KOMENTAR Briga me za Amazonu, neka izgori, ne bi to bilo ni tako loše

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Dusko Jaramaz/PIXSELL
Liberalni kapitalizam doživljava Prirodu isključivo kao ekonomski resurs. Amazona nisu pluća svijeta, nego mjesto gdje stabla priječe put ekonomskom rastu

Kada si mali, a pri tom mislim na tinejdžersku dob, imaš razne vizije mijenjanja svijeta. Iz petnih žila želiš napraviti svijet boljim mjestom i pitaš se na koji način. A onda odrasteš i sve padne u vodu. Shvatiš da uopće ne znaš tko su neprijatelji protiv kojih se trebaš boriti. Neke debile koji te glupošću izluđuju imaš čak i u vlastitoj familiji.

Neprijatelj nije Donald Trump ili Vladimir Putin, on je znatno suptilniji i teže ga je uopće uočiti, a kamoli se boriti protiv njega. Naposljetku skontaš da je ključni problem čovječanstva svijest, točnije njen manjak. Tu počinje i završava sva priča o problemima ljudi, sva patnja i bol koju ljudi nanose jedni drugima, ali i Majčici Prirodi.

Svijest homo sapiensa 21. stoljeća je na razini amebe. Fascinantno je gledati ljude kako ne mogu pogledati istu situaciju iz drugog kuta, nego jedino i isključivo gledaju iz svog. Uzmimo ovaj posljednji primjer Amazone u plamenu. Društvene mreže su se užegle od natpisa Pray for Amazona. Gledam te ljude koji stavljaju apele po Facebooku i divim se njihovoj nesvijesti. Ovaj jedan nedavno je posjekao drvored stabala kako bi proširio taracu apartmana. Nije ga tad bilo briga za zelenilo, uostalom to su tek tri, četiri debla, ne može se od te minijaturne proizvodnje kisika ni jedan razred nadisati, pa što ih ne bi sasjekao, ipak on živi od najma?

Ovaj drugi je odavno uhljebljen u gradskoj upravi, normalno da po društvenim mrežama moli za Amazonu, ionako nema pametnijeg posla na poslu, a istovremeno ne razumije da su on i stotine njemu sličnih uhljeba (in)direktni krivci za sve prljavije Jadransko more. Zbog ogromnih izdavanja koje oni svaki mjesec dobivaju za nerad, u proračunu ne ostaje skoro ništa novca za nužno potrebne investicije – kanalizaciju, pročistače, prihvat crnih tankova jedrilica po marinama… Uhljebi mole za Amazonu potpuno nesvjesni sranja koje oni akumuliraju.

Koliko je samo novootvorenih apartmana diljem obale fekalije sprovelo direktno u more? Rijetki nisu, a sad svi ti vlasnici apartmana plaču zbog Amazone ne kontajući da su i sami doprinijeli uništavanju Jadranskog mora od kojeg žive. U Dubrovniku su brojne zelene površine, gdje su se nekoć igrala djeca, prenamijenjene u građevinske zone i zauvijek uništene, a rijetki su građani tad prosvjedovali protiv političara koji su šakom i kapom mijenjali GUP. Štoviše građani su iste te političare nanovo birali, jer su im uhljebili pokojeg člana obitelji.

Liberalni kapitalizam doživljava Prirodu isključivo kao ekonomski resurs. Amazona nisu pluća svijeta, nego mjesto gdje stabla priječe put ekonomskom rastu. Kada ih posiječeš, lakše dođeš do ruda i lakše sadiš poljoprivredne proizvode potrebne Tržištu, jedinom istinskom bogu kojemu se ljudi klanjaju. Kijerna u Jadranskom moru nije samo dio ekosustava, nego riba na kojoj ugostitelj ostvaruje sjajnu maržu. Ako postoji neka prekrasna vala, čovjek je neće ostaviti na miru takvu kakva ona jest, nego će napraviti nekoliko ugostiteljskih objekata, položit će bove u more na koje će se vezivati jedrilice i katamarani - koji u Hrvatskoj rijetko gdje imaju mogućnost legalnog pražnjena govana, pa je logično da ih prazne po prekrasnim valama, jer se rijetko kad udaljuju 12 milja od obale - a naravno da će se u takvim uvalama graditi brojni nakaradni apartmani na četiri-pet katova kojima je zajedničko da su ružni i da nisu spojeni na kanalizaciju, jer načelnik općine nigdje ne radi infrastrukturu, ako zauzvrat neće dobiti veliki broj glasova. Za samo nekoliko godina usrat će valu figurativno i doslovno, a kada čuju da Amazona gori, brže-bolje će na Facebooku postaviti plačljivi apel da se spasi planet Zemlja, jer valjda u toj ludoj logici stvari - ako dođe smak svijeta zbog manjka kisika, kako će oni zarađivati na prirodnom resursu nekoć prekrasne vale, danas septičke jame.

Međutim, ja se nekad sebi čudim što se uopće čudim uništavanju prirode. Pa do jučer crnci nisu smjeli s bijelcima sjedati u istom autobusu, a i dan danas u brojnim američkim vukojebinama nemaju osnovna ljudska prava. Homoseksualci se još uvijek bore za svoja prava, isto kao i brojne manjine diljem svijeta. O autistima, Down sindromu, Alzheimeru, šizofreniji i brojnim drugim teškim stanjima društvo gotovo uopće ne brine. Prepušteni su svojim jadnim članovima obitelji, jer jebiga, to nije resurs na kojem se može zaraditi. Za razliku od cjepiva.

Kada sam bio mali, želio sam mijenjati svijet. Valjda sam zato postao novinar. Ispisao sam tisuće i tisuće stranica, ali ništa se nije promijenilo. Svijet je i dalje u potpunom kaosu i ludilu, a svijest ljudi je kao u jednostaničnog organizma. I onda u jednom trenutku odustaneš od borbe, pustiš sve u pizdu materinu. Ako su ljudi takvi kakvi jesu – licemjeri koji ništa ne razumiju i pri tom neprekidno proizvode patnju - što ti tu možeš? Apsolutno ništa. Svijet je upravo onakav kakav ljudi zaslužuju, isto kao što je stvar s političarima i medijima – oni su loši isto onoliko koliko je loše društvo – borio se ti ili ne, to će tako biti sve dok se kolektivna svijest ljudi ne poveća, a ona, nažalost, raste brutalno sporo.

Stoga ne marim više za ništa, pa ni za plamteću Amazonu, ona je ljudima isključivo brojka (isto kao i bilo koja uvala na Jadranu), pa ako se već tako ponašaju prema njoj, neka izgori. Na kraju krajeva, zamislimo taj scenarij da čitava prašuma nestane. Smanjit će se kisik na Zemlji, možda ljudi počnu umirati, možda naposljetku čitavo čovječanstvo nestane. Pa zar je to nešto tužno, da ovakav naopaki svijet s ovakvim naopakim ljudima, kojima je jedina misao s kojom liježu i bude se ekonomski rast, počne nestajati?

Ne znam za vas, ali mene to ne bi nešto strašno pogodilo. Zadnji živući homo sapiens ugasio bi svjetlo na planetu Zemlji, pustio Bob Marleya, i kazao posljednju rečenicu prije službenog nestanka ljudi kojeg nitko ne bi zabilježio.

-No čovjek, no cry!

Majka Priroda bi taj status lajkala s uzdahom olakšanja.

Popularni Članci