PRIVATIZACIJA BABINOG KUKA Kako je Mladen Falkoni namagarčio Zlatka Milića i druge kupce

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: screenshot Dnevnik Nove TV
Falkoni je kupcima prodao zemljišta na koja se oni u zemljišnjim knjigama nisu mogli upisati kao vlasnici

Prošli put pisali smo kako je Grad Dubrovnik tijekom devedesetih godina od tvrtke HTC Dubrava Babin kuk (Babin kuk) tijekom procesa privatizacije trebao dobiti skoro 200 tisuća kvadrata atraktivnog zemljišta, međutim to se nije dogodilo, jer Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske nije izdalo suglasnost na tu transakciju iz nikad poznatih razloga.

Podsjetimo, Babin kuk, s tadašnjim direktorom Mladenom Falkonijem na čelu, nije procijenio vrijednost spomenutog zemljišta, niti ga je uvrstio u temeljni kapital tvrtke (posljedica toga je da je smanjena vrijednost poduzeća, odnosno dionica) vjerojatno smatrajući da je to gubljenje vremena, jer će zemljište ionako pripasti Gradu Dubrovniku.

No, to se nije dogodilo, a Falkoni, prema mišljenju Državne revizije, nije zatražio obnovu postupka pretvorbe kod Hrvatskog fonda za privatizaciju kako bi se naknadno to zemljište procijenilo i uvrstilo u temeljni kapital Babinog kuka, iako je to bio dužan napraviti.

Napisali smo također, da je epilog priče  da je Grad Dubrovnik ostao bez vrijednog zemljišta, a da je Babin kuk prekršio zakon, jer nije procjenio vrijednost zemljište, nije ga uvrstio u temeljni kapital, a ako to već nije učinio, vlasništvo je trebao prenijeti Fondu za privatizaciju, ali ni to se nije dogodilo. 

Nakon što smo objavili članak, tvrtka Valamar, pravni slijednik Babinog kuka, poslala nam je demanti u kojem kaže da Babin kuk nije prekršio zakon, jer u slučaju da se ne popiše vrijednost imovine i ne uvrsti u temeljni kapital tvrtke, ta imovina automatski pripada Fondu za privatizaciju odnosno Republici Hrvatskoj bez da se donese neki poseban akt ili odluka.

To što oni kažu jest točno, ali Babin kuk, odnosno Mladen Falkoni, kako se čini, prekršio je zakon, jer je sa spomenutim zemljištem nastavio upravljati kao da je u vlasništvu Babinog kuka, a ne Fonda, odnosno države, bez obzira što, kako i sam Valamar kaže, neprocijenjeno zemljište u privatizaciji automatski ulazi u vlasništvo Republike Hrvatske.

Naime, Falkoni je dio tog neprocijenjenog zemljišta prodavao u razdoblju od 1995. do 1999. godine, iako on s tim kao direktor Babinog kuka nije mogao raspolagati, jer je zemljište, kako sam Valamar kaže, automatski postalo vlasništvo Republike Hrvatske, a ne tvrtke koju je vodio Falkoni. Treba spomenuti da je riječ o atraktivnom građevinskom zemljištu na Babinom kuku. Falkoni je u 4 godine sklopio 22 ugovora o prodaji neprocjenjenog građevinskog zemljišta u ukupnoj vrijednosti od 1,4 milijuna njemačkih maraka.

Državna revizija, ponovimo još jednom, u svom izvješću ističe kako je Falkoni prije prodaje ovog zemljišta, morao zatražiti obnovu postupka privatizacije, ali on to nikad nije učinio (zato smo u prošlom tekstu napisali da je Babin kuk prekršio zakon), iako je to bio dužan napraviti.

Kupci su Falkoniju uredno platili zemljišta, ali tu su počeli njihovi problemi. Naime, u zemljišne knjige nisu se mogli upisati kao vlasnici parcela, jer zemljište koje su kupili nije bilo procijenjeno i uvršteno u temeljni kapital Babinog kuka. To tako traje sve do danas, jer se u zemljišnjim knjigama, još uvijek kao vlasnik tog zemljišta vodi Republika Hrvatska, a ne kupci s valjanim kupoprodajnim ugovorima.

S kupcima zemljišta popričali smo o ovoj problematici, a oni su nam kazali što ih muči, ali pod uvjetom anonimnosti. Priče su različite, ali svima je zajedničko da se ne vode kao vlasnici nekretnina u zemljišnjim knjigama bez obira što su uredno platili zemljišta.

Međutim, dobar dio njih uspio je dobiti građevinske dozvole i napraviti kuće na kupljenim parcelama, iako se ne vode kao vlasnici. Rekli su nam da su građevinsku dozvolu dobili temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora. Godinama pokušavaju preko svojih odvjetnika riješiti problem vlasništva, jer kako kažu, problem je što ne mogu dobiti bankarski kredit na nekretninu jer nije upisana kao njihovo vlasništvo. Osim toga nekretnine ne mogu dalje prodavati.

Dio njih spori se s Valamarom, pravnim slijednikom Babinog kuka, ali još uvijek ništa nije riješeno. Kupci se pitaju do kad će ovo trajati, i zašto ih država u ovom slučaju ne zaštiti, jer nije problem u njima, već Falkoniju koji je prodavao spomenuta zemljišta bez valjane procedure.

Da je problem u Falkoniju mislio je i DORH, koji je protiv bivšeg direktora Babinog kuka podignuo opužnicu u kojem ga je teretio za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u poslovanju. DORH je teretio Falkonija da je Ivanu i Mariji Mrđen, Stojanu Curiću, Ivu Nenadi, Mariji Lučić,  Nikoli i Mariju Burumu prodavao zemljišta koja nisu bila u vlasništvu Babinog kuka i tako za tvrtku stekao nepripadnu imovinsku korist.

Falkoni se tom prilikom branio da je suludo govoriti kako je on oštetio državu prodajom zemljišta, jer je u to vrijeme većinski vlasnik Babinog kuka bila upravo država.

- Mi smo, prema rješenju o pretvorbi koje je Fond izdao 1994., imali pravo prodavati nekretnine. Napravili smo prijedlog o tome što ulazi u kapital poduzeća, a što ne ulazi. I to smo dostavili Fondu, ali Fond se nije držao našeg prijedloga i tek je 1996. poslao tzv. iskaz nekretnina. Mi smo, dakle, prodali zemljište na perifernim lokacijama za koje je Fond naknadno utvrdio da nisu u kapitalu poduzeća. Ja sam odmah reagirao i pismeno upozorio Fond na to. Suludo je govoriti da sam oštetio Fond kad je prodajom zemljišta napravljena korist za Babin kuk, a Fond je bio 90-postotni vlasnik Babina kuka – kazao je tom prilikom Falkoni.

Mi smo mu se također obratili da nam objasni kako je moguće da je prodavao zemljišta s kojima kasnije kupci nisu mogli u potpunosti raspolagati kao privatni vlasnici, a on nam je kazao da o tome ne želi govoriti ništa, jer je prošlo 15 godina od tog vremena, i da se obratimo akutalnoj upravi. Aktualnoj upravi o ovoj problematici nismo se obratili, jer oni s prodajom ovog zemljišta nemaju veze, jer je riječ o dvjema firmama, odnosno različitim vlasnicima (ovom prilikom ispričavamo se aktualnoj Upravi što je nismo kontaktirali za ovaj tekst, jer dio kupaca sporove još uvijek vodi upravo s njima, ali kontaktirat ćemo ih vrlo brzo kada budemo pisali sljedeći tekst, pa će tu moći kazati njihovu stranu priče o aktualnim sporovima koje vode s kupcima kao pravni slijednici Dubrave Babin kuk).

Općinski sud u Dubrovniku 2011. godine nepravomoćno je oslobodio Falkonija optužbi, ali zamjenica županijskog državnog odvjetnika Maris Stjepović Simoni nam je rekla kako je postupak još u tijeku, odnosno da nije donesena pravomoćna presuda. 

Oslobodio na kraju sud Falkonija ili ne, ostaje činjenica da je prodavao zemljišta kupcima koji i dan danas imaju probleme s upisom vlasništva, što vuče finacijske posljedice ove ili one vrste. Naime, jedan nam je kupac rekao da se svih ovih godina bojao izgraditi nekretninu iz straha da mu je ne sruše, jer nije vlasnik zemljišta. Koliko je on u tih 15 godina mogao zaraditi od iznajmljivanja apartmana? Tko će mu nadoknaditi novce i izgubljeno vrijeme? Taj kupac, što nam je to rekao, vjerovali ili ne, još je uvijek podstanar, a u svom vlasništvu ima atraktivno građevinsko zemljište na Babinom kuku. Ne samo što nije ništa zaradio na atraktivnoj građevinskoj parceli, već je izgubio lijepe novce kao podstanar. Nažalost, nije jedini. Drugi kupci, koji su igradili nekretnine na kupljenim parcelama, bez obzira što nisu vlasnici u zemljišnjim knjigama, još uvijek su u strahu da im jednog dana ne zakucaju bageri Ministarstva graditeljstva i da im kažu da se maknu s državne imovine.

Jedan od kupaca spornog zemljišta Babinog kuka, bio je i dubrovački poduzetnik Zlatko Milić, široj javnosti poznat po ubojstvu Nika Rustana i zatvorskoj kazni u Lepoglavi. Ni on se sve do danas nije upisao kao vlasnik zemljišta, niti je uspio išta napraviti s tom vrijednom parcelom. Njegova priča je posebno zanimljiva i razlikuje se od priča drugih kupaca, pa ćemo je napisati u zasebnom tekstu. Milić je, naime, za razliku od drugih kupaca koji su prevareni jednom, namagarčen više puta.