test

Brodovi VULCANIA i SATURNIA bili su česti posjetitelji Gruža, a jedan od njihovih lajbota još uvijek je u Gradu

Autor: Ivo Batričević Autori fotografija: Osobna arhiva
Posljednji dolasci VULCANIE pod imenom CARIBIA brodarske kompanije Siosa Line su zabilježeni fotoaparatom 30. travnja ili 2. svibnja 1971. godine.

Brodovi VULCANIA i SATURNIA su u vremenu između dva svjetska rata bili česti i vrlo značajni posjetitelji  Dubrovnika. 

VULCANIA je s navoza porinuta u more 18. prosinca 1926. godine u Cantiere Navale Triestino u Monfalconeu za Cosulich Line, a bila je namijenjena za prijevoz 310 putnika u prvom, 460 u drugom, 310 u putničkom i oko 700 putnika u trećem razredu. Na prvo je putovanje zaplovila tek nakon pune dvije godine opremanja 19. prosinca 1928. godine iz Trsta preko Patrasa i Napulja do New Yorka. Imala je 23970 GT, bila duga 193 metara, a parni joj je pogon omogućavao brzinu od 19 čvorova. Već 1930. godine mijenja parne strojeve dizelskim Burmeister & Wein od kada plovi brzinom od 21 čvora. Očito su oba broda imala dosta problema s glavnim pogonskim strojevima, jer su i ovi novi B&W strojevi još jednom zamijenjeni 1935.godine. Tako je VULCANIA dobila talijanske strojeve Fiat, a SATURNIA švicarske Sulzer.  Inače,  oznaka S/S znači ''steam ship''. 

VULCANIA i SATURNIA su održavale, kako to u prospektu kompanije Cosulich tiskane 1932. godine stoji, brodsku liniju iz Trsta do New Yorka, ticanjem luka Venecija, Dubrovnik, Patras, Messina, Palermo, Napulj, Cannes, Alžir, Gibraltar, Lisabon, Casablanca, Madeira i Boston. U prospektu tiskanom za putnike putovanja na koje je VULCANIA pod zapovjedništvom kapetana Ante Hreljića zaplovila 14. srpnja 1934. godine iz New Yorka navedene su luke ticanja: Boston, Madeira, Gibraltar, Alžir, Napulj, Palermo, Taormina, Patras, Dubrovnik, Venecija i Trst. 

Pored prekooceanskih putovanja VULCANIA i SATURNIA su po potrebi poduzimale i mediteranska turistička kružna putovanja pa je tako VULCANIA s polaskom 25. kolovoza

Godine 1962. zabilježen je zanimljiv događaj kada je s polaskom iz New Yorka na VULCANIJI bilo zakupljeno šest luksuznih apartmana, ne za prijevoz putnika, već samo za transport kostima i garderobe filmske dive Elizabeth Taylor u Italiju, a zatim do Rima na snimanje kultnog filma „Cleopatra“.

1934. iz Genove u dvotjednom putovanju posjetila Cannes, Napulj, Capri, Port Said, Haifu, Rodos, Phaleron (Atena), Dubrovnik i Trst dok je SATURNIA dana 7. srpnja iste godine zaplovila iz Gibraltara prema lukama Palma de Mallorca, Cannes, Monaco, Napulj, Palermo, Patras, Dubrovnik, Venecija i Trst. Za ovo putovanje za dolazak do dalekog Gibraltara nudila se mogućnost ranijeg ukrcaja na VULCANIU 27. lipnja u Trstu s ticanjima  Dubrovnika, Patrasa, Napulja, Palerma, Alžira, i Gibraltara. 

Jasno je da se za oba turistička putovanja koristila kombinacija dvaju redovnih plovidbi iz Trsta do New Yorka. Godine 1938. zabilježena je redovna plovidba VULCANIE pod zapovjedništvom kap. Vicka Lazzarija s polaskom iz Trsta 14. srpnja 1938. tičući luke Dubrovnik, Patras, Napulj, Palermo, Alžir, Gibraltar, Lisabon, i Azore s dolaskom u New York 28. srpnja. 

Američki filmski redatelj Lewis H. Gordon je nakon putovanja  brodom VULCANIA iz Venecije prema New Yorku, na kojem je posjetio i Dubrovnik, opisao ovaj brod. “...Putujuća talijanska palača s mnoštvom rezbarija, ukrasa, mramora, draperija, vaza i cvjetnih lonaca. Održavala je jednu od najduljih transatlantskih pruga koja su se znala rastegnuti i do 6 tjedana plovidbe jer zapravo i nije bila klasična pruga od luke do luke nego je doslovno imala sve karakteristike kružnog putovanja Sredozemljem.“

Za potrebe talijanske vojske VULCANIA je rekvirirana 1941. godine od kada je prevozila vojne transporte prema Sjevernoj Africi. Nakon kapitulacije Italije 1943. došla je u ruke Amerikanaca koji su je za svoje vojne potrebe koristili do konca rata. Američka je vojska kao ratni plijen dala početkom 1946. godine na korištenje kompaniji American Export Line, koja je koncem iste godine nakon šest prekoatlantskih putovanja ponovo vratila Talijanima. 

Sljedećih 18 godina VULCANIA je za brodarsku kompaniju Italia Line održavala prugu između talijanskih luka i New Yorka, da bi 1965. bila prodana kompaniji Siosa Line za koju je pod novim imenom CARIBIA plovila na kružnim putovanjima do konca 1973. godine. U lučkim knjigama je zabilježeno da je CARIBIA doplovila iz Krfa u Dubrovnik 30. travnja 1971. ujutro u 7:30, a isplovila u 13:00 za Veneciju odakle se vratila 2. svibnja  u 12:30 i prema Krfu isplovila istog dana u 18:00. Prodana je tajvanskim rezalištima gdje je u Kaohsiungu do ožujka 1974. godine konačno i razrezana u staro željezo.   

SATURNIA  

Identična SATURNIA je porinuta u more 29. prosinca 1925. u Cantiere Navale Triestino u Monfalconeu za Cosulich Line, a prvu je plovidbu započela 21. rujna 1927. iz Trsta preko Napulja i Marseillea do Južne Amerike. Godine 1938. SATURNIA je poduzela  kružno putovanje iz New Yorka 12. veljače s posjetama luka Madeira, Casablanca, Gibraltar, Alžir, Villefranche, Genova, Corsica, Napulj, Palermo, Messina, Kotor, Dubrovnik, Trieste, Venecija, Santorini, Pirej, Dardaneli, Istanbul, Beirut, Rodos, Haifa, Aleksandrija, Tripoli, Napulj, Tunis, Alžir, Gibraltar, Lisabon i Azori s povratkom u New York 7. travnja.                  

 Uskoro je zbog pomanjkanja zanimanja putnika plovila isključivo do New Yorka. Tu je  zaplijenjena od američkih vlasti 1940. godine i nije plovila do kraja rata. Tek je 1945. za američku vojsku preuređena u brod-bolnicu te je pod imenom FRANCES Y. SLANGER kratko vrijeme prevozila ranjenike. Već je 1946. vraćena Talijanima, za koje je nakon rekonstrukcije plovila pod starim imenom SATURNIA. 

Oba broda nakon Drugog svjetskog rata svoje plovidbe preko Atlantika za brodarsku kompaniju Italia Line započela su iz Genove, ali se izgradnjom novih brodova 1954. godine ponovo vraćaju u Jadran. Uobičajene plovidbe od tada idu iz Trsta ili Venecije do New Yorka preko luka Dubrovnik (prva se vratila SATURNIA u ožujku 1959.), Patras, Messina, Palermo, Napulj, Gibraltar, Lisabon i Halifax. Iz programa kružnih putovanja iz 1961. s polaskom iz New Yorka 18. prosinca po cijeni od 471 USD po osobi obavljeno je 38-dnevno putovanje s itinererom: Funchal, Casablanca, Gibraltar, Plama, Barcelona, Cannes, Genova, Napulj, Palermo, Patras, Dubrovnik, Venecija, Trst, Venecija, Corfu, Messina, Napulj, Gibraltar, Cadiz, Lisabon, New York.  

Posljednje, 197. transatlantsko putovanje poduzima u ožujku 1965. godine nakon kojeg odlazi u rezalište La Spezia gdje je koncem iste godine završila u starom željezu.                             

U mojoj kolekciji fotografija nemam niti jednu sliku  SATURNIE u Gružu, ali VULCANIE imam dosta, a također i original brodskih kartolina od oba broda. Posljednji dolasci VULCANIE pod imenom CARIBIA brodarske kompanije Siosa Line su zabilježeni fotoaparatom 30. travnja ili 2. svibnja 1971. godine. Zanimljivo je da u Dubrovniku imamo još traga broda SATURNIE i to brodski lajbot kojega je talijan Paolo Renco iz Milana kupio  na otpadu rezališta brodova i preuredio u malu jahtu za osobne potrebe. Jahtu je nazvao po supruzi Catherine, imala je talijansku zastavu, a supruga mu se nikad nije ukrcala u brod. 

Krajem sedamdesetih godina lajbot kupuju tri talijana te se upisuje novi vlasnik Eduardo Zarelli, mijenjaju luku upisa u Basel, zastava Švicarska. Talijani poklanjaju lajbot-jahtu dubrovačkoj Carini koja je stavlja na javnu dražbu. Kupuje ga Željko Lalatović, upisuje je u upisnik brodica, vije hrvatsku zastavu, a kasnije je prodan Đoviću, a onda Vedranu Jelaviću. 

Nakon smrti Vedrana ne znam tko je bio daljnji vlasnik, ali je lajbot još postojeći (prilažem fotografiju)  i trenutno se nalazi na suhom vezu kod Božanje u Rožatu. Lajboti su se inače gradili po klinker sistemu te su se madjeri preklapali i bili su spojeni bakrenim zakovicama, a to je sve bilo u svrhu da se lajboti na palubi brodova ne rasušuju. Madjeri su bili u jednom komadu i bili su dugi devet metara. Imao je talijanski motor Aronu, dva cilindra jačine 26 konjskih snaga. Još za vrijeme vlasništva Vedrana Jelavića trup lajbota je obložen stakloplastikom. Ipak je lijepo imati dio povijesti od dva povijesna broda koji su prvi put zaplovili daleke 1927. i 1928. godine, a bili su česti posjetitelji  Dubrovnika u prijeratnom i poratnom razdoblju te su gotovo postali i njegovim zaštitnim znakom.              

Popularni Članci