Što na samom početku reći o amandmanu 15. kojega obrazlaže vijećnica Dolores Lujić i u TV ekrane izjavljuje kako bi na  povlaštenu  kartu primjerice trebala imati i  ona kao čelnica sindikata u Dubrovniku. Brže bolje se posegnulo u izmjenu.

Nije govorila ona to za sebe, nikako, jer ona ima privatni automobil, ali eto bilo bi bolje kad bi se izjednačile domaće i recimo zagrebačke pravne osobe. Ovako osobno i selektivno izglasavanje amandmana, kako bi jedna pravna osoba koja doprinosi nekoj drugoj lokalnoj zajednici van Dubrovnika imala pravo na parking nije odavno zabilježena.

Vrlo mudro od ekipe koja se stalno busa onim napisom Obliti privatorum publica curate, koji im tako često izlazi iz usta da bi čovjek rekao da im ga je pokojni šukunono osobno uklesao na vrata Kneževa dvora. Glavna dubrovačka sindikalistica je ovom prilikom zaboravila javno i pobrinula se za nešto drugo.

Cilj amandmana koji su predstavljeni na jučerašnjoj sjednici, nije ništa drugo nego izazivanja kaosa u Gradskom vijeću, ali i pokazivanje mišića oporbe nerazumljivog rivaliteta, izuzev Srđ je Grad. Ta oporba već godinu dana Gradonačelnika i vladajuće iz dubrovačkog dogovora napadaju kao da osporavaju legitimitet izbora iz svibnja prošle godine. Zašto izuzev Srđ je Grad? Pa zato što jedino Srđ je Grad od svih drugih, danas oporbenih, nije imao prijedlog da neki njihov član bude predsjednik Gradskog vijeća.  'Srđevci,' za razliku od Laburista, nisu se također igrali kadriranja i dogovaranja oko zapošljavanja svojih članova. I Bupić i Gjaja su, mimo povjerenja građana, željeli zasjesti na mjesto predsjednika Gradskog vijeća. To su naime u pregovorima bili njihovi uvjeti. 

To bi bila kruna njihove karijere, a Bulić je ionako sjeo s konja na magarca, pa su i time smatrali da njemu to i ne treba.

Zašto kaos? Ljudi s iskustvom u turizmu i prijevozu znaju da je do sada  bilo jasno kome se naplaćuje dnevna parkirališna karta. U slučaju da je vozilo u vlasništvu lizing tvrtke, a Sanitat ili bilo koja druga ovlaštena tvrtka u Hrvatskoj izda dnevnu parking kartu, korisnik, koji u tom trenutku upravlja vozilom, ima dosta dug rok da kartu plati sukladno uplatnici. U slučaju uplate, lizing kuća ne dobiva nikakav račun, pa se on i ne evidentira. U slučaju da korisnik lizinga, ili u konkretnom slučaju najmoprimac, ne uplate kartu, ona se šalje lizing tvrtki ili generalno vlasniku vozila.

Lizing tvrtka, neka druga pravna ili fizička osoba su dužni platiti navedenu kartu ili im slijedi ovršni postupak. Potom lizing tvrtka plati račun i prefakturira račun tvrtki koja je korisnik lizinga. S obzirom na to da u ovom potonjem slučaju do obavijesti o dugu dođe bitno kasnije, velika je šansa da je stvarni korisnik dnevne parkirne karte već u svojoj domovini. Za to služi jamstvo plaćanja, koje je ujedno sredstvo plaćanja za naknadne troškove autoceste gdje se kroz vinjete naplaćuje parking, parking u državama koje graniče s Hrvatskom.

Dakle, naplata parkinga i u Austriji, i u Italiji glasi na vlasnika vozila. Na taj način se može identificirati tko je vlasnik vozila te njemu naplatiti kaznu ili dnevna karta kao u Hrvatskoj. Svugdje je takav način normalan, osim u Dubrovniku gdje oporbeni gradski vijećnici zajedničkim naporima u suradnji s odvjetnikom Ivicom Banom pokušavaju srušiti Gradsko vijeće. Dakle, samo da ostane zabilježeno, DDS Pera Vićana, Laburisti, HDZ, Gjaja i Srđ je Grad zajedno konstruiraju amandmane, a Vićanova vijećnica Lepeš Matić i Dolores Lujić sve to zajedno koordiniraju SMS porukama. Ivica Ban, odvjetnik iz Dubrovnika,   koji je i sam na popisu većih dužnika Sanitata, iz osobnih uvjerenja i razloga radi protiv građana koji uredno plaćaju parking. Stoga je cijeli njegov angažman jedna najobičnija lakrdija. Prisustvovao je na jučerašnjoj sjednici između ostaloga i radi osobnih interesa, radi svog duga prema Sanitatu. Je li taj dug naplativ ili nije, manje je važno. Mišljenje s katedre pravnog fakulteta o mnogim stvarima vezanima uz naplatu parkinga Ban smatra lakrdijom. I pritom Ban, ili ne poznaje svoj posao i praksu, ne želi priznati kako iza mišljenja potpisnika stoji cijela katedra. Pravni fakultet za njega je lakrdija, a on je doktor znanosti i borac za parking, u najmanju ruku poput Igora Legaza. Točno, samo što Igor Legaz nema vlastite osobno interese.

Činjenica je kako se pravnik Ban koristio parkingom godinama, ali ga za razliku od većine svojih građana nije plaćao.

Za jednog neuspjelog političara i to je jedan od paradoksa. Po amandmanima oporbenih gradskih vijećnika donesena je odluka koja nikako ne može koristiti sadašnjim zaposlenicima Sanitata. Velika je vjerojatnost da, ako se ova odluka ne izmjeni, dođe do otkaza za trideset kontrolora. Oni više ne mogu lijepiti parkirne karte, nego moraju hvatati direktno vozače, što je nemoguća misija, a u isto vrijeme za to nemaju niti ovlaštenje. Šlag na tortu ove odluke realno nisu oporbeni vijećnici.

Ovakva odluka je došla iz kuhinje stranke s najvećim brojem vijećnika, a koja je u Dubrovačkom dogovoru, koji to više nije. Najveća trzavica se dogodila upravo ove sunbote, dok nije bilo Andra Vlahušića koji je na poslovnom putu. Dio vijećnika Dogovora, kako se moglo čuti, je napao predsjednika Nika Bulića o tome zašto izglasava navedene amandmane, na što je on izjavio kako je 'sve dogovorio s Frankovićem' (op.a. predsjednikom HDZ-a).

Samim time više nije važna oporba jer je i Niko Bulić pomiješao kruške i jabuke te tako Dubrovački dogovor ispolitizirao i jasno priznao prisutnim vijećnicima da ga stranka tjera na drugačije mišljenje. I Dubravka Šuica se navodno iznenadila naputkom jer ona, kako nam prepričavaju dogovore sa stanke u maloj vijećnici, taj naputak nije ni dobila od predsjednika svoje organizacije.

Kod glasovanja se jasno vidjelo kako predsjednik Gradskog vijeća daje podršku Srđevcima dok se dogovaraju pogledima. Svakome tko je izravno gledao jučerašnji prijenos je to jasno. Dakle, koketiranje predsjednika vijeća izabranog od strane Dogovora isključivo s vijećnicima koji u tom Dogovoru nisu, jasno pokazuje koliko je sati te da je Dubrovačkom dogovoru istekao rok trajanja.

U svakom slučaju Niko Bulić, za razliku od njegove prethodnice Muratti, ne vodi brigu o rukama u zraku. Muratti je, izuzev par puta kada mali Mujica nije došao na vijeće i par puta kada je Vićan bojkotirao Vijeće, uvijek držala ruke u zraku u ne malo komodnom broju vijećnika. Kako bi bilo da nas prestanu silovati pred malim ekranima i uzastopnim bojkotiranjem normalnog funkcioniranja grada i njegovih tvrtki?

Neka jednostavno sruše to Vijeće i neka krenu u nove izbore. Ni jedni, ni drugi. ni treći nisu osobito važni da ćemo sutra plakati za njima. Bilo kako bilo, ovo Gradsko vijeće i to samo s jednom točkom, nikada nije bilo pogubnije. Direktno su se radi politikantstva narugali sa zaposlenicima Sanitata kojima posao visi na niti, te direktno doveli do kaosa koji će narednih mjeseci vladati na ulicama Dubrovnika. Ruku za egzekuciju tih ljudi je digla osoba koja je profesionalac, a ujedno i plaćena da spriječi svako gašenje radnog mjesta, međutim ova joj je igra očito važnija od trideset obitelji koji od Sanitata kupuju kruh.

Bez imalo patetike to je tako.