Slabo je ta izjava ostala primijećena u medijima i javnosti, a red je da je zapamtimo, jer je već sada antologijska u rangu 'Kilo mozga, dvije marke', 'Pipl mast trast as', Day after yesterday', 'Osam tisuća eura' ili ono legendarno javljanje Ivana Vrdoljaka, tadašnjeg predsjednika HNS-a, u Dnevnik Nove TV:

-O našoj suradnji s HDZ-om govori naša povijest. 27 godina demokracije u Hrvatskoj. Od naše prve predsjednice Savke Dabčević Kurac… – kazao je Vrdoljak u svibnju 2017.

No čak i izjava Vrdoljaka o Savki Dabčević kurac je za ono što je prije neki dan govorio Igor Štimac kao svjedok na suđenju Zdravku Mamiću.

-Imao sam neku situaciju, ne sjećam se točno kakvu, da mi je hitno trebao neki novac. Bio sam tada kao izbornik reprezentacije Hrvatske u Švicarskoj, gdje smo igrali prijateljsku utakmicu s Portugalom, i pitao sam Zdravka Mamića bi li mi mogao pomoći. Radilo se o 300 tisuća eura. On mi je izašao u susret, otišao sam s njegovim sinom Marijom u neku banku u Švicarskoj i tamo mi je novac uplaćen na račun, ali ne znam je li to bio Marijev novac ili neke treće osobe. Pozajmicu sam vratio u sljedeća dva tjedna, u gotovini – kazao je mrtav hladan na suđenju Igor Štimac.

Vi malo razmislite o ovoj izjavi dok ja na YouTubeu pronađem Alku Vuicu. Evo je, sad ću odvrnut zvučnik:

Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje…

Ova izjava Štimca je nešto neviđeno, nešto spektakularno. Pazite, imao je neku situaciju, ne sjeća se točno koju, da mu je u Švicarskoj hitno trebao neki novac. Sića. Ni manje, ni više, nego 300 tisuća eura. Za te novce si u to doba skoro mogao kupiti talentiranog desnog beka.

Susjedima mačke ganjam

Istina jest da se prosječnom čovjeku tu i tamo dogodi da mu hitno treba 300 tisuća eura. Evo, recimo, meni se često događa da mi treba ta lova. Tijekom cijelog mog bivanja na planetu Zemlja više-manje imam tu situaciju da nemam stan i pouzdano auto. I sad zamislite, naletim na Maminja, a znate kakve je ruke naš Zdravkec…

…tvoje ruke mazilice, kao meka krila ptice, grlu me k'o zaštitnice, brišu suze padalice…

…i pitam ga da mi tutne 300 tisuća eura – fakat mi treba, plačem koliko sam jadan siromašan - a on zavuče ruku u račun švicarske banke i pomazi me zelembaćima – njegove ruke mazilice brišu suze padalice - i prođe par godina, a ja u međuvremenu vozeći se u novom autu prema novom stanu slušam vijesti na radiju, govore pobjegao je Zdravko u Bosnu i Hercegovinu, i sjetim se da sam onomad imao tu neku situaciju, ali ne sjećam se točno kakvu… Kako god bilo, jedino što znam da sam mu pozajmicu vratio u sljedeća dva tjedna, u gotovini, valjda da mi Tata ne bi poslao gorile u odijelu da me ganjaju.

…godine su prošle duge, ja još hodam ispod duge, da sam dečko noću sanjam, susjedima mačke ganjam…

Lijepo je kad priča ovako završi, kada 300 tisuća eura šeta između dva prijatelja, a samo nekoliko godina prije nego što je obitelj Mamić odvela Igora Štimca u jednu banku u Švicarskoj, imali smo tu neku situaciju u Hotelu Westin.

I dobro se sjećamo koju.

Igor Štimac na legendarnu skupštinu HNS-a u prosincu 2010. godine stiže spreman preuzeti predsjednikovanje od Vlatka Markovića, marionete Zdravka Mamića. I Marković i Štimac su tu negdje po glasovima, odlučit će onaj delegata Nogometnog saveza Dubrovačko-neretvanske županije. E sad Štimac smatra da je legitimni delegat Krešimir Vejić dok Marković i Mamić tvrde da je on Mato Previšić. Štimac prije početka skupštine HNS-a baulja po hotelu i hoće osigurati da Vejić glasa umjesto Previšića.

-Skupština Dubrovačko-neretvanske županije je legitimna, poslani su svi papiri, čekamo vjerodajnicu… - govori Štimac nekoj službenici HNS-a.

Uto se pojavljuje Reno Sinovčić i stane objašnjavati:

-On kaže da je to štamparska greška. Da su to štamparske greške… - govori ljubitelj gramatike i pravopisa Reno Sinovčić.

-Dobro, molim te, ti budi sa strane, ne želim da mi ti držiš predavanja – odgovara mu Štimac.

Onda su se našli u glavnoj dvorani. Štimac podiže glas:

-Izvolite predati gospodinu Vejiću glasačke listiće… - govori Štimac službenicima HNS-a.

Onda se opet pojavljuje štamparska greška Reno Sinovčić. Traje naguravanje, moglo bi doći i do tuče. Tu je i Mate Biljarista, najpoznatiji po tome što nema nijedan dan radnog staža.

Ti si jedna budaletina

-Markoviću, hoćeš li osigurati skupštinu? – dere se sad s drugog kraja dvorane Zdravko Mamić.

-Nije izabran Previšić, nego Vejić – opet tumači Štimac.

-Ma ti si jedna budaletina. Ne radiš svoj posao – govori Mamić nije točno jasno kome. Štimcu? Markoviću? Srebriću? Kako god, taj njegov nastup dokazuje Prvu nogometnu zapovijed, da je jedini istinski bog hrvatskog nogometa i da nema drugih bogova osim njega.

-Ne može početi Skupština, a da ima nelegitiman zastupnik Skupštine – opet objašnjava Štimac, ovaj put Markoviću i Srebriću.

A onda je uslijedilo ono legendarno:

-Nećeš razbojniče! – poručio je Mamić Štimcu.

Ostalo je povijest. Zdravko Mamić nastavio je kontrolirati hrvatski nogomet, prvo preko Vlatka Markovića, zatim i Davora Šukera, da bi u velikom obratu – baš poput onog u filmu Uljezi s Nicole Kidman – Štimac pod Mamićevim blagoslovom postao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i čovjek koji upada u te neke situacije, ne sjeća se doduše točno koje, da mu hitno treba 300 tisuća eura, ali tu je srećom dobri Zdravko Mamić koji će mu ih velikodušno dati bez straha da će biti naganjan skupa sa mačkama susjeda. Ili kako je taj odnos sa Štimcem opisala naša dobra Alka Vuica:

… ej šta mi radiš, ej šta mi radiš, zagorčavaš mi život, pa ga onda sladiš…