test

„Cijeli svijet je ošo k vragu!“

Autor: Vjera Šuman
Kolumna Vjere Šuman iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik petkom.

Rimac je izazvao totalnu sablazan u rodnom mu Livnu, gdje se oženio za svojom dugogodišnjom curom, također, Livnjankom. Ni pečenog vola, ni, kako je red, stotinjak janjaca nabijeno na kolac, ni kisela juha od janječih iznutrica, nego, brate mili, samo povrće, voće, nekakav vege menu sa sirom usred Livna, koji nije livanjski, nego neki vražji tofu, pitaj boga od čega. Na sve to,  prvi ples mu je odsvirao Bajaga! Čuj to, sir koji nije od mlijeka, uzrujavali su se domaćini, ali što ćeš, naš je, ali brate gadno je zastranio. Ante je na zidiću kraj pijace svojim pajdama to ovako objasnio: „Prije si se boja da ti sin ne kaže da voli muške, ali i  taki bi izija janjca pa se nekako navikneš, šutiš, šta ćeš, ali đava me odnija ako mo'š pir raditi bez janjaca. Kakva su to vremena došla, kažem vam, vrag će nas sve brzo odnit! To ti je jedan kroz jedan“. I što je rodbini i prijateljima preostalo nego sačekati da mladenci odu i dan kasnije zavrtit vola i ispeć pedesetak janjaca za počastiti narod i pošteno se proveseliti. I, eto ti vraga, sad se Rimac od toga ograđuje. „Cijeli svijet je ošo k vragu!“, zabrinuto je uzdahnuo Ante.

Za to vrijeme sasvim drugačiji problemi muče SDP. Nevjerodostojnost je riječ koja se prva izgovara i s jedne i s druge strane ove podijeljene stranke. Vjerodostojno ili ne, Peđa je sjeo za telefon i zvao sve  redom s velikog popisa članova i kratko ih izvijestio da su križani iz članstva stranke. Egzekucija po kratkom postupku rezultirat će gubljenjem barem sedam zastupnika iz saborskog kluba SDP-a, što neki zovu samoubojstvom dok drugi tvrde da će jedino takvim velikim čišćenjem stranka opet postati snažna oporba danas i buduća vlast sutra. Istina je da SDP više nije prva stranka koju biraju lijevi birači jer ih je prema recentnim anketama preskočio Možemo. Može li Peđa Grbin doista pretvoriti stranku koja se, usprkos tome što nije na vlasti, pretvorila u stranku oportunista i uhljeba upravo onog što se po difoltu pripisuje vladajućima, u vjerodostojnu i ozbiljnu oporbu? Teško je reći, jer se i vremena  mijenjaju pa  su stigli i neki novi 'igrači', što nužno ne znači i bolji,  koji kreiraju hrvatsku političku scenu od lijevog na desno i obratno.

Tako je i Škorin  Domovinski pokret u rasulu i bratoubilačkom ratu što nije jako začudilo političke analitičare jer je ta stranka postavljena kao  interesna zajednica u koju su se uključili svi oni koji svoje interese nisu uspjeli ostvariti  u drugim strankama ili političkim ucjenama na prijašnjim pozicijama  pa su se brzinski prebacili pod 'domovinsko' okrilje. Škoro, koji je podnio ostavku, što njegova sestra doživljava kao emotivni čin, otvorio je prostor takozvanoj tehnomenadžerskoj struji koja je bila nezadovoljna komercijalno slabim rezultatima, realno, po broju saborskih zastupnika, velikog uspjeha stranke na parlamentarnim izborima. S druge strane s pravom je doživljavaju kao gubitničku stranku jer je Škoro izgubio sve ono na što je krenuo, čitaj, poziciju predsjednika države, smjenu Plenkovića i, na kraju, ništa manje važnu poziciju gradonačelnika Zagreba. U normalnim zemljama, u normalnim strankama to bi itekako bio dovoljan i očekivan razlog za ostavkom. Sad svoju priliku za dolazak na čelo stranke vide i likovi koji u normalnim okolnostima ne bi bili ni rezervni kandidati. Rasplet ćemo svakodnevno gledati u danima koji slijede. Ne bi me iznenadio ni neki posve neočekivani obrat. Kako god, sva ova događanja i s Domovinskim pokretom, ali i s SDP-om, vraćaju osmijeh na lice Grmoji i ekipi iz Mosta koji je polako, ali  i, činilo se,  nezaustavljivo klizio  prema dnu ljestvice. Sad se zbog ovog nadaju oporavku. Jer u Hrvatskoj je sve moguće.

Gradsko vijeće  raspravljalo je  treba li ukinuti naknade za vijećnike i, prema prijedlogu Srđevaca, taj novac preusmjeriti u kulturu, što baš nije izazvalo odobravanje, poglavito onih koji zahtjev zovu populističkom predstavom  jer je  kultura ionako  pod kontrolom Srđevaca. S druge strane Andro Mata naziva gospodinom i dobar je da bolji ne može. Kao da je nakon kampanje došo neki drugi Andro. Dobro, nije to ni čudno jer kampanja je jedno, a rad u Vijeću i za Grad i treba biti sasvim nešto drugo. Jedino Maro i Srđevci još nastavljaju kampanju, ali ipak nježnije, tek toliko da se promoviraju. S druge strane dobri naš Pero je i dalje legenda nad legendama i stvarno je falio svih ovih godina u Vijeću. Kako god, sve je prošlo mirno i pristojno kako i treba, poglavito  po ovim ubitačnim  vrućinama. Do zime, kako je i red,  ne očekuje se nekih većih iskakanja i ne daj Bože svađanja. Dobra je vijest da Grad želi izaći ususret, koronom pokošenim ugostiteljima, smanjivanjem naknada za tarace, jednako kao što treba omogućiti onima bez tarace dva tri stola gdje god je to moguće. Turista je sve više i ako Bog da moglo bi ispasti na dobro. Samo nek potraje. Čuvajte sebe i svoje jer samo tako ova  sezona bi konačno mogla donijeti disanje punim plućima.  Eto vas.

Popularni Članci