Božić, ti novi 'folklor vjernici', bučno iznose tek blagoslovljeno božićno drvce i bacaju ga u smeće.

Crkva kaže drugačije. Prema crkvenom nauku, božićni blagdani završavaju desetog siječnja, nakon krštenja maloga Isusa, a prema staroj tradiciji i do Svijećnice, drugoga veljače. Lako je njima govorit; njihovi susjedi ništa ne sumnjaju!

Kreće izborna godina, kreću i radovi. Trebala bi svaka druga biti izborna, klicali su ushićeni sugrađani, nakon što nas je župan izvijestio kako još ove godine počinju radovi na etapi autoputa od Rudina do Slanog i od Slanog do Mravinjca. Bit će to najskuplja autocesta u Hrvatskoj, popularno prozvana ''sad me vidiš, sad me ne vidiš'', jer će  čak 19 od 28 kilometara bit tuneli i vijadukti, što će doduše koštat milijardu i dvjesto tisuća eura. I to iz državnog proračuna, što iz opozicije već tumače strategijom zaobilaženja ovlasti gđe Laure iz EU javnog tužiteljstva.       

Ali fakat, kad učiniš konat, cijena ista ko i za 12 Rafalea s opremom. Sasvim opravdano, jer za te pare tuneli će bit najmanje dvaput opiturani, dugoprstići namireni, a partijska crna kožna bursa puna. Istina, još uvijek ništa od brze ceste od Grada do aerodroma, ali do tad će valjda izgradit i aerodrom u Trebinju.

Mario Klečak