Najsjajnija zvijezda hrvatskog nogometa, cijenjeni i uvaženi Zdravko Mamić radio je bitne i zapažene promjene kojima se svaki punokrvni Hrvat koji nema nijedno srpsko krvno zrnce može jedino ponositi.
Naime, nakon što je Dinamo njegovom zaslugom osvojio sve moguće svjetske kupove te je u debelom financijskom plusu i nakon što je pažljivo prebrojao koliko navijača BBB-a ima na tribinama tijekom pojedine utakmice, sad se, taj uvaženi doktor prebrojavanja, prebacio i na prebrojavanje krvnih zrnaca. Izjave o „Srbinu krvavih očnjaka“ i „hrvatomrzcu“, koje su upućene ministru Željku Jovanoviću, dočekane su na sveopće oduševljenje pojedinih lokal patriota, od koji većina njih nije ni bila u planu '91. godine ili su jednostavno prestari da bi se te godine uopće sjećali. No, jednoglasno su se složili kako su „svi oni Zdravko Mamić“ i u tom tonu zaboravili kako je upravo njihov duhovni vođa i nacionalni heroj bio taj koji je prije nekoliko godina pričao kako je jugonostalgičan, kako bi bio oduševljen kad bi osobno upoznao tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića i kako bi bio presretan kad bi na hrvatskom moru vidio 5 milijuna posjetitelja iz Srbije.
Osim Mamića, po navedeno pitanju je „zabriljirala“ i Ruža Tomašić koja je izjavila kako je „Hrvatska za Hrvate, a ostali su gosti“, nakon čega je pojašnjavala što je pri tom htjela reći, posve mijenjajući kontekst čitave priče. Nakon toga, logično, uslijedile su ostale rečenice ratne tematike u kojima se razvlače standardne teme poput Vukovara i Domovinskog rata, da bi se naposljetku otišlo i 70 godina unatrag, pa se više ne prebrojavaju krvna zrnca s ciljem utvrđivanja tko je Srbin, a tko punokrvni Hrvat, nego se ide s daljnjim analizama čiji je tata bio ustaša, čiji partizan, a čiji četnik.
I kao šlag na kraju, tu je sveprisutna Nives Celzijus kojoj su, po svemu sudeći, temeljni aduti ogromne dojke i istančan smisao za skandal i privlačenje pozornosti. Tom je prigodom izjavila kako će, bez obzira na svog supruga i bez obzira na to što živi u Hrvatskoj, ipak navijati za Srbiju u utakmici protiv Hrvatske, jer je ona, naposljetku, Srpkinja. Naravno, ovoj Srpkinji svakako ne predstavlja problem ukoliko se po potrebi mora slikati u dresu hrvatske reprezentacije i omotana u šahovnicu, naravno, ako iz toga ispadaju njeni tjelesni atributi.
Ovim putem se, u ime napaćenog hrvatskog naroda, mole spomenuti eksperti po pitanju nogometa, politike i onoga čime se bavi Nives Celzijus (jer još nije utvrđeno koja je točno to profesija, a nikako ne bismo htjeli biti neugodni) da pruže ljudima nešto više od vraćanja u rat iz '91. i '45. godine. Ukoliko to nisu u stanju, neka onda navedene pojmove napokon isperu iz usta, ukoliko ne zbog naroda, onda zbog svih onih koji su u navedenim ratovima izgubili svoje najdraže. Neka se napokon počnu spominjati u medijima u kontekstu pozitivnih stvari koje su uradili po pitanju područja kojim se bave, umjesto da svoju nesposobnost uporno skrivaju pod krinkama navodnog nacionalizma, lokal patriotizma, ili s druge strane, privlačenjem medijske pozornosti. Jer kad ne znaš svoj posao, najlakše je okriviti Srbe ili uz pomoć spominjanja istih 'kupovati' medijski prostor.
