Kad vas se 'gugla', može se naletjeti na zanimljiv podatak koji je javnosti manje poznat. Naime, profesor ste filozofije i engleskog jezika. Od engleskog je naravno puno ostalo, ali koliko je od filozofije?

-Uvijek ima koristi od studija, nešto uvijek ostane, čak i ako ne nastavite djelovati u toj branši, što je i kod mene slučaj. Važno je steći znanja, vještine i iskustva, doći u kontakt s tim štivom, to uvijek pomogne u životu. Preporučio bih svim mladim ljudima da se obavezno doškoluju, maksimalno koliko mogu. Ono što naučite u školi i na fakultetima, važno je za rad i osobni rast u životu, a to nikada ne treba uzimati olako.

Je li vam filozofija pomogla u politici?

-Jest, i u politici, i u odnosu s ljudima uopće. Kao što je poznato, radio sam u hotelijerstvu, vodio sam hotelsku firmu i bio općinski načelnik. Naravno kako je tu važan odnos s ljudima, sa zaposlenicima, suradnicima, turistima…

'BILO MI JE NEOBIČNO KAD SAM PREDLOŽEN ZA ŽUPANA'

Povod intervjua je to što uskoro odlazite s mjesta župana, nakon 16 godina rada. Sjećate li se te 2009. godine, pobjede, kako vam je to izgledalo? Bio je to novi, važan sakalin u životu.

-Tad sam bio direktor hotelske firme Osmine u Slanome gdje smo završili jednu uspješnu privatizaciju tako što su svi zaposlenici postali suvlasnici firme, a to traje i danas. U isto vrijeme sam bio volonterski načelnik Općine Dubrovačko primorje. Kad su predložili moju kandidaturu za župana, malo mi je bilo neobično. Na neki način mi je remetilo planove. No, ako netko smatra kako ste ta, prava osoba za tu dužnost, teško to možete odbiti. Tada mi je na neki način bilo teško riješiti pitanje mog nasljednika u Osminama, ali i u Općini. Uspjelo mi je u tome 'nagovoriti' dva mlada čovjeka, gospara Igora Vlahovića, koji je i danas direktor 'Osmina', i gospara Nikolu Knežića, koji je i danas načelnik Dubrovačkog primorja. Bilo je to dosta turbulentno razdoblje, puno toga je trebalo napraviti u kratkom vremenu. Međutim, stranka koja je nosila moju kandidaturu, HDZ, ali i birači su prepoznali kako mogu uspješno obavljati tu funkciju i dali su mi povjerenje u četiri uzastopna mandata.

Puno toga vas je dočekalo, među ostalim i ono pitanje projekta golfa na Srđu. Županija je te 2009. godine bitno drugačije izgledala.

-Bilo je dosta tema, kao i danas, ali tada su one bile potpuno drugačije. S jedne strane, nije mi bilo jednostavno jer ulazite u novu sferu, ali s druge strane, olakotna okolnost mi je bila ta što sam već vodio firmu i općinu. Poznavao sam računovodstvene i proračunske pojmove, nisu mi baš bili posve novi. Bio sam volonterski općinski načelnik, a općina je županija u malom. Iz 'Osmina' imam i to iskustvo iz realnog sektora. Dakle, na tu funkciju župana sam ušao dosta lagano. Moji suradnici su se čudili kako sam to brzo 'pohvatao', ali nije to zato što sam bio neki poseban lumen, nego sam jednostavno imao iskustvo s prošlih pozicija. Imao sam sreću jer, da sam stjecajem okolnosti radio u nekoj školi, bilo bi puno teže.

Da ste ostali u filozofiji…

-Da! Ne bih imao tu pozadinu koja mi je pomogla. Snašao sam se dosta brzo.

Kad se osvrnete na ovih 16 godina, na koje projekte i poteze ste najponosniji?

-Prvenstveno sam ponosan na to što smo uspostavili jednu upravu koja funkcionira i demokratski i transparentno, bez populizma, bez pravljenja 'cirkusa'. Sveli smo djelovanje i komunikaciju na jedan normalan diskurs s građanima, ministarstvima, suradnicima… Pokazali smo kako se i tako može voditi politika, kako nije nužno svakih 10 dana proizvesti neku temu, aferu ili svađu. Sve ove godine nismo imali nikakvih afera, što mi je jako važno, tu sam zahvalan svim svojim suradnicima. Uvijek postoje problemi, to je normalno, no uvijek smo pronalazili rješenja jer smo imali kvalitetne odnose.

Nadalje, Županija se nalazi na zanimljivom geostrateškom položaju, važno je u tom smislu održavati stabilnost i sigurnost. Težili smo održivom razvoju, realizaciji projekata koje smo zacrtali i možemo biti zadovoljni, no naposljetku, to mogu ocijeniti samo građani.

Prvi i temeljni strateški cilj bio je spojiti Županiju s ostatkom Hrvatske.

'OKO BRZE CESTE SE DOGODILO POLITIKANSTVO'

Uz vaše ime uvijek će se vezivati kako je u vašem mandatu dovršen Pelješki most.

-Naravno, puno je zaslužnih za realizaciju Pelješkog mosta, ne želim za to uzimati neku posebnu zaslugu. Međutim, ono što smo mogli napraviti i što jesmo napravili je što smo od prvog dana inzistirali na izgradnji Pelješkog mosta. Druge ideje nam nisu bile opcija, a znamo kako je bilo različitih 'vrludanja'; neke su vlade odustajale, neke nisu bile dovoljno odlučne, neke su predlagale povezivanje trajektima… Bilo je tu svega, no mi smo se držali ideje o Pelješkom mostu koju smo, nasreću, i zahvaljujući ovoj Vladi realizirali.

Drugi naš prioritet bio je povezivanje autocestom. I tu je bilo 'vrludanja' i različitih prijedloga koji nam nisu bili prihvatljivi, kao izmještanje trase u susjednu Bosnu i Hercegovinu i tu smo se držali i držimo se ideje o autocesti do Osojnika, kako to, među ostalim, i stoji u prostornom planu. Danas imamo potvrdu Vlade da će se graditi autocesta, u tijeku je javni natječaj za odabir izvođača za izvođenje radova za prve dvije dionice. Ovaj mjesec će se otvoriti ponude.

Važni su nam, naravno, i drugi vidovi prometnog povezivanja, kao što je to brza cesta od Osojnika do Zračne luke Dubrovnik, brza cesta preko Pelješca, obilaznica Orebića… Tu su, naravno, i ulaganja u izgradnju i rekonstrukciju luka: Donje Čelo, Cavtat, Trpanj, sad se gradi Polačište, Vela luka je dovršena, Ubli su pred završetkom, nedavno smo potpisali ugovor o financiranju izgradnje luke Perna na pelješkoj strani, ide obilaznica Orebića. Sve ovo je jako važno za povezivanje otoka jer ta odsječenost zna biti problematična za gospodarstvo i turizam, ali i same žitelje koji bi brzo i lako trebali doći do zdravstvenih ustanova u nekom željenom roku, pri čemu govorim o tom famoznom 'zlatnom satu'. Zato je važno što smo, uz ulaganja u hitnu medicinu i nova vozila, jedini u Hrvatskoj uspjeli osigurati helikoptersku hitnu medicinsku službu. Ona je najprije bila sezonska, a sad je cjelogodišnja. Uskoro ćemo dobiti bolji, novi helikopter koji će imati dva ležaja.

Treći prioritet je bio da se ne ukidaju jedinice regionalne samouprave, a bilo je i takvih inicijativa. Predlagala se uspostava većih regija, a mi bismo bili tek manji dio neke od regija. Smatramo kako moramo biti zasebna, regionalna samouprava i kako centar može i mora biti jedino Dubrovnik, i to srećom danas više nije upitno.

Dakle, ta prometna povezanost je bila prioritet. U tom smislu povlači se i pitanje brze ceste do Zračne luke. Bilo je puno prijepora oko toga, naposljetku su Hrvatske ceste povukle Studiju. Vi ste se zalagali za taj prijedlog i predloženu trasu, kakav je danas vaš stav, pa i u kontekstu sigurnosti i pitanja odrona što je sada dosta aktualna tema?

-Uvijek sam bio stava, a mislim kako su i drugi, samo su se u nekom trenutku dogodila lutanja, kako nam treba brza cesta koja s jedne strane omogućuje lak pristup Zračnoj luci, a istodobno Župljanima i Konavljanima omogućuje lakši dolazak do grada. To se može postići jedino alternativnom cestom. Na prvim razgovorima s mnogim predsjednicima vlada i države uvijek sam govorio kako bi to trebao biti prioritet. Kad se dogodi prometna nesreća, primjerice u Platu, mi ne možemo doći do Zračne luke, ni turisti, ni ljudi, ni hitna pomoć…

I kako sad komentirate povlačenje Studije? Zalažete li se i dalje za predloženu trasu?

-Zalažem se za to da struka donese rješenje koje je najbolje i najkvalitetnije. Na ovu temu se ustvari dogodilo jedno politikanstvo, a onda je odjednom svima bilo jako važno da optuže župana ili županiju kako mi guramo nešto što nam odgovara. Međutim, stvari su jednostavne – u našem prostornom planu za kojeg smo zaduženi ucrtane su dvije trase te ceste, na osnovu nalaza stručnjaka, dvije u Rijeci dubrovačkoj, a dvije u Župi. To je bila podloga za Studiju izvodljivosti koje su napravile Hrvatske ceste. One su je izradile i ocijenile koja je od tih trasa bolja i povoljnija, prema europskim standardima. Zato smo i podržavali predložene trase, struka je procijenila kako su one najbolje rješenje, nismo ih mi predlagali ni crtali.

Kad se dogodila reakcija stanovnika, pa i Grada Dubrovnika, Hrvatske ceste su se pokolebale i povukle Studiju. Ona je bila u javnoj raspravi, primjedbi je bilo puno, no ne držim kako su bile toliko snažne ili kvalitetno argumentirane da bi ju srušile. No, Hrvatske ceste su naposljetku povukle Studiju, razmatraju druga rješenja i s tim nemamo problem. Ako će procijeniti kako je druga trasa bolje rješenje, nama kao Županiji će to biti posve u redu. Nama je svejedno koja je to trasa, ali važno je da imamo alternativni put i brzi pristup do autoceste, pa i novi ulaz u Grad, kao i dodatno prometno rješenje za stanovnike Župe i Konavala i rasterećenje prometa uopće. To je prioritet i to treba biti ostvareno što prije.

Tu je Grad zastupao drugačiji stav od vas. U kakvim ste odnosima s gradonačelnikom Matom Frankovićem?

-Mi smo u normalnim odnosima. Naravno, Grad je procjenjivao drugačije, a ja nemam s tim neki problem. Svaka jedinica lokalne samouprave i svaki političar procjenjuju kako bi trebalo riješiti određene probleme. Da, oni su bili protiv trase koju su nudile Hrvatske ceste. Ne mogu ulaziti u motive, znam da su donijeli i Deklaraciju na Gradskom vijeću… No, smatram kako je cijelu problematiku od početka trebalo ostaviti struci. Naravno kako s građanima treba razgovarati i uvažavati i njihove želje, ali kuda cesta treba proći, to mora odrediti struka.

'SVE ŠTO SE NALAZI U UVALI SUMARTIN JE JAVNO DOBRO'

Još jedna 'vruća tema' je pitanje koncesije nad uvalom Sumartin. I tu je Grad imao nešto drugačiji stav.

-Mi smo zaduženi za davanje koncesija na pomorskom dobru, dok jedinice lokalne samouprave dodjeljuju koncesijske dozvole za neka manja područja. Puno smo ih koncesija odobrili, imamo ih u ovom trenutku gotovo 300. Smatram kako je Uvala Lapad zapravo bila jedan odličan primjer koncesioniranja jer smo imali arhitektonsko-urbanistički natječaj koji je definirao koje sadržaje želimo na tom području, uključili smo građane, zaprimili smo osam ili devet rješenja, birali smo u suradnji s Gradom, turističkim zajednicama, gradskim kotarevima… Cijela priča je funkcionirala dobro, koncesionar je plaćao naknadu, međutim, drugi ponuđači, koje nismo odabrali jer smo i mi i Ministarstvo smatrali kako je ova ponuda bila bolja, uložili su žalbe, na što su naravno imali pravo. Upravni sud u Splitu ih je odbio i presudio u korist Županije odnosno Ministarstva. Onda je o tome odlučivao Visoki upravni sud u Zagrebu gdje smo dobili dvije oprečne presude. Dok se situacija ne razriješi, Grad Dubrovnik je doista jedini koji je mogao intervenirati na području, što je potvrdio i DORH. Dobro je što je Grad tamo ušao s održavanjem prostora.

Zašto Županija nije raspisala novi natječaj?

-Jer postupak nije dovršen. O njemu sada odlučuje Vrhovni sud. Možda naši sugrađani to ne znaju, ali u ovu sudsku proceduru se uključio i DORH u čijoj je nadležnosti upravljanje pomorskim dobrom. Njihovo je stajalište kako je presuda koja nam ne daje za pravo oko dodjele koncesije, zapravo nezakonita. Pokrenuli su izvanredni pravni postupak, ocjenu zakonitosti te presude te od Vrhovnog suda traže da je proglase nevažećom. Taj postupak još uvijek traje. Dva su moguća scenarija. Vrhovni sud može podržati prijedlog DORH-a, zbog čega će se koncesija nastaviti. Naravno, koncesionar može to prekinuti, no to nije baš isplativo jer je uložio značajna sredstva. No, uvijek ističemo – ta sredstva su zalog kako ne mogu biti oštećeni ni Županija, ni Država, ni Grad. Postoji dug za koncesiju, inzistiramo kako ga treba platiti, koncesionar smatra kako ne treba, no konačnu odluku će donijeti Sud. Ako on odredi kako smo bili u pravu, a koncesionar odluči ne nastaviti koncesiju, mi ćemo umanjiti vrijednost duga za uložena sredstva. Jer ono što je na plaži, to je javno dobro, koncesionar to ne može svojatati. Koncesionar je mogao nastaviti raditi, to smo od njega i tražili, no on je odlučio drugačije, pokrenuo je i predstečajni postupak, vidjet ćemo kako će završiti. Novi natječaj ćemo raspisati jedino u slučaju ako sud ne donese odluku u našu korist i ne uvaži ocjenu DORH-a.

'NE TREBA NAM STO NOVIH HOTELA'

Počeli ste s filozofijom, no većinu svoje karijere proveli ste u turizmu. Jasno je kako je turistička budućnost i grada i županije svijetla u smislu brojki, no ima to i drugu perspektivu. Zvoni nam demografski alarm, napokon se rade Kupari, na predjelu Krmača na Korčuli se povećavaju ležajevi, radne snage nedostaje… Trebaju li nam ti novi ležajevi?

-To je prava dilema. Mislim kako smo sad svi postali svjesni kako moramo uvažiti ograničenja u razvoju turizma, s jedne strane zbog zaštite okoliša i prekapacitiranosti koja dovodi do gužvi, a s druge strane zbog činjenice kako sve što činimo, činimo za građane. Oni moraju imati korist od toga. Nije cilj imati sto novih hotela jer nam možda to ni ne treba. Možda nam ih treba 50 ili 20.

Kako vi na to gledate? Koje je vaše mišljenje?

-Mislim kako bismo trebali biti suzdržani u tom bujanju. I baš iz tog razloga, u suradnji s jedinicama lokalne samouprave i turističkim zajednicama, pokrećemo izradu Plana upravljanja destinacijom koji bi trebao pokazati koliko nam i čega treba. Ne treba nam neograničeno, to je jasno. Kapaciteti bi trebali biti visoke kategorije, i to je neupitno, međutim oni vuku i potrebu za velikim zapošljavanjima, a radne snage nemamo. Što se tiče demografske slike, možemo biti zadovoljni jer nam ljudi ne odlaze u inozemstvo, ali nemamo dovoljno ljudi kako bi se pokrile sve potrebe, posebno u djelatnostima kao što su zdravstvo ili u nekim jednostavnim poslovima za koje naše ljudi nemaju interes. To je u neku ruku i dobro.

Jer im nije potreba, izbor je širok.

-Da, jer mogu pronaći bolja radna mjesta. Međutim, ti se poslovi moraju obavljati u hotelijerstvu i turizmu. Zato se poseže za radnom snagom iz dalekih zemalja, no tu moramo paziti da nam se ne dogodi problem koji ima Zapadna Europa gdje se ušlo u veliki uvoz te radne snage, ali im nije uspjela integracija.

'MOST SE ČUDNO PONAŠA'

To je pitanje kojim će se baviti vaš nasljednik. Dosad ponuđeni kandidati su Blaž Pezo, Božo Petrov i Marko Giljača. S nekima ste radili, neke poznajete iz Županijske skupštine, iz politike uopće…

-Ne samo zbog toga što je kandidat naše stranke, HDZ-a, ali smatram kako je najbolji kandidat Blaž Pezo koji je bio pročelnik Upravnog odjela za poslove župana i Županijske skupštine, danas je čelnik Lučke uprave Dubrovnik, djelovao je u sportu… Definitivno je osoba koja može odgovoriti zadaćama koje bi mu se postavile kao županu.

Ne mislim doduše ništa loše o drugim kandidatima, ali nisu rješenje za čelnu funkciju u županiji. Kolega Giljača je bio vijećnik Skupštine, ali ne mislim kako bi mogao kvalitetno ispuniti sve obveze koje bi imao kao župan. Kandidatura gospara Petrova mi je pomalo čudna. Na vrlo čudan način se pojavljuje kao kandidat. Izgubio je na prošlim izborima za župana. Uopće, oni kao Most se čudno ponašaju.

Očito ne postoji više ambicija za restrukturiranjem Hrvatske i vraćaju se u Neretvu.  

-Njihova retorika je kako bi 'spašavali Hrvatsku', no djela nismo vidjeli. Oni su u jednom mandatu dobili povjerenje za vođenje Metkovića, to je završilo fijaskom. I naravno da su izgubili sljedeće izbore. Bili su u poziciji da budu dio Vlade, što je rijetka prilika za konstruktivno djelovanje, i to je također bio fijasko. Premijer ih je istjerao iz Vlade jer su bili neodgovorni i nisu razumjeli neke osnovne uzuse demokratskog funkcioniranja. Smatram kako su neozbiljni, radi se praktički o pet ljudi koji, istina na vrlo vješt način, dođu do vrijednih pozicija. To su otprilike Petrov, Grmoja, Bulj, Miletić i Troskot. Ne znam poznaje li netko ijednog drugog Mostovca. Ne mogu oni spasiti ni 'd' od države, a kamoli županiju. I neće dobiti ove izbore.

A što ćete sada, nakon Županije? Jer teško je vjerovati kako ćete mirovati.

-Neću mirovati. Vidjet ćemo hoću li se uključiti u izbore, možda na listu za Županijsku skupštinu, no to prepuštam ocjeni čelništva stranke. I dalje sam voditelj hrvatskog izaslanstva u Odboru regija, vjerojatno će to tako i ostati, ali to je angažman koji je povremen, no prilika je za dati doprinos po pitanju europskih projekata koji su važni za Županiju.

Znači nema mirovanja.

-Ne, hvala Bogu, jer ne znam kome bih drugome mogao zahvaliti, što sam zdrav i što imam energije. Koliko pameti imam, ocijenit će drugi. (smijeh) Ali ne želim ležati doma, to ne dolazi u obzir. Čovjek u životu ima toliko puno stvari koje može napraviti. Angažman će postojati, ali ćemo još vidjeti što će točno to biti.

U jednom intervjuu za Dubrovački dnevnik je jedna dugovječna političarka kazala kako se politika dosta promijenila, kako prije nije bilo baš toliko udaranja ispod 'pojasa'. Čini mi se kako ste i vi uvijek nastojali držati određenu razinu, kao što ste spomenuli na početku, niste od politike činili 'cirkus'. Koliko toga ima danas u politici?

-Ima svega, no mi smo uvijek inzistirali na uljudnosti i smatrali smo kako se sve ono što je prijeporno može riješiti na jedan civilizirani način, bez nekih niskih udaraca. Mislim kako je to jedini ispravan način vođenja politike. Sve drugo je pokazatelj nekompetentnosti i nesigurnosti u ono što radite i zastupate pa morate posezati za drugim metodama. Svaki se problem može riješiti pristojno i sučeljavanjem argumenata.

Koju biste ocjenu sebi dali za odrađene mandate?

-Ne želim ocjenjivati sebe, to mogu i trebaju samo naši sugrađani. Mogu samo kazati što smo sve napravili, što smo uspjeli i na koji način. A onda će ljudi reći kako to jest ili nije tako. No, činjenica kako sam biran četiri puta uzastopno za čelno mjesto Županije sigurno nešto govori o mišljenju građana o mom radu.