Viktorijin odvjetnički put započinje stjecanjem diplome 1999. kada počinje raditi na sudu kao odvjetnička vježbenica, a potom i po nekim odvjetničkim uredima u Dubrovniku. U studiranju je napominje, beskrajno uživala, bila je jedan od onih studenata koji jedva čekaju da mogu položiti ispit kako bi mogli početi učiti nešto novo i spremati se za drugi. Odvjetništvom se pak oduvijek željela baviti, ali trebao joj je i poticaj u vidu otkaza, kako bi skupila hrabrosti i otisnula se u samostalne vode.

„Otkaz je definitivno potaknuo samostalnu karijeru iako mi je bilo teško odlučiti se za to kao samohranoj majci tada petogodišnje curice. Nije to bilo sve lako hendlati, no kako iza svake uspješne žene stoji njezina mama, tako je i meni moja jako puno pomogla u tom razdoblju, pogotovo u početku kada sam morala raditi po 12 sati dnevno“, ispričala je Viktorija.

Koliko god bilo teško, dodaje, za nju više uopće nije postojala opcija da radi za nekog drugog – odlučila je ili da će raditi sama ili s nekim, ali nikako za nekoga.

Viktorija zatim kreće u banke po pozajmicu za učlanjenje u Odvjetničku komoru što je preduvjet da bi se otvorio ured, a kako je u to vrijeme bila zaposlena na jednom prijelaznom radnom mjestu i to na neodređeno vrijeme, a trebala joj je manja količina novaca, računala je kako neće biti nikakvih poteškoća. No, dočekale su je odbijenice, i to samo tjedan dana prije nego je trebala izvršiti uplatu odvjetničkoj komori i otvoriti ured.

Srećom, upravo u to vrijeme dobila je jedan honorarni posao čiji je honorar iznosio upravo onoliko koliko je trebalo da plati komori, a novac je sjeo doslovno u zadnji čas.

Za ostatak uredske opreme ispeglala je sve svoje kartice, a računalo je posudila od prijatelja koji su imali internet caffe koji je zbog sezone prestajao s radom, tako da se za svu opremu, zaključuje, doslovno pokrpala. Kreće s radom u unajmljenom uredu za čiji najam, kaže, još nije stigla zaraditi novce, ali prvi klijenti su pristigli ubrzo jer su ju slijedili iz prethodna tri odvjetnička ureda u kojima je radila.

Mreža kontakta i prethodna poznanstva su neprocjenjiva

„Jako mi je pomogla mreža kontakata koju sam godinama izgrađivala i poznanstva koja sam stekla. Sve se to nekako vratilo u pravom trenutku i ljudi su odlučili pomoći, preporučiti me i poslati klijente“, objasnila je Viktorija. Osim stanovnika Dubrovnika i okolice, klijenti su joj i stranici koji nerijetko kupe nekretnine u Dubrovniku te trebaju pravnu pomoć.

Premda bi neki pomislili da je najlakše i najprofitabilnije otvoriti ured u Zagrebu, ovakav poduzetnički pothvat u Dubrovniku pokazao je da ipak ima svojih prednosti.

„Lakše je utoliko jer vas ljudi znaju, osim ako vas znaju po lošem, onda vam je sigurno teže. U Zagrebu ste jedan od nekoliko tisuća, dok u Dubrovniku ima možda sedamdesetak odvjetnika. O Zagrebu nisam uopće niti razmišljala jer odvjetnički uredi rade cijeli dan, od 7 do 19 sati, što bi meni bilo posve neizvedivo kao samohranoj majci s malim djetetom, dok si u Dubrovniku ipak mogu priuštiti razumnije radno vrijeme.  Velika je tu prednost što u Dubrovniku nema putovanja na sudove pa se gubi dragocjeno vrijeme, dok su u Zagrebu sudovi dislocirani“, opisala je.

Izgradila svoju poslovnu partnericu

Iako je potpuno sama krenula u poduzetničke vode, Viktorija je opstala, jer kaže, sreća prati hrabre i one koji se bacaju na glavu, pa tako danas vodi najveći odvjetnički ured u cijelom Dubrovniku, ima poslovnu partnericu i troje vježbenika. Njena partnerica Marina Maslek prvo joj je bila odvjetnička vježbenica, no kliknule su od samog početka.

„Odnos s mojom poslovnom partnericom je odnos  s kojim sam najviše zadovoljna u životu“, kroz smijeh nam je kazala Viktorija, pojašnjavajući da je to izrazito bitno kada s nekim provodiš i po 10 sati dnevno, znatno više nego što imaš na raspolaganju za vlastite članove obitelji.

Za dobro i kvalitetno partnerstvo, smatra ova dubrovačka odvjetnica, potreban je dobar omjer sličnosti i različitosti kako bi sve funkcioniralo. Sličnosti kako bi se slagale oko bitnih odluka, a različitosti kako bi se nadopunjavale tamo gdje treba.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.