Eh, kako to ide u životu. Dubrovčanin Niđo još je do prošle godine imao sve – kao prvi oficir stroja na LNG-u plaću od deset hiljada dolara, suprugu i dvoje djece. Kupio je i nekretninu, u Župi. Jebiga, ni njemu koji ima iznadprosječna primanja, nije bilo lako kupit prazni prostor sa zidovima gdje će živjet. Morao je s bankom otići na kafu. A onda se dogodila nesreća na brodu. Ostao je invalid. U kolicima.

Kredit nije mogao vraćati, a banka mu je uzela stan. Izgubio je i posao. Suprugu. Nije imala snage brinuti se i za njega, i za dvoje djece, a uz to još i radit. Otišla je. S djecom.

On je ostao sam. Invalid i beskućnik. Čekao je da mu se riješe papiri za Vis 2. Neće ih nikad dočekati. Posljednja bura, koja je tukla Grad, istukla je i njega. Do smrti. Niđo je izdahnuo na Stradunu. Nitko ga od prolaznika nije primijetio. Žurili su, imali su važnijeg posla od zastajkivanja kraj ležećeg tijela beskućnika i pitanja kako si.

Mi smo došli prekasno. Već je izdahnuo. Pitao sam prijatelja kako je moguće da netko ovako izdahne, ostavljen od svih.

-Izdahnuo je kao pas – zaključio sam.

Na riječ 'pas' prijatelj se nasmije.

-Eh, da je barem bio pas, ne bi ovako izdahnuo – rekao je.

-Jebote pas – viknem postavši svjestan da je to živa istina.

Nažalost, to je tako, da je Niđo bio pas, a ne čovjek, Dubrovčani bi se pobrinuli za njega.

-Kakvi smo mi ljudi, zaboga – zaplače prijatelj nad mrtvim tijelom – jedino kada se stavimo kako treba, to je kada su u pitanju psi sa Žarkovice.

-Da – složim se s njim – Kada su invalidi, beskućnici i svi ostali u pitanju nikad nećemo dignuti cijeli Facebook na noge, nikad nećemo printati letke, nikad nećemo zakoračiti na Stradun noseći bilokakav transparent. U doslovno nijednom slučaju.

-Psima i svim drugim životinjama treba pomoći da žive slobodno i u što boljim uvjetima, tu nema nikakve dvojbe, ali valjda bi isto trebalo učiniti s ljudima, posebno onima kojima treba pomoć čitavog društva, jer ne mogu sami.

-Pa, jebote pas, naravno da bi trebalo.

-Parkiravamo aute svuda po trotoaru da invalidi ne mogu proći, ali zato nikad nećemo parkirati ispred pseće kučice.

-Vlasnici hotela, trgovačkih lanaca i druge guzonje svakodnevno krše ljudska i radnička prava svojim zaposlenicima, oni rade prekovremeno i za to su slabo ili nikad plaćeni, ali mi nećemo uzeti transparent, isprintati letke i otići prosvjedovati na Stradun.

-Nikad se nećemo pobuniti ni da nam skrate radno vrijeme, s osam na pet ili šest sati kako bismo imali više slobodnog vremena za svoje bližnje i hobije.

-Nećemo, jer nije u pitanju pas.

-Jebote pas.

-Nećemo prosvjedovati što lift na plažama za invalide ne radi, pa se oni ne mogu kupati.

-Nikad nećemo prosvjedovati ni da prestanemo kupovati brendiranu odjeću koju izrađuju mali Azijci, nećemo, jer nam se sviđa kako nam farmerke pašu uz pas, jebote pas.

-Nikad nećemo prosvjedovati protiv zagađenja okoliša i nećemo razvrstavati otpad. Najviše što ćemo za okoliš napraviti je pokupiti govno od našeg psa, i vrećicu staviti za pas od jeftinih farmerki, jebote pas.

-Nećemo osnovati grupu na Facebooku kada Crkva kaže da neće podržati homoseksualne brakove. Nećemo ispisati transparente i otići na Stradun ispred crkve svetog Vlaha i prosvjedovati, nego ćemo im dati lemozinu.

-Nećemo, jer mrzimo pedere. Ali kada naš muški pas pokušava guziti drugog muškog psa, ili, prosti mi Bože, nas same, skakajući nam po koljenu i nozi, to nam neće smetati, jebote pas, nego će nam biti slatko i umiljato.

-Nećemo izaći na Stradun kada djeca s posebnim potrebama imaju probleme s asistentima u nastavi. To nas ne interesira, ali kada sretnemo jadnog psa sa slomljenom nogom kako šepa, to ćemo slikati i staviti na Facebook, te pokupiti barem 400 lajkova, jer je jadan i sladak, a djeca s Downovim sindronom su ružna.

-Okrenuti ćemo glavu kada vidimo mentalno zaostalo dijete, i pretvarat ćemo se da to ne postoji. Nećemo se pitati kako je njegovim roditeljima i zaslužuju li instituciju gdje će ostaviti to dijete preko vikenda, kako bi se mogli kupati, otići na izlet i napuniti baterije. O tome nećemo tiskati letke i prosvjedovati.

-Nećemo ni o Visu 2. Nećemo prosvjedovati da se tim ljudima poboljša životni standard.

-Nećemo ni o reformi školskog sustava, iako djeca uče pizdarije umjesto pravih životnih vrijednosti.

-Nikad nećemo organizirat prosvjed protiv legalizacije bespravne gradnje, iako je naše mjesto za život sada ružno.

-Jasno da nećemo, jer smo i mi bespravno širili svoje kuće, i briga nas za estetiku prostora.

-Nećemo ni o smanjenju javne i neučinkovite uprave, koja nas gura u bankrot.

-Jebote pas, naravno da nećemo, kad i mi sami tamo radimo.

-Nećemo nikad krenuti u ničemu od nas samih, već ćemo samo kritizirati i ogovarati druge. Samo pse nećemo, jebo vam pas mater svima.

-Šta bismo prosvjedovali što je kultura u Dubrovniku na niskim granama i što nemamo koncertnu dvoranu gdje bismo dovodili umjetnike?

-Jebo te umjetnike, naravno da nećemo prosvjedovati, slušat ćemo kako Psy zavijaju Gangnam Style. I još ćemo plesati one glupe pokrete.

-Nećemo prosvjedovati što nemamo gdje trčati, što nam se djeca nemaju gdje igrati, što su nam oduzeli sve javne površine i plaže.

-Ali, ako psi nemaju svoju plažu, osnovat ćemo grupu na Facebooku, tiskat ćemo letke i otići na Stradun.

-Jebote morski pas.

-Tražit ćemo pseća prava da se riješe prije svih ljudskih i radničkih. U biti, ove potonje nećemo ni zahtijevati.

-Zato jer su psi pametni, vjerni i slatki, a ljudi glupi, zločesti i nevjerni.

-Ali, to jest točno. Bez ironije.

-Naravno da jest, ali to trebamo mijenjati. Trebamo raditi na tome da ljudi postanu što bolji, da ljudima, našim susjedima, sugrađanima, sunarodnjacima, sukontinentalcima, susvijetalcima bude što ljepše.

-Jebote pas, ali to je težak zadatak.

-Jest, zato je možda ipak bolje prosvjedovati u vezi pasa. Njima napraviš udobni azil, i sve si riješio.

Pričali smo tako cijelu noć nad beživotnim tijelom Niđa, koje će nadležne gradske službe malo kasnije ukloniti, kako bi se prosvjed za pse mogao održati bez da se itko zamara takvim glupostima. Zora nam se, poput Clinta Eastwooda, približila s leđa. Sunce se žarko prostrlo nad Žarkovicom, a psi su poludjeli pod tolikom količinom svjetlosti i smanjenog komfora.

-Jebote ovi psi sa Žarkovice, kako laju, probudili su me – ljutio se jedan Dubrovčanin s Bosanke.

-Dragi, što se nerviraš? Pa danas je nedjelja, nigdje ne ideš, nastavi spavati.

-Ma moram na prosvjed na Stradun u vezi azila, jebote pas.