/* */

KOMENTAR Dubrovački vjernici dobili upute Crkve kako bezgrešno živjeti, svi ćemo završiti u paklu!

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Dejan Rakita/PIXSELL

Vjernici dubrovačkih župa dobili su pisane upute kako bezgrešno živjeti, a ako već griješe, kako se pripremiti za svetu ispovijed. Tekst je zaista spektakularno vremeplovan, vraća dubrovačke vjernike u središte srednjeg vijeka

Papa Franjo na Badnjak je otvorio Jubilarnu godinu 2025., kao godinu potpunog oproštenja svih grijeha. Povodom toga vjernici dubrovačkih župa dobili su pisane upute kako bezgrešno živjeti, a ako već griješe, kako se pripremiti za svetu ispovijed. Tekst je zaista spektakularno vremeplovan, vraća dubrovačke vjernike u središte srednjeg vijeka. Čitajući sve ove upute može se zaključiti samo jedno – svi, apsolutno svi ljudi na svijetu su grješnici i ići će direkt u pakao. 

Evo za početak, prvi koji će zauzeti mjesto lijevo od sotone je dubrovačka policija. U uputama vjernicima lijepo piše kako dobar i negrješan čovjek ne smije tražiti usluge od vračara, gatara, astrologa, vidovnjaka… Stariji među vama sjetit će se stravičnog ubojstva na otoku Šipanu devedesetih godina prošlog stoljeća. Ubijena je djevojka, a tijelo nitko nije mogao pronaći. Obratili su se stoga vidovnjaku Ivu Troboku iz Orebića koji je kazao gdje se nesretna djevojka nalazi. Jadna dubrovačka policija nije tada bila svjesna da sudjeluje u ogromnom grijehu, jer se nikad, ama baš nikad ne smiju tražiti usluge od vidovnjaka. 

Za Crkvu ne samo da griješe organi reda, već i organi nereda. Dobro znamo koji organ u tijelu čovjeka prouzrokuje najveći nered. Mozak, naravno. No, čak i bolesna osoba, kojoj mozak pravilno ne radi, je ustvari grješna. Posebno se to odnosi na depresiju. Za Crkvu je, ako niste znali, grijeh imati suicidalne misli. Ne, depresija nije bolest, nego grijeh. Ali pazite sad ovo. Ne samo da su za Crkvu mentalne bolesti grijeh, nego i psihoterapija. U ovim sad već legendarnim uputama stoji kako je psihoterapija štetna, jer „nastoji osloboditi čovjeka od moralne odgovornosti“. Što drugo reći nego da osoba koja je pisala ovaj tekst treba ići na psihoterapiju upravo zbog moralne odgovornosti? 

Onanija i tunel sv. Rok 

Ovo je, nažalost, tek početak. Hajdemo dalje. Pazite ovog paradoksa. Svećenici s oltara stalno trabunjaju o demografiji, a u ovim uputama je sve kontra rađanja djece. Prvo žena ne smije zatrudnjeti ako nije u kršćanskom braku. No, ako i jest, ali spermići od supruga su joj spori, pa nikako da začme, ne smije ići na umjetnu oplodnju. Umjetna oplodnja je za Crkvu isto što i umjetni plod pomadore za nekoga tko ne potiče masovnu plasteničku proizvodnju. 

A znate li što je bračna onanija? To je zabranjeni manevar tijekom seksa, točnije izbacivanje sperme tamo gdje se ne smije – po krevetu, kauču, podu ili leđima (prsima) supruge – umjesto u ključno mjesto. Nemojte sad reći da ne znate gdje je ta lokacija i da vam treba Google Maps – spermu tijekom seksa savjesni katolički suprug uvijek dostavlja u tunel sv. Rok. Tunel sv. Rok otvoren je tijekom čitavog menstruacijskog ciklusa, odnosno njime nesmetano može prometovati katolički Overseas pod uvjetom da uredno dostavlja spermu. Treba li napominjati da je prometovanje sv. Rokom zabranjeno za prvu skupinu vozila, odnosno onih vozača koji nisu bračne zavjete sklopili pred muškarcem u haljini? 

Kad smo već kod muškaraca u haljini, upute dubrovačkim vjernicima zabranjuju protucrkvene svjetonazore poput rodne ideologije i wokizma. Znači, dubrovački vjernik mora povraćati kada vidi muškarca u haljini kako hoda Stradunom, a izmoliti dvije-tri krunice kada vidi muškarca u haljini kako hoda sakristijom. Ostaje nejasno smije li dobri katolik kuhati povrće u woku ili i to spada u wokizam. 

Kako vidimo, mnoge opasnosti vrebaju kako bi dubrovačkom katoliku oduzele mjesto u raju – od nebračne poligamije do tunela sv. Rok i bračne onanije – ali zamke su postavljene i tamo gdje ih ne biste očekivali. U knjigama. U uputama dubrovačkim vjernicima, među ostalim, stoji da ne smiju čitati Paula Coelha, Edgara Caycea, Sai Babu i Osha. Za Paula Coelha i Edgara Caycea svi znamo, no o čemu to ova druga dvojica govore? Valjda je taj Sai Baba neka baba vračara koja gata iz kafe, a taj Ošo se valjda oženio, dobio djecu, pa oš'o od obitelji. Malo sam prelistao njihova djela i vidio da tu nema neke velike drame – niti je Sai Baba vračara, niti je ovaj došo, pa Ošo od obitelji, nego njih dvojica isključivo govore o bezuvjetnoj ljubavi. Čekajte da se sjetim je li još netko u povijesti govorio o bezuvjetnoj ljubavi. Ah, pa da, ima jedan lik koji je čitav svoj nauk posvetio istim stvarima kao Osho. Zvao se Isus Krist. Sad sam zbunjen. Ako vjernik ne smije čitati Osha, smije li čitati Isusa Krista? Koja je razlika između bezuvjetne ljubavi Isusa i Osha? Je li Isusova ljubav ipak malo bezuvjetnija, ne razumijem. 

Ne samo da su dubrovačkim vjernicima zabranjene pojedine knjige, nego i pojedina glazba. U uputama lijepo piše kako vjernik koji sluša black, death, trash i heavy metal ide direkt u saunu. Čak i gothic glazbu. To ustvari nisu djela Opetha, Burzuma, Sepulture i Slayera nego glavom i basom samog sotone. Ovdje bi se čak donekle i složio s crkvenjacima. U black metalu zaista ima likova kojima mame u djetinjstvu nisu pravile Čokolino – poput benda Dissection - pa su se iskompleksirani okrenuli nekim infantilnim sotona forama, ali opeth po katoličku djecu puno su opasnije cijene u Studencu, nego njihovi stihovi. A što se tiče slušanja gothic bendova, tu spada i legendarni The Cure. Ostaje nejasno smiju li katolici biti u ljubavnom odnosu s petkom (Friday I'm in Love) ili i za vikend moraju primjenjivati bračnu onaniju. 

Pozdrav Tami 

A sada dolazimo do vrhunca – ajme moram paziti da ovaj dio teksta završi u sv. Roku, a ne po laptopu – u ovim genijalnim zapovijedima dubrovačkim katolicima, nisu samo knjige, glazba i ostala umjetnost problem, nego i – sport. Naime, strogo je zabranjeno prakticiranje joge te borilačkih vještina poput Tai Chi ili Chi Kung. Neka vas bole leđa, nemojte se istezati i učvršćivati leđne mišiće, jer ćete završiti u paklu. Izdržite bol, očekuje vas mjesto u raju - što je malo trpljenja prema radosti blaženstva vječnog života? Pozdrav suncu, dragi moji, je ustvari pozdrav Tami i Sotoni. Joga je moderna droga, a umjesto Jane Sirshasane koristite Janu od litre i pol (naravno bez poruke Paula Coelha). 

Ima u uputama vjernicima još puno toga što uopće ne treba spominjati. Zabranjeno je igrati Pokemone i slične video igrice, o pobačaju i eutanaziji ne smije se ni razmišljati, a kamoli prakticirati. Iščitavajući sve ove upute može se jedino zaključiti da nitko raja neće vidjeti. Svi ćemo završiti u paklu, uključujući Isusa Krista. Kako ovo mogu reći, pitate se sada, je li moguće da sam toliki bogohulnik? Oprostite dragi čitatelji, ali ja zaista ništa ne tvrdim, samo logički tumačim ove upute dubrovačkim vjernicima. Naravno da katolik koji želi završiti u VIP loži raja ne smije koketirati s reinkarnacijom, štoviše, mora ju osuđivati, a čini mi se da Isus nije bio taj. Ovo naime nisu moji zaključci, već evanđelja po Ivanu. A idu ovako: 

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: „Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji da se slijep rodio?“ Odgovori Isus: „Niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.“ 

Razmislite malo o ovom pitanju učenika – tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji da se slijep rodio? Kako netko može sagriješiti da se slijep rodi? Kada je to stigao sagriješiti? Prije rođenja? U prošlom životu? Isus na pitanja učenika ne odgovara prijekorom, odnosno kakve ga to reinkarnacija budalaštine pitaju, već kazuje da nije sagriješio ni on, ni njegovi roditelji, već da se na njemu očituju djela Božja. Meni ovo pitanje učenika itekako ima miris reinkarnacije, a prema uputama dubrovačkim vjernicima, to je veliki grijeh. 

A tko je bez grijeha, neka na mene baci prvi kamen u komentarima. 

Popularni Članci