Radionica koja je Dubrovčanima, Župljanima, ali i ponekim 'svjetskim ljudima' koji su kroz nju prolazili, radila što se kaže 'od igle do lokomotive'.

Pokojni Antun (od oca Nikole) Mišić bio je čovjek velika srca, nikada ljude nije dijelio, radili su tu Dubrovčani, pravoslavci, muslimani, romi i brojni drugi. Otvorio ju je davne 1920. godine Antun, sa zaposlenicima, ali i svojom djecom koju je poslu naučio, radio je svu stolariju, od persijana do vrata, ormara, ma cijele kuće, ali i automobile.

Ovaj impresivni pogon bio je 'krik' posljednje moderne tehnologije tadašnjeg vremena, a iako ga život često nije mazio, Antun je uspjevao biti najbolji u poslu kojega je radio. 

Nekadašnji simbol vizionarstva njenoga osnivača već dugo vremena propada. Njen sadašnji vlasnik, sin pokojnog Antuna, Miljenko Mišić nastavio je očevim stopama i kaže 'njega je život odredio da bude marangun'. Dugo je s ocem radio, od oca učio i naučio, davno u školama do kraja 'ispekao zanat', a sad je došlo neko novo doba. Radionica više ne može biti ono što je nekada bila, prodaja obiteljske stečevine, strojeva s kojima je kako kaže 'odrastao i s njima se rodio', nikada nije dolazila u obzir, pa se Miljenko odlučio zemlju u koncesiju na 14 godina dati Pemu, koji će tu izgraditi butigu. 

Rušenje je već počelo, a mi smo istražili davnu i slavnu povijest ove obitelji, koja je obilježila jedno vrijeme u Mišićima. S nama su svoje priče podijelili Miljenko Mišić i njegova sestra Vesna Mišić. Oni su strojeve spremili na sigurno, neće otići u povijest skupa s ruševinama nekadašnje tvornice već će dobiti svoje počasno mjesto, kako ga i zaslužuju. U planu je izgradnja maloga muzeja u čast njihovom ocu, čovjeku koji je obilježio jedno vrijeme svojim vizionarstvom, a nadaju se pomoći i sluhu jedinica lokalne samouprave, Općine i Grada, kako će se uključiti u izgradnju muzeja.