Čak su i voditeljima informativnih emisija Nove TV danas puna usta bila Zore Dubrovačke. Na početku, pa sredinom i na kraju dnevnika Peter Pereža pozvao je gledatelje da ostanu uz televizijske ekrane jer u njihove domove stiže vrhunska domaća produkcija. U popodnevnim vijestima to je baš svaki put napravila Marija Miholjek. Inače bi mi agitiranje Nove TV prozujalo pored uha neprimjećeno, ali kako je serija smještena u ratni Dubrovnik dobili su moju pozornost.

Prva epizoda Zore Dubrovačke ujedno je i prva epizoda neke sapunice koju sam pogledao. Jer bez obzira kako je 'novaši' zapakirali i nakitili, riječ je tek o sapunici, i to onoj iz tandema Veljača-Huljić? Sinonim za kvalitetu. Zbilja, mora li glazbenu podlogu svake glazbene serije sklepati Tonći Huljić?

Trošiti riječi na scenarij je suvišno. Ipak...Kada Maro ugleda Juditu opali ga njena ljepota. Što napravi? Uzme improviziranu radio stanicu, popne se na vrh Srđa i putem radio valova nad Gradom ispovjeda dušu. I kuka kako je vjerojatno više neće viđet. Da, u ovom gradu niko nikoga ne zna. A da Maro bolan odvučeš guzicu na Stradun? Siguran sam da će u dva dana pojavit na 'apoteci'. Opaska: tada nije bilo Culture Cluba Revelin.

Specijalne efekte neću ni počastiti komentarom. Arhivske snimke na ovaj način koristio je samo Ed Wood, prije 50 godina. Samo što je on u tome imao šarma.

Đe nije uvijek đe

Imajući na umu da su Dubrovčani posebno osjetljivi na svoj govor, negativne kritike na račun naglasaka glumačke postave su očekivane. Ipak, djelomično opravdane, zapravo nevažne. Jer, ponavljam, to je samo sapunica Nove TV, a ja sam uvijek govorio – 'jebeš sapunice!' ili 'jebeš sapunice Nove TV', ovisno o kontekstu. Usput, ova sapunica sigurno nije napravljena za Dubrovčane, a ostalima 'puca' jesu li glumci 'skinuli' govor ili nisu. Jer u pozadini se vidi Grad. I svi će: aaaaaaaahhh!

Ali, onda dođe Boris Ler. Konavljanin Maro progovori. I gle čuda zvuči kao Bosanac. S druge strane, Vanessa Radman je Maris iz ugledne plemićke obitelji Menčetić. Udana je za Điva Knega, ali kada progovori zapravo je Crnogorka. Za Điva Knega (Alen Liverić) još nisam siguran odakle je. Možda Jelena Veljača ne čuje razliku, ali nama 'para uši'.

Opet, nepravedno bi bilo očekivati da hrvatski glumci, bez obzira na umješnost ili sluh mogu baš tako dobro pogoditi tu posebnu notu. To vam dođe nešto poput uvodnog gitarskog rifa 'Hard Day's Night' Beatlesa. Desetljećima se muzikolozi prepiru što je to George Harrison odsvirao, je li G7Add9sus 4 ili G11sus4, ili je pak nešto treće. I nitko ga nije uspio istvojetno replicirat. Tako je i s dubrovačkim. Đe nije uvijek đe.

Možemo mi sad brontulat koliko hoćemo. Stvar su jedino mogli spasiti iskusni hrvatski glumci. Ili oni dubrovački, a hvala bogu imamo ih. I to dobrih. Zašto ih Jelena Veljača i Branko Ivanda nisu angažirali treba njih pitat.

Zadnjih godina je popularno kačit se na brend Dubrovnika. Pa zašto bi Jelena Veljača bila imuna na pošast? Već se priča kako će o uspjehu serije ovisit hoćemo li dočekat 'Dubrovačko podne' ili 'Dubrovački sumrak'. Ne konta se ako nije trilogija.

Lara je prošlost, svanula je zora. I jedva čekam kad će se smrknut.
 

Petar Ipšić