Vjerujte mi, jako bi volio da nemam o čemu pisati. Da u našoj državi bude sve uređeno, pošteno, transparentno. Da se nemam za što „zakučat“. Ali, kako stvari stoje, doživotno ću imati o čemu pisati jer je toliko negativnosti da tome nema kraja. Mog'o bi svaki dan napisat po jedan članak.

„Krčmi“ se ono državno na sve strane, a sa druge strane se ne troši na ono što je nužno, presudno.

Stan u Vukovaru

Evo čitam neki dan da je zamjenik gradonačelnika Penave u Vukovaru kupio u tom istom gradu stan od 26 m² za ukupnu cijenu od 1.860 EUR-a. To je 71,53 EUR-a po kvadratu stana! Nakon što su novinari otkrili taj podatak taj se dužnosnik pravda da tako kupuju svi i čak daje obračun kako se došlo do te cijene.

Da se razumijemo, za iste pare se danas prodaje više od 20 godina stari Fiat Punto ili Opel Corsa. Provjerite na Njuškalu! Više se niti Fića ne može naći za tu cijenu, jer se smatra oldtimerom pa je zato skuplji.

Zanimljivo je pročitati da je na cijenu stana dobio 65% popusta zbog starosti zgrade. A koliko je ta zgrada stara i derutna vidi se iz toga da taj stan dogradonačelnik izdaje turistima. Zanimljivo je i njegovo opravdanje da nema riješeno stambeno pitanje i da je stekao pravo na dodjelu stana već osam godina. Pa, ako nema riješeno stambeno pitanje kako se onda nije u stan uselio nego ga iznajmljuje turistima?

Pa onda dodatni popust na područje posebne državne skrbi, pa popust na plaćanje u gotovini. Pitam sve Vas koji čitate kako ste Vi kupovali stan ili gradili obiteljske kuće. Jeste li Vi dobivali popust od 50% kad ste kupovali Vaš stan za gotov novac? Ili, jeste li isti popust dobivali od firme u kojoj ste za gotovinu kupovali građevinski materijal za gradnju Vaših kuća?

Ne sumnjam uopće je li taj dogradonačelnik Vukovara u pravu. Jer, jest u pravu. Sve je učinio po zakonu. Čudim mu se jedino što je kupio stan od samo 26 kvadrata. Jer, po toj cijeni je blesav što nije kupio duplo ili trostruko veći stan.

Ali, pitam se kako netko ne ispita koji je to velebni um smislio ovakva pravila i cijene stanova? I kako se toga „stručnjaka“ smjesta ne smijeni s bilo koje funkcije.

Stan u Zagrebu

Negdje u isto vrijeme je otkrivena afera HDZ-ovog zastupnika u Saboru Nikole Mažara. Od Sabora je, kao saborski zastupnik, dobio stan na korištenje (usput, 10 kvadrata veći nego što bi mu po pravilima pripadao) iako mu nevjenčana supruga blizu Kvaternikovog trga ima svoju nekretninu u kojoj obavlja svoju djelatnost, a izgleda da je i iznajmljuje. Tu nekretninu je u imovinskoj kartici prijavio kao „stan“, a sad kaže da to nije useljivi stan. A radi se o vrhunski sređenoj zgradi u centru grada, u kojoj se živi.

Ali, slađe je uzeti državi. S druge strane taj je „gospodin“ sve češće glasnogovornik Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru i svaki put traži „trn u oku“ opoziciji, a ne vidi „balvan u vlastitom oku“. Prava moralna vertikala. Blago nama s takvima.

Jadi naših otoka

Potresla me je vijest da je mladić iz Lastova od 26 godina umro u našoj bolnici nakon što su ga s Lastova prevozili čak 8 sati do bolnice. Mladić koji je očito bio omiljen, koristan, veseo, bavio se glazbom.

Ljudi moji, ovo je 21. stoljeće, onaj ludi Musk planira za koju godinu poslat ljudsku posadu na Mars, a nama Lastovci, ako je malo lošije vrijeme, trebaju 8 sati do bolnice!

Sad se javljaju svi nadležni i pravdaju se. Kažu: zvali su helikopter, nije mogao poletjeti. Pa, zvali su (ili nisu?) vojni helikopter, hitna medicinska brodica nije mogla isplovit, itd. 

Mene to ni najmanje ne zanima. Nema opravdanja. Ako ne može helikopter, može avion, može hovercraft, može svemirski brod ili Bog zna što drugo, ali ne smije mladić od 26 godina umrijet radi jačega juga.

Ne zanima me koliko to košta. Ako nema solada onda naplatite skuplje stan u Vukovaru, dignite stan onom saborskom zastupniku i afitajte ga, smanjite plaće državnim službenicima i kupite sredstvo kojim će se naši otočani prevesti do najbliže bolnice.

Jutro nakon što sam čuo tu očajnu vijest sreo sam jednoga svoga staroga prijatelja i zajedno smo komentirali tu tragičnu situaciju. On mi je tad rekao jednu rečenicu koju ću pamtiti dok sam živ. Rekao je da je Hrvatska – zemlja za poželjet, a država za plakat!

Ne bi ništa dodao na te njegove riječi.

Dubrovačko njorgalo

PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora