Bog je 25. svibnja, 2005. godine poslije rođenja njegova Sina, imao jednostavan plan. Poslat će svetog Petra po pive, pa će se zajedno izvaliti na kauč i gledati finale Lige prvaka u Istanbulu.U velikoj završnici sastaju se Liverpool iz Liverpoola i Milan iz Milana.

Sveti je Petar taman stigao pred početak sviranja himne Lige prvaka, spretno je upaljačem otvorio sebi i Bogu pivu, te je posmatrao početne sastave i taktičku raspoređenost.

-Znaš čega me je jedino strah – obrati se Bogu – da ćeš ti opet nešto izvoditi s finalom kao prije dvije godine kad su igrali Juventus i Milan. Nećeš se ljutiti ako ti to kažem, ali ono je bilo negledljivo. Nemoj samo ponoviti nešto onako.

Bog se samo tajanstveno smješkao. Nikad nije otkrivao svoje planove čak ni najbližim suradnicima poput svetog Petra. Ovoga puta, iako je on dobri Bog, smislio je pakleni plan.

Nisu ekipe ni krenule s početnim udarcem, a već je suđen prekršaj za Milan nadomak kaznenog prostora. Lopti prilazi Andrea Pirlo bez crne brade, hvata lagani zalet –centaršut - i lopta je u mreži. Nije prošla ni minuta od početka susreta, a Milan već vodi 1-0. Strijelac na ubačaj Pirla, je legendarni branič i kapetan Milana Paolo Maldini koji tako postiže najbrži gol u finalima Lige prvaka.

Maldini cijelu godinu nije bio u šansi za gol, a kamoli ga postigao, sve do današnjeg finala. Štoviše ni čitavu prethodnu sezonu nije se upisao u listu strijelaca - posljednji gol za Milan postigao je još prije dvije godine u nevažnoj prvenstvenoj utakmici protiv Livorna. Kakav peh za Engleze, s pokojim Englezem u sastavu.

Utakmica se nastavila dalje, Liverpool je krenuo pritiskati slavni talijanski klub kako bi izjednačio, ali su milanezi sjajno iskorištavali slobodni prostor iza leđa obrane Redsa. Kaka je majstorski odigrao do Ševčenka koji vraća u sredinu, a tamo je najspretniji Hernan Crespo, čovjek koji je na posudbi u Milanu iz Chelseaja, a u napadu mijenja ozlijeđenog Pippa Inzaghija. 2-0 za Milan. Kakav peh za Engleze, da im čovjek s posudbe utrpa(va).

Nekoliko minuta kasnije, Kaka opet loptom s očima, proigrava Crespa, a Jerzy Dudek, već u prvom poluvremenu tri puta mora vaditi loptu iz mreže.

-A jesi pretjerao, poludit će navijači Redsa – reče Bogu sveti Petar – I opet si napravio da je negledljivo. Utakmica je već riješena.

Bog se samo smješkao. Sveti Petar nije znao da je ovaj spremio pakleni plan za drugo poluvrijeme. Nije se lopta pošteno ni zakotrljala u igru, a legendarni kapetan Liverpoola Steven Gerrard glavom matira Didu.

Liverpool osjeća da može, da su Bog i sveti Petar na njihovoj strani, pa sve jače stiska. Jedna lopta dolazi do ruba šesnaesterca, a otamo je u malu mrežicu sprema Vladimir Šmicer. Liverpool je samo na gol zaostatka.

Steven Gerrard, kojemu je Liverpool sve, i koji je jednom prilikom izjavio da „kada umrem umotan u red, na Anfield odnesite mi head“, uzima loptu u svoje noge, sjurava se niz protivničku polovicu terena, i evo ga već u kaznenom prostoru gdje ga ruši Gennaro Gatusso, a sudac pokazuje na bijelu točku.

Lopti prilazi Xabi Alonso bez crvene brade, ali Dida čita šut Baska - Gerrard je za trenutak umro, ne zna više je li umotan u crveno ili bilo, ni gdje su mu odnijeli tilo, i zašto šut brani Dida, iako mu pape nije bio Torcida.

Međutim, lopta se spletom kozmičkih okolnosti odbija do Alonsa koji je ljevicom sprema u gornji kut, a Gerrardu su misli opet bistre pred početak produžet(a)ka.

Sveti Petar gore udara 'peticu' Bogu i govori mu da jest lud što ovo izvodi. Bog se samo smješka, nema sveti Petar pojma kakav je pakleni plan pripremio za nastavak susreta.

A spremio ga je najboljem strijelcu Milana Andriyu Ševčenku. Ovaj je u produžecima uspio promašiti dvije mrtve šanse – jednu s 47, a drugu s 28 centimetara. Planetom Zemlja prolama se uzdah: ooooohhhhhh.

Počinje odluka s bijele točke. Ševčenko je opet tragičar, i Liverpool tako podiže kantu s klempavim ušima.

Tjednima se pričalo o spektakularnom trileru na stadionu Ataturk u Istanbulu, a sveti Petar je rekao Bogu da je bolji redatelj od Hitchcocka. Bog se samo smješkao –svetac pojma nije imao kakav ovaj sprema novi, pakleni plan.

A on se dogodio dvije godine poslije velikog istanbulskog finala. Opet su u završnici Lige prvaka Milan i Liverpool, a ovoga puta se igra na Olimpijskom stadionu u Ateni.

Sve ono što su Milanu sudbina ili Bog, kako hoćete, uzeli prije dvije godine, sad su vratili. Opet je sudac svirao prekršaj nadomak kaznenog prostora, opet je Pirlo uzeo loptu, te je zaokrenuo oko živog zida...tamo se SuperPippo pokušava izmaknuti, ali lopta ga pogađa u trbuh, a on dobiva proljev - ali to je manje važno, puno bitnije je da okrugli objekt mijenja smjer i vara nemoćnog Pepea Reinu. Kakav nevjerojatan zgoditak, ne bi se ovoga ni slavni Alfred dosjetio. Kasnije Inzaghi, zvani Čmeljo, umetiljava još jednog, i Milan naplaćuje sve što je izgubio dvije godine prije.

-Pošten si, Bože, što jest, jest – kaže mu sveti Petar ispijajući pivo na kauču – Sve se vraća, sve se plaća, sve vrti se u krug, svak' vraća svoj dug...

Godine su od tada prolazile, a slavni Liverpool nikako nije mogao do nekog trofeja. Legendarni kapetan Steven Gerrard, već je dobrano ostario i čini se da nikad neće osvojiti naslov prvaka Engleske. Samo nekolicina najstarijih navijača Redsa sjeća se posljednjeg osvojenog naslova prvaka, eto koliko se želi ta titula.

Najgore od svega, Liverpoolov budžet kuburi za onim dvaju Manchestera, Arsenala, Chelseaja, i teško će ikad veznjak Liverpoola osvojiti naslov. Ili ipak ne?

Sezona je 2013./2014. Manchesteri, Arsenal i Roman Empire nanizali su nekoliko čudnih kiksova, a Liverpool predvođen kapetanom u veznom redu i rasistom u napadu nezadrživo grabi prema naslovu engleskog prvaka. Sveti Petar, Liverpoola nije gledao još od onog finala u Ateni, ali sad mu je napeto. Kupuje pive, zove Boga i opet su na kauču – na televiziji je utakmica Liverpoola i Chelseaja. Ako Redsi dobiju, na korak su do naslova prvaka.

Sjajno su otvorili, nizaju šanse, ali lopta neće u gol Dide - pardon Schwarzera - zbunile su me njegove godine. A onda, pred sam kraj prvog poluvremena, Božji pakleni plan se još jednom spušta na Zemlju. Lopta se kotrlja prema slavnom kapetanu, on je traljavo prima, nekako mu se odbija od noge, pokušava je iskontrolirati, ali ona mu bježi, a sve to prati Demba Ba - brz kao crna mamba - uzima mu loptu i lagano je sprovodi u vodstvo Mourinha.

Nikad u svom životu Steven Gerrard nije napravio sličnu grešku, da bi u najvažnijoj utakmici njegove karijere, pogriješio kao da je igrač Hajduka, a ne slavnog Liverpoola. Tupo bulji u pod, i ništa mu nije jasno. Nije jasno ni svetom Petru. Pita Boga:

-Zašto ovo dopuštaš? Koji je smisao ovoga, ne razumijem? To mi je toliko nelogično, iako sam i sam bio u sličnoj, nelogičnoj situaciji ono kad sam, prije nego su se pijetlovi iz Tottenhama oglasili na San Siru, tri put zatajio sposobnosti Garetha Balea?

-Sveti Petre – opušteno mu kaže Bog – Ponekad se ljudima nešto čini potpuno besmisleno kao ovaj gubitak lopte Gerrarda, ali vjeruj mi da se sve događa s nekim razlogom. Iako svijet djeluje kao kaos, on je u savršenom redu.

-Znam Bože, shvatio sam to kad sam došao ovdje, u raj, ali ovo mi opet nije jasno.

Bog se samo smješkao. Kako li će onda tek svetom Petru biti jasna utakmica protiv Crystal Palacea. Liverpool je vodio tri-nula kao onomad njega Milan u finalu Lige prvaka, da bi na kraju završilo 3-3, isto kao i na Ataturk stadionu. Ćao naslov, možda i za vijeke vjekova.

-Koji si ti zajebant! – reče mu sveti Petar nakon završetka utakmice, te plača Gerrarda i Suareza – prvo si spotaknuo Gerrarda, da bi mu sad napravio ovakav preokret.

Nije opet shvaćao Božju zajebanciju na račun Liverpoolove legende, ali duboko u sebi znao je da gubitak naslova Liverpoola ima nekog smisla koji je teško dokučiv. Gledao je sveti Petar, kako Suareza uplakanog kao bebu, suigrači iznose s terena, gledao je tužna lica navijača ispunjena patnjom, a onda je krenula pjesma:

-Walk on, walk on, with hope in yout heart, and You'll never walk alone, You'll never walk alone...

Bog je zapjevao skupa s navijačina.

-Walk on, walk on, with hope in yout heart, and You'll never walk alone, You'll never walk alone...

Suarez je plakao, Gerrard je plakao, Skrtel je plakao, iako je inače škrt na suzama... Plakali su navijači, ali i kroz suze pjevali da se nikad ne gubi nada, jer je najvažnije da nisi sam.

Sveti je Petar, gledajući navijače kako pjevaju o nadi shvatio smisao Božje zajebancije s kapetanom Liverpoola i neosvajanjem naslova engleskog prvaka.

To je sve napravio kako bi pokazao da je ljubav najvažnija. Prava, vječna ljubav. Ne uče li uostalom sve svjetske religije o ljubavi? Lako je voljeti kad je lako - ljubav je kad je teško - kad pjevaš Gerrardu, iako je izgubio loptu...

Naslov će otići kod plaćenika iz Manchester Cityja, ali ljubav će ostati kod Liverpoola.

Walk on, walk on, with hope in yout heart, and You'll never walk alone,

...You'll never walk alone...