Boljkovčev gubitak za Karamarkov boljitak i obračun s duhovima
Godina je 2011. Studeni, par tjedana prije izbora vlada HDZ-a, na čelu s ministrom policije Tomislavom Karamarkom, u ranim jutarnjim satima u Dugoj resi upala je sa specijalnim jedinicama u kuću Josipa Boljkovca (91), pod sumnjom da je počinio ratne zločine pred kraj Drugog svjetskog rata.
Zločini koji su se počeli istraživati već 2003. godine politički su dakle kulminirali kad su ankete pokazale da HDZ definitivno gubi izbore i da će na čelo doći 'komunjare' koje, kako je i sam Karamarko rekao prošle godine na stranačkom sastanku u Dubrovniku, koje ne vole ovu državu i koji su bili protiv nje.
Nažalost, nije samo Karamarko kriv. Jadranka Kosor je imala sličnu retoriku i onda je cik pred izbornu zoru naredila marš na starca koji ima performance puža i poslala na njega oklopna vozila i ljude u crnom, kao da je rat i kao da je siroti i ubogi Boljkovac nitko drugi doli Boško Buha.
Sve prilaze su tada blokirali specijalci maskirani tzv. fantomkama koji su naoružani automatskim puškama te pištoljima. Akcija je za tadašnje prilike bila slika i prilika Tomislava Karamarka i uvertira pred ono što čeka ljude drugačijih svjetonazora i političkog mišljenja od njegova. A ljudima je zbilja teško biti Tomislav Karamarko, malo izlaziti iz HDZ-a, malo ulaziti, malo biti za Mesića, pa malo protiv komunista.
Zapravo, teško je i Tomislavu Karamarku biti Tomislav Karamarko. Ni on sam ne zna ujutro što će biti. Hoće li biti kršćanin ili ne, živjeti u izvanbračnoj zajednici ili to skrivati i ignorirati, rastavljati se i podržavati Željku Markić ili ne.
Nitko mu nikada nije niti objasnio da pravi Hrvati upravo to i rade, rastavljaju se, žive u izvanbračnoj zajednici, rijetko svetkuju dan gospodnji, piju puno pive, a za Željku Markić misle da je Željko koji se bori protiv pedera, a pederi su, kako i sami znamo, zlo.
Dakle, ako poznajete osobno Karamarka, budite mu kvalitetan PR, recite mu da ga od iskonskog hrvatstva dijeli automobil Golf dvica s Kenwood radiom te adekvatnom naljepnicom Kenwood na stražnjem staklu, debelim zlatnim lancem i križem minimalne veličine od 8 centimetara.
Jer ono što je on kao ministar policije napravio prvom ministru policije Hrvatske Boljkovcu tog kobnog studenog 2011. godine podsjeća kao da je cajkaš s balicom svojih prijatelja otišao u Boljkovca u kuću kao u Sokol, inače kultni narodnjački klub u Zagrebu i zaigrao mečku. Poznavaocima prilika pak Karamarkov desant na kolegu Boljkovca asocira na filmove u kojim su u glavnim ulogama Ku Klux Klanovci te napadaju bespomoćnog crnca koji u svojoj kući živi na pravdi Boga.
Boljkovac možda i jest malo crn, ali u svojim godinama je u svojoj kući živio na pravdi Boga. Presuda kojom je nepravomoćno oslobođen je tome i potvrda. Umjesto da mu specijalci trivijalno opsjedaju kuću naoružani do zuba, mogli su poslati po Boljkovca i prometnog redara. No, onda bi i efekt obračuna s 'komunjarama' izostao i teško da bi desnicu podigao na noge.
Cik pred protekle parlamentarne izbore Boljkovac je pušten na slobodu. U brzini i želji da ga uhapse koristili su stari Zakon o kaznenom postupku, pa je Ustavni sud poništio istragu i čovjeka pustio na slobodu, međutim Boljkovac i njegov predmet su utabali put novonastalom članu HDZ-a da nakon debakla HDZ-a na izborima krene rušiti Jadranku Kosor.
I Sanaderov dečko Jandroković danas je branio svog šefa Karamarka. Rekao je novinarima kako nije Karamarko zatvorio Boljkovca nego DORH, ali ipak, IPAK su počinjeni zločini. Dakle, suštinski Jandroković sugerira da je ok nekoga zatvoriti bez dokaza jer i sama presuda kaže da je zločina bilo.
I nakon svega dolazi nedjelja, a ankete kažu da će Karamarko nakon proglašenja pobjede sjesti u svoj golf 2, razvaliti neku cajkušu na svom Kenwoodu i zajedno s Milijanom slaviti do kasnih jutarnjih sati.
Jer i Karamarko je Hrvat.