Počne rat, a dio ih se javi u dobrovoljce, jer, jebiga, što će ljudi reć ako klizne u Frankfurt? U prometu se pak dogodi da se dva adrenalinaša trkaju po cesti i, jebiga, jedan izleti, pa zgine. Nije mogao pustit gas, jer što će ljudi reć? Da ne zna vozit? 

Virus 'što će ljudi reć' pobio je više ljudi od Katoličke crkve i Adolfa Hitlera zajedno, pa opet gotovo ga nitko ne spominje ni u medicini, ni u filozofiji. Jedini koji se pozabavio tom tematikom bio je poznati engleski mislilac Gary Lineker koji je kazao: 

-Život je igra u kojoj sudjeluje 8 milijardi ljudi, a na kraju uvijek pobijedi 'što će ljudi reć'! 

Sve je potpuno isto 

Zbog 'što će ljudi reć' svijet je dosadno, ukalupljeno mjesto. Sve je potpuno isto, pogotovo sad u doba društvenih mreža. Sve žene su iste, svi nogometaši su isti, svi tenisači (osim Bublika)... Ako netko iskoči, odmah mu ljudi nešto govore, pa se bolje držat mase, i, kako se ono kaže, mirna Bosna, masna kosa, što već. Zezam se, kosa ne može biti masna, jer što će ljudi reć? 

Od Patagonije pa sve do Yakutska, rekosmo, svijet je unificirano mjesto naprlitanih žena s nabreklim usnama, kao da u njima stršljeni kote mlade i politički korektnih muškaraca koji se boje cancel kulture kao obične kulture – sve je pljunuto - glazba, filmovi, serije, Plenković, Milanović… Za takav planet čak i pjesma Paula Johnsona Get, Get Down čini se super raznovrsna. 

Pa ipak postoji jedan zakutak na Trećem kamenčiću od sunca koji se opire trendovima. Možda ste čuli za taj otok, zove se Britanija. Tamo žive najružnije žene svijeta, veliki je misterij zašto ih je Bog kaznio takvom genetikom. Ako osoba nježnijeg spola u Britaniji na nešto (s)liči, automatski je članica Spice Girls. Doduše, samo njih pet u povijesti Britanije je na nešto ličilo, sada opet cijela nacija čeka da se porodi novih pet, pa da opet dobiju sličan bend. No Engleskinje i Škotkinje se s tom činjenicom ni najmanje ne zamaraju. Ne samo s izgledom, nego ni s vremenskom prognozom. 

Zapuše burin s Temze, ali Britanka svejedno obuče top i dopičnjak. Brige je za promaju i gole bubrege. U životu je pojela čipsa da ne bi stao na sve police hipermarketa Tesca, stomak joj se prelijeva preko minjaka - kraj nje Anto Đapić u onom košarkaškom dresu izgleda skladan i elegantan - noge joj deblje nego u Clarence Seedorfa i Roberta Carlosa, ali nimalo se ona ne zabrinjava što će ljudi reć. Hoda samouvjereno i ponosno u noć kao da je Margot Robbie. Nalit će se pive, a maznut će i hamburger, što je briga za inzulin, glikemijski indeks i glikogenske rezerve.  

Kako te nije sram? 

Ulazimo opet u sezonu. Moderni turizam mi je toliko gadljiv da ga jedva podnosim. Jedino što me veseli jest vidjet britansku sisu kako se ponosno ljulja. U sadašnjem je trenutku, postoji samo ova večer, a naša Temzašica živi kao da je zadnja. Ubit će se alkoholom, dodat još pokoju masnu stanicu, jer briga je što će ljudi reć. A ljudi će reć: 

- Kako te nije sram takva hodati po Splitu i Dubrovniku? Je li se doma tako ponašaš? 

Istina, kod kuće u Britaniji, Temzašice se ne ponašaju tako. Bio sam u Edinburghu, Yorku, Liverpoolu, Manchesteru, više puta posjetio London i iz prve ruke mogu posvjedočiti da se Britanke tako doma ne nose. Ponašaju se, naime, još puno  - gore. Ili ako mene pitate, puno bolje. Loču i žderu još više, topići i dopičnjaci su još kraći, a glava znatno luđa. Valjda kada negdje turistički odu ne idu do kraja, poštuju te gradove, respect the city. Ali potpuno je svejedno, jer što god Temzašice radile, ljudi će ionako govoriti, pardon srati. Ako su obučene u burke, ne valja, ako su gole, ne valja. Nikad ništa ne valja. 

Puna su groblja snova na kojima pišu epitafi - što će ljudi reć? Zbog ‘što će drugi reć’ propadaju umjetnici, sportaši, čak i političari. Stoga kada ovo ljeto ugledate britansku sisu, nemojte je vikati. Lijepo je pozdravite i poljubite (dobro, ne morate je poljubiti) - ta sisa je svjetionik koji osvjetljava kako treba život izgledati. A smisao života je bolikurčinarstvo. Jer na kraju, ionako ćemo svi umrijeti. Za 50 godina, nitko od čovječanstva (osim kvizaša) se neće sjećati Posh Spice, a kamoli nas. Kako je samo nebitno što će ljudi reć. 

A što će ljudi reć? Srat će uvijek, čak i onda kada se ponašate po društvenim normama. Ako se tu i tamo dogodi da Njemačka izgubi u nogometu, onda i 'što će ljudi reć' može izgubiti u životu. Ako meni ne vjerujete, uvijek možete pitati britansku sisu. Evo taman su počele dolaziti. Dobro nam došle, duhovne učiteljice bolikurčinarstva!