Kilometri teksta su napisani, što o pripremi Summita u Gradu, što o rezultatima, pa izjavama političara nakon sastanaka. Puste mjere sigurnosti su najavljene puno dana prije, na ulicama malo tko od sugrađana.

Ovaj put ću se sparenjat od komentara o samom summitu, tko je sve pozvan itd. Iako, teška srca ću prešutat.

Uglavnom, već jutros po svim novinama brojni vanjskopolitički stručnjaci komentiraju potpisanu Deklaraciju, koji su njeni dometi i kakvi će bit rezultati itd.

Da ne mistificiramo, kod svih summita koji se održavaju na ovom svijetu, pa i slučaju ovog našeg, još davno prije samoga događaja se cijeli tekst završnog dokumenta usuglašava „do zadnjeg zareza“ između svih država koje će poslat svojega predstavnika na dan održavanja. Na summitima nema „last minute“ iznenađenja što god Vučićeva propagandna mašinerija govorila. Tako je bilo i na ovom dubrovačkom. Tekst Deklaracije je – od slova do slova – objavljen dva dana prije i usvojen je upravo u takvom tekstu. Doslovno!

Ipak, mene puno više zanimaju događaji na marginama ovakvih skupova. Tu se nađe tako lijepog materijala za nasmijat se. Tako je bilo i u nas.

Samo ću se načas maknut od teme dubrovačkog summita. Svaki ozbiljan čovjek ima, osim dakako članova svoje familje, dvije jako važne osobe u životu. Ako ste promislili da je jedna od njih doktor prevarili ste se. To su brico i mesar. Kad dođeš u svoga brica koji te šiša ili brije godinama nemaš mu što govorit što će i kako. On sve zna. Isto je i sa mesarom, on dobro zna što voliš izjesti i preporučit će ti baš ono što te gusta. Tako se i ja potpuno prepuštam mome bricu i mesaru i vazda sam kontenat, bez puno riječi.

Osim usluge, u brijačnicama i mesarama se vazda čuju dobre i freške ćakule. Doduše, u mesara manje jer se kraće zadržiš, ali je zato brijačnica pravo mjesto za najbolje ćakule jer uz tebe čeka još par ljudi, dvoje-troje se šišaju, a i brico je pravi izvor informacija jer po cijeli dan sluša što ćakulaju mušterije.

Tako sam se i ja jutros pošao ostić' u moga brica i u brijačnici se razvila zanimljiva diskusija. Jedna mušterija je došla sa freškom informacijom „na marginama summita“. Govori da je nakon jučerašnje večere u Excelsioru, Aleksandar Vučić pozvao šefa sale i pitao ga koliko je ljudi posluživalo večeru. Nakon što je saznao koliko je bilo konobara, uzeo je svoju torbu i iz nje izvadio 1.400 eura u gotovini i dao manču za konobare. Navodno je ta informacija „procurila“ od jednog konobara.

A tad je u brijačnici nastao „pazar“. Ne mogu ođe na kartu prenijet sve komentare jer su neki bili „presočni“. Ali neke mogu. Jedan čovjek pita je li taj događaj vidio i Plenković i je li dao nalog da ministar Primorac provjeri da li je manča prijavljena Ministarstvu financija i je li na nju plaćen porez?

Drugi kaže da, ako je sve istina, su se „za špag“ trebali uhitit i supresjedatelji Plenković i Zelenski. Na to jedan kaže da nije red da Zelenski dava ikakvu manču jer da je Ukrajina poharana i porušena, ali da je barem Plenković mogo dat neku manču, osobito od kad mu je krešila plaća.

Na kraju treći kaže da je i naša Dube tamo bila i da i ona ima lijepu plaću, pa da se i ona mogla pridružit i tratat konobare.

 Uglavnom, pazar! A još kad bi smio napisat i one druge komentare. Tek bi onda imali što pročitat.

Dubrovačko njorgalo