Zaštićena istraživanja kod rta Ratac otkrila su desetke iznimno vrijednih nalaza – od luksuznog staklenog posuđa i otomanskih utega do savršeno očuvanih dijelova brodske konstrukcije, što potvrđuje golemi značaj nalazišta za proučavanje pomorske trgovine tog vremena. Hrvatsko – američki istraživački tim otkrio je detalje.
Kod rta Ratac na otoku Koločepu, podmorski su arheolozi u prvoj polovici lipnja istraživali ostatke potonulog trgovačkog broda iz 17. stoljeća. Stručnjaci drže da je brod iz doba Kandijskog rata u kojem je u razdoblju od 1645. do 1669. Otomansko carstvo željelo preoteti Kandiju, odnosno otok Kretu, od Mletačke Republike. Bio je to nastavak istraživanja broda kojemu se dužina procjenjuje na 30 metara i za kojeg je utvrđeno kako je bio izrazito dobro naoružan. Još uvijek se ne zna čiji bi brod mogao biti, ali renomirana znanstvenica, podmorska arheologinja dr.sc. Irena Radić Rossi s Odjela arheologije Sveučilišta u Zadru i prof. Piotr Bojakowski s Odjela za antropologiju američkog Sveučilišta Texas A&M smatraju kako je, zahvaljujući analogiji masivne temeljnice jarbola, najvjerojatnije riječ o otomanskom brodu.
Neizmjerna vrijednost nalazišta
Iako je proteklo dosta vremena i utvrđeno je kako su tu olupinu već posjećivali brojni ronioci, znanstvenici uvijek otkriju neki novi arheološki nalaz zahvaljujući kojem se na to nalazište i sudbinu broda baca novo svjetlo. Vjeruje se da će analiza brodske drvene građe otkriti nešto više o ranom novovjekovnom brodolomu za kojega znanstvenici znaju još od 90-ih godina prošloga stoljeća. Već tada je, prilikom prvih stručnih obilazaka nalazišta, zaključeno da se ostaci brodoloma sustavno pljačkaju, ali je zaštita nalazišta, nažalost, potpuno izostala.
Dokazi za tvrdnju o pljačkanju tog podmorskog nalazišta vidljivi su i u brojnim privatnim zbirkama na dubrovačkom području te ukazuju na iznimno bogatstvo brodskog tereta. Ipak, glede kvalitetnije zaštite nalazišta, s obzirom na veličinu, uopće se ne razmišlja o postavljanju čeličnog podmorskog kaveza koji nipošto ne bi bio dobro rješenje.
Ponovni stručni obilazak nalazišta hrvatski i američki znanstvenici iz spomenutih institucija proveli su 2024. godine. Tad je provjerena informacija o neovlaštenim ronilačkim aktivnostima koje se na tom nalazištu još uvijek odvijaju. Probna istraživačka kampanja pod vodstvom Radić Rossi i Bojakowskog utvrdila je kako je činjenica da je brod potonuo na bok znatno doprinijela očuvanju drvene građe brodskog trupa.
Uz to, potvrđeno je da se, usprkos nemilosrdnoj pljački, na morskom dnu očuvalo još mnogo zanimljivih predmeta koji ukazuju da je to nalazište neizmjerne vrijednosti za proučavanje plovidbe i pomorske trgovine u razdoblju ranoga novog vijeka.
“Lani je pokrenuta sustavna istraživačka kampanja zaštitnog karaktera i tada se naišlo na veliku količinu raznolikih predmeta od stakla, metala i drva, među kojima se ističu dva poliedarska otomanska utega sa sultanovom oznakom, nekoliko olovnih plombi trgovaca tekstilom, drveni spremnici za barut, drvene kutijice, elementi drvenih bačvi i drugi vrlo zanimljivi predmeti. Pronađeni su i mnogi drugi zanimljivi nalazi poput ulomaka svijećnjaka, škara za gašenje fitilja (kajfeža), praporaca, pribadača i olovnih čepova boca. Uz dobro vidljiva pravokutna prozorska stakla raznih dimenzija, pronađena je i velika količina luksuznog staklenog posuđa, okruglih prozorskih stakala i stakala za naočale. Posebnu su pozornost izazvale minijaturne staklene figurice u liku ljudi, anđela, ptica i ornamenata, koje su vjerojatno bile ukrasi na nekim većim predmetima. Uz to, na brodu je potvrđena prisutnost velike količine staklenih perli različitih veličina te bezbrojnih kuglica baruta. Pronađene su i keramičke lulice s pečatom proizvođača EB (Eduard Bird) i tragovima korištenja, što se vjerojatno može datirati u vremensko razdoblje od 1645. do 1665. godine“, ističe Irena Radić Rossi, inače Zagrepčanka koja se neizlječivo zarazila tajnama morskih dubina.
Tijekom istraživanja 2025. godine utvrđen je i položaj brodskog trupa jer su pramčana rebra pronađena na dijelu broda usmjerenom prema Gradu, dok je na drugoj strani otkriven donji dio krmene statve s pričvršćenim donjim dijelom kormila. Zahvalujući tim činjenicama došlo se do zaključka kako se na morskom dnu očuvao desni bok potopljenog broda. Iskop uz kormilo rezultirao je otkrićem malog sidra za hvatanje (tzv. rampina) kojeg su, možda, koristili napadači ili eventualni spašavatelji brodskog tereta. Duž uzdužne osi povučene nad linijom pretpostavljenog pružanja kobilice otkriveni su drveni elementi broda. Među njima se posebno ističe masivna temeljnica jarbola, očišćena samo djelomično, jer velike nakupine korodiranog metalnog materijala, koje sugeriraju postojanje sanduka, leže preko nalazišta upravo na tome dijelu. Gornji kraj očuvanog dijela brodske konstrukcije, nad kojim se nalaze dva željezna topa, otkriven je u dijelu nalazišta prema otoku Koločepu.
Hrvati i Amerikanci zajedno
Ovogodišnje podmorsko istraživanje provodilo se tijekom lipnja uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija RH, Instituta za pomorsku baštinu Ars Nautica i Sveučilišta u Zadru te američkih institucija Institute of Nautical Archaeology i Sveučilišta Texas A&M. Istraživačka ekipa sastojala se od arheologa i studenata Sveučilišta u Zadru i Sveučilišta Texas te profesionalnih ronilaca, dokumentarista i organizatora logistike istraživanja iz Instituta za pomorsku baštinu Ars Nautica. Osim dr.sc. Radić Rossi, kao voditeljice istraživanja, projekt su znanstveno koordinirali prof. Piotr Bojakowski i prof. Katie M. Custer Bojakowski.
Voditeljica istraživanja osvrnula se i na financijske izazove ovih vrijednih aktivnosti.
“S obzirom na ograničena financijska sredstva, istraživačka ekipa nije bila velika: riječ je o dvoje hrvatskih arheologa i jednoj studentici te dva profesionalna ronioca, uz koje rade dvoje američkih i jedan francuski arheolog te dvoje američkih studenata doktorskih studija. Konzervacija materijala provodi se na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, a nalaze proučava međunarodna skupina stručnjaka. Kolegica Vedrana Jović Gazić iz Muzeja antičkog stakla u Zadru proučava veliku količinu staklenih nalaz'', dodaje Radić Rossi.
Podmorsko istraživanje je usmjereno na donji krmeni dio broda kako bi se čim bolje očistila masivna temeljnica jarbola, popratio očuvani donji dio broda i kobilica koja je prilikom brodoloma dijelom izmještena iz svog originalnog položaja.
''Kako bi se temeljnica jarbola mogla otkriti u punoj dužini i širini bilo je, prije svega, potrebno ukloniti velike ostatke korodiranog sadržaja drvenih sanduka koji su ležali u njezinoj blizini. Operacija prilikom koje je s nalazišta uklonjeno osam skupina korodiranog materijala trajala je pet radnih dana. Uklonjeni materijal pohranjen je na pješčanu površinu zapadno od nalazišta kako bi se tijekom narednih godina detaljnije dokumentirao i proučio. U dijelu sanduka zasigurno su se nalazile željezne lopate koje se jasno razaznaju među ostalim nalazima'', priča Radić Rossi.
Istraživanje donjeg krmenog dijela broda dovelo je do otkrića ostataka drvenih sanduka i bačvi ispunjenih različitim sadržajima poput staklenog posuđa, noževa, britvi, malih kamenih topovskih kugli, metalnih šipki i drugih teže raspoznatljivih predmeta.
''Pronađeni su i desetci cjelovitih staklenih recipijenata te mnogi fragmenti staklenog posuđa, od kojih neki ukazuju na izrazito luksuznu proizvodnju. U pijesku su se očuvale i male drvene kutijice nepoznatog sadržaja te metalne posude među kojima se ističu začepljena boca za sada nepoznate namjene i potpuno očuvana kadionica. Svakako je zanimljivo i to da je na prostoru pretpostavljene brodske kuhinje pronađeno i jedno potpuno čitavo jaje. Bilo je pod sedimentom debljine 1 metar i sasvim sigurno pripada brodolomu“, ističe Radić Rossi.
Nužno preduhitriti degradaciju
Pozitivnim iznenađenjima i vrijednim nalazima tu nije kraj. Naime, krajnji krmeni dio broda pokazao se izrazito bogat arheološkim nalazima. Već je na početku istraživanja u njemu otkriven potpuno očuvan mesingani lavor promjera nešto većeg od 60 cm. Uz lavor je još pronađeno i više otomanskih poliedarskih i pločastih utega te brojne olovne plombe trgovaca tekstilom, dijelovi svijećnjaka i škara za rezanje fitilja (kajfeža), pribadače, praporci, mali metalni obruči i metalne medaljice od kojih se na jednoj jasno uočava glava sv. Marije s jedne i Isusa Krista s druge strane. Pronađeno je i nekoliko komada pretpostavljenog novca, koje je potrebno stručno snimiti i očistiti kako bi se utvrdilo postoji li mogućnost njihove preciznije atribucije. U sedimentu se očuvao i donji dio ovalne kutije ispunjen velikom količinom stakala za naočale, što će arheolozi tek detaljnije istražiti.
U razgovoru s našom poznatom arheologinjom doznajemo kako su na nekoliko mjesta uočeni i ostatci brodskog konopa koji su pozorno uklonjeni s nalazišta, ali je bilo nemoguće sačuvati njihovu originalnu strukturu. Tijekom čišćenja brodske konstrukcije potvrđena je masivnost temeljnice jarbola u kojoj je uočeno nekoliko utora, ali je ona još uvijek pokrivena velikom količinom korodiranih željeznih topovskih kugla. U njezinoj blizini pronađen je okrugli drveni element s rupom u sredini, koji podsjeća na dio kaljužne pumpe, a među očuvanim dijelovima sanduka uočeni su okrugli drveni kotači koji su, vjerojatno, služili za postolja topova.
Recimo na kraju i to kako je po završetku ovogodišnjeg istraživanja to nalazište pokriveno geotekstilom te je zatrpano sedimentom, a kutije sa staklenim materijalom te bijele vreće s otkinutim drvenim elementima broda i metalnim inkrustacijama pohranjene su sjeverozapadno od nalazišta, uz materijal uklonjen 2025. godine.
Tako je nalazište kod rta Ratca, iako već poznato po kontinuiranoj višegodišnjoj devastaciji te velikoj količini atraktivnih nalaza iz privatnih zbirki, ove godine dodatno iznenadilo količinom i raznolikošću nalaza. To su iznimno vrijedni predmeti izrađeni od različitih materijala, na kojima će biti potrebno provesti složene konzervatorsko-restauratorske zahvate. Osim toga, na morskom su dnu pronađeni i odlično očuvani dijelovi brodske konstrukcije. Desna se strana trgovačkog broda očuvala od kobilice do razme, a u krmenom dijelu očuvao se i donji dio kormila pričvršćen za krmenu statvu. Kako je riječ o rijetkom nalazu, a na nalazištu su, osim starih devastacija, zabilježeni i tragovi novih, nužno ga je čim prije detaljnije istražiti kako bi se preduhitrila njegova degradacija tako da sveukupna situacija na morskom dnu upućuje na potrebu hitne intervencije.
