Čitatelji Dubrovačkog dnevnika imaju veliki problem koji ih neprestano muči i tjera na WC – gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić našem mediju mjesečno daje nevjerojatnih 15 tisuća njihovih kuna.

Ne biste vjerovali, dragi čitatelji, ali i mi imamo isti problem kao i vi. I nas smeta što nam Vlahušić daje mjesečno 15 tisuća vaših kuna. Naime, gradonačelnik nas plaća sramotno malo.

Prevedeno u plaću, od vaših 15 tisuća kuna, mi možemo isplatiti jednu i pol bruto plaću. Stvarno nam daje lovu za poludit.

S druge strane, da nema Dubrovačkog dnevnika, vi nikad ne biste saznali pojedinosti mnogih tema. Spomenimo samo neke: osvjetljavanje zidina, radovi Igora Legaza, Dubrovačka Biskupija, dolazak alkoholiziranih vozača Libertasa na posao, bespravna gradnja po Dubrovniku, Dubrovkinja, problemi invalida i(li) udruge Dva skalina, Nacionalni park Mljet, Željka Markić, Gradska kavana i sve drugo (Uskoro vas čekaju nove ekskluzivne teme koje vam za sad nećemo otkriti).

Znamo da vas ove teme pretjerano ne interesiraju, pa ćemo se osvrnuti na one druge koje volite – Gospari odabrali, tko je koga prevario, je li se Nives i Dino Drpić rastavljaju, gdje se dogodila prometna nesreća, te ima li mrtvih i ranjenih, tko je pao s drogom, tko je udario svoju ženu, je li koja zgodna Dubrovkinja u ovoj proljetnoj gužvi napravila pet ili šest banja – to su temice koje vam mi svakodnevno dajemo na konzumaciju da utažite svoj pohlepni voajerizam. Da se nas pita, ovih tema ne bi ni bilo, ali to radimo da poližemo Anal(ytics) od Googlea, te tako dobijemo klikove s kojima možemo tražiti oglašivače.

Bez obzira je li kod nas gledate sisatu Dubrovkinju ili čitate Dubrovkinju, jedna vam je stvar zajednička – vi to radite BESPLATNO.

Ustvari, plaćate to svojim novcem preko gradskog proračuna. Rekli smo već, to iznosi 15 tisuća kuna ili jednu mjesečnu bruto plaću.

Ne znamo je li znate, ali nas dnevno čita oko 30 tisuća jedinstvenih posjetitelja. Pazite sad ovo – da svatko od njih, tojest vas, plati samo kunu – mi bismo zaradili dvostruko više u jednom danu, nego nam Vlahušić plati mjesečno.

Vi biste za samo 30 kuna mjesečno – odnosno jednu pivu u šminkerskijem ugostiteljskom objektu – mogli svaki dan, i tako 30 dana, čitati Dubrovački dnevnik i ne imati probleme s tim tko nas i kako financira. Da nas vi pristanete financirati sa samo jednom kunom dnevno, odnosno 30 kuna mjesečno, mi bismo istog trena odustali od 15 tisuća kuna mjesečno iz gradskog proračuna.

Naime, vjerovali vi to ili ne, mi isto radimo za plaću. Nažalost ne može se svatko roditi kao Denis Orlić i srčano se baviti volonterstvom. Stoga, ako nas vi čitate BESPLATNO, možete li nam, molim vas, reći kako bismo se mi trebali financirati i isplatiti plaće?

Naravno da nam netko mora dati neka sredstva bez obzira je li riječ o Vlahušiću, Vićanu, Šuici, Lukšićima, Atlantskoj plovidbi, Čučuku, Miloglavu, Pemu, Biskupiji, Todoriću, T-comu, Vipnetu, Braslavu Turčiću, Srhoju...I li vi imate neku drugu ideju?

Privatnici su također škrtočine – većina njih voli paru više od svoje djece - pa to možemo zaboraviti. Ostaje jedino javni novac – tih pišljivih 15 tisuća kuna mjesečno.

Novinarstvo je danas jedna od rijetkih struka koja je BESPLATNA,  a upravo je ta činjenica zaslužna što se kvaliteta novinarstva srozala. Kako da nas svega četvero-petero u redakciji stignemo sve teme i obveze, te im se posvetimo duboko i kvalitetno?

Da vi platite tih jednu kunu dnevno, odnosno smiješnih 30 kuna mjesečno, mi bismo mogli uzeti još ponekog novinara, biti znatno kvalitetniji, a vi biste čitali bolje tekstove.

Međutim, da mi sutra uvedemo sustav naplate, nitko od Vas škrtočina ne bi platio kunu za čitanje Dubrovkinje. Vjerovali ili ne, koliko god smo mi loši novinarčići – da bi se Dubrovkinja i slične teme napisale, potreban je nekakav rad.

Na kraju, nakon nekoliko mjeseci rada na Dubrovkinji, Vi škrtočine, to čitate BESPLATNO. Teško vam je izdvojiti čak i jednu kunu dnevno. Da plaćate to što čitate, imali biste nas pravo kritizirati. Ovako nam nije jasno što hoćete. Ako vam se ne sviđa BESPLATAN sadržaj na našem portalu, zašto dolazite? Tko vas tjera? I drugi su vam portali BESPLATNI.

Za razliku od vaše struke.

Zamislimo sad situaciju – Vlahušić vam je dao gradski prostor po ispodtržišnoj cijeni, a vi tamo otvorite kafić u kojem je sve BESPLATNO. Ja tamo dolazim svaki dan, i žalim se, jer vam Vlahušić daje 'naš' prostor, a ne KONTAM da besplatno konzumiram kavu. Smeta mi što je Vlahušić baš VAMA dao taj prostor pod tim povoljnim uvjetima, a ne vidim da mi je kava na ovaj način jeftinija, nego po tržišnoj logici. Možda takva BESPLATNA kava nije najkvalitetnija – jer nema džabe ni u stare babe, ali ima na portalima – ali se ipak može popiti. I to BESPLATNO.

Sutra, kad prestanete biti škrtočine, i kad iznova budete plaćali čitanje medija poput nekad novina, novinarstvo će opet biti bolje.

Samo vama bi bilo odlično da ovako ostane, jer to što nas Vlahušić plaća 15 tisuća vaših kuna mjesečno, preračunato na broj čitatelja na dnevnoj bazi, ispada da nas svatko do vas dnevno plaća 0,0166666666666667 kuna.

I to vam je puno, zar ne? Mogu li ja kao novinar, za tu cijenu, konzumirati usluge vaše struke?

Vi biste najsretniji bili da se svi novinari nađu na burzi, i da ne postoji nijedan medij. Ne biste vjerovali, ali meni se ta ideja jako sviđa. Naime, koji posao može biti gori od rada u struci čiji je konačni proizvod BESPLATAN? Nije li to apsurd nad apsurdima kojemu bi se smijali i njihovi očevi Eugene Ionesco i Samuel Beckett?

Bez obzira koliko su danas mediji, zbog manjka financija, loši, čak i kao takvi su čuvari demokracije. Da nema medija, političari i ostali bi nas još više pljačkali. Upravo zbog medija koji ukazuju na probleme i kritiziraju, ova je država ipak napredovala u posljednjih 20 godina.