Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je posjetio Trebinje i pritom kazao kako su spremni financirati gradnju aerodroma u tom gradu s financijskom injekcijom od 200 milijuna eura. Zaključio je kako novci nisu problem, nego dozvole vlasti u Bosni i Hercegovini. Nećemo se u ovom tekstu osvrtati na ekološke utjecaje gradnje aerodroma odnosno na moguće onečišćenje izvora Omble, već ćemo pogledati financijske aspekte, odnosno činjenicu ima li gradnja aerodroma u Trebinju ikakve ekonomske logike. 

U blizini Trebinja već sada ima nekoliko aerodroma. Onaj najveći je u Dubrovniku, a tu su i Tivat, Podgorica te Mostar. Planovi su da aerodrom u Trebinju bude pozamašnih kapaciteta. Terminal bi bio za čak 250 tisuća putnika, a pista duga 3500 metara. Prvo pitanje koje se nameće - gdje će Trebinje naći potrebnu radnu snagu za aerodrom? Da bi se radilo na aerodromu, dobar dio radne snage mora imati vrhunsko obrazovanje i stručnost. Uzmimo da će nekako ipak uspjeti riješiti ovaj problem. Sljedeće pitanje koje dolazi jest koje će linije letjeti za Trebinje. 

Trebinje bi trebalo brutalno spustiti gaće 

Naravno, prva je za Beograd, ali koliko tih linija može biti tjedno posebno u zimskim mjesecima? Banja luka je znatno veća od Trebinja, a tjedno zimi ima svega dva leta za Beograd. Da bi aerodrom u Trebinju uopće išta mogao raditi, morao bi dovesti niskotarifne linije i igrati na kartu blizine Dubrovnika i hrvatske te crnogorske obale. Dubrovačka zračna luka već ima brojne niskotarifne prijevoznike, čak je baza i za onog najpoznatijeg, a to je Ryanair. Irski prijevoznik ima čak 56 linija u Dubrovniku, a za ovu godinu još planira povećati promet. Ne zaostaje puno ni EasyJet koji je također zadovoljan svojim dubrovačkim linijama. Tu su još Volotea, Vueling, Jet2.com… Od onih najvećih i najpoznatijih europskih niskotarifnih aviokompanija jedini koji nema neke posebne linije za Dubrovnik je WizzAir, ali oni lete za Sarajevo, Split, Podgoricu, Prištinu i Tiranu. Kako onda Trebinje može dobiti bilo koga od ovih kompanija? 

Jedino da brutalno spusti gaće. Da istim tim firmama naplaćuje znatno manje nego Dubrovnik ili im u krajnjem slučaju ponudi besplatno korištenje aerodroma, samo da lete i dovode goste. Ali gdje je tu ikakva ekonomska logika, kako onda aerodrom uopće može zaraditi za plaće svojih zaposlenika? Ako bi sutra aerodrom u Trebinju i pokušao dovesti neku od navedenih aviokompanija, teško da bi dubrovačka zračna luka mirno promatrala. Učinila bi sve da zadrži ove linije, pa čak i da dodatno spusti cijene kako bi uništila konkurenciju. Na ruku dubrovačkom aerodromu ide i šengenska granica EU na Brgatu, jer zašto bi netko iz zemalja članica tko želi doći na Jadran letio u zemlju koja ne pripada Europskoj uniji? Em mora nositi dodatne dokumente, em za prijevoz do Dubrovnika ili negdje drugo, mora čekati na granici što se ljeti itekako zna produžiti. 

No, uzmimo u obzir i ovaj teško mogući scenarij - Trebinje je napravilo aerodrom, uspjeli su dovesti svu potrebnu radnu snagu, čak su privoljeli neke niskotarifne kompanije da slijeću u Trebinje. Što bi se dogodilo u ovom slučaju? Naravno, počeo bi se razvijati turizam. Otvarali bi se novi apartmani, restorani, nudile bi se razne ture. Posljedično bi rasle cijene u Trebinju, kako nekretnina, tako i svega ostalog. Grad bi svojim stanovnicima postao sve skuplji za život. Naravno, dio ljudi bi se obogatio, ali i dobar dio bi dodatno osiromašio, jer mu plaća ne bi pratila rast cijena. 

Hercegovina valja i za botoks 

Ovakva situacija kakva je sad između Trebinja i Dubrovnika idealna je i za jedne i za druge. Iako nema nikakve političke suradnje između dvaju susjednih gradova, na ekonomskom polju ona godinama cvjeta. Brojni Trebinjci rade u Dubrovniku i s hrvatskom plaćom jako dobro mogu živjeti u svom gradu. Dubrovčani pak imaju koristi od Trebinjaca koji im popunjavaju rupe u onim zanimanjima koja su deficitarna, ali i ne samo to, nego u njihovom gradu koriste brojne jeftinije usluge. Automehaničare, zubare, frizere, kupuju elektronske uređaje, odlaze čak po injekciju botoksa... 

Brojni meštri iz Trebinja rade na uređenju apartmana u Dubrovniku, žene iz Hercegovine skrbe o starijim i teško pokretnim Dubrovčanima, u Hercegovinu se odlazi na ručkove i večere, gušta se u Karađorđevoj šnicli, bureku, kajmaku i uštipcima, roditelji vode svoju djecu u trebinjski Grad sunca, a Trebinjci vode svoju djecu na kupanje u Župu. I jedni i drugi žive u simbiozi, ovise jedni o drugima i sjajno se nadopunjuju. Ekonomija cvate, iako se po društvenim mrežama međusobno svađaju da su ustaše i četnici. No, jedni bez drugih bi puno teže gurali svakodnevicu. 

E upravo bi aerodrom u Trebinju mogao zeznuti i jedne i druge s tim da bi puno više nafrknuli Trebinjci. Najgora stvar koja im se može dogoditi jest da im Vučić pljune tih 200 milijuna eura i da naprave aerodrom. Cijene svega će im narasti, a neće ih pratiti plaće. Neće im više biti dostatna ni ona plaća koju zarade u Dubrovniku. Sreća po njih da se aerodrom u Trebinju vjerojatno ipak neće izgraditi, nego će Vučić i ostali populističkim floskulama hraniti ego naroda umjesto da mu kažu istinu, a ona glasi - Aerodrom u Trebinju nema ama baš nikakve ekonomske logike. Ne samo da ne bi pomogao u ekonomskom napretku Istočne Hercegovine, nego upravo obratno – unazadio bi je, prouzročio ogromne dugove, a istovremeno povećao cijene. Nije svaka investicija napredak, nego može biti i ogromni uteg. Ovo je klasičan primjer toga. 

Nadamo se samo da iza čitave ove Vučićeve priče o ulaganjima ne stoji Rusija. Jedino objašnjenje koje ima nekakvog smisla jest da bi Rusija voljela imati 'svoj' aerodrom na samo dvadesetak kilometara od zemlje članice NATO-a. Ali ni to ne zvuči previše uvjerljivo, jer svoje aerodromske baze već imaju blizu Poljske, Litve, Latvije, Estonije, Finske…