Nekoć se posao trgovca smatrao sigurnim, pristojnim i stabilnim, ali danas, u kontekstu sezonalnosti, niskih plaća, intenzivnog ritma rada, mnogi ga napuštaju. Posljednjih godina sve više ljudi okreće se čišćenju koje kao djelatnost nudi veću fleksibilnost, bolje dnevnice i mogućnost dodatne zarade. To nije samo promjena posla, to je promjena načina razmišljanja o radu i vrijednosti vremena.

Svjetlana Pejić iz Osijeka, koja je prije osam godina doselila u Dubrovnik, svoj je put započela upravo u trgovini. Danas radi u sektoru čišćenja i priznaje da je to bila jedna od boljih odluka koje je donijela. Njezina priča nije iznimka, nego dio šireg fenomena koji se tiho odvija iza kulisa turističke razglednice grada od promjene radnih navika, odnosa prema poslu i načina na koji ljudi danas preživljavaju do planiranja budućnosti.

OTKAZ U PANDEMIJI

Sve je počelo, priča nam Svjetlana, prije osam godina kada je u Osijeku radila u mjenjačnici i dobila ponudu promjene rada na Jadranu što je prihvatila i odlučila se za Dubrovnik. U mjenjačnici je radila do 2020. godine, kada je izbila pandemija koronavirusa nakon čega je ostala bez posla kao i mnogi. Nije se željela vratiti u Slavoniju nego je odlučila potražiti drugi posao pa je onda čuvala dijete s posebnim potrebama te prodavala sadnice čime je osigurala plaćanje stanarine i tekućih troškova. Nakon oporavka tržišta, zaposlila se u jednom prodajnom lancu, a nakon toga u trgovini koja se bavi prodajom uređaja za čišćenje.

„Ta tvrtka i općenito posao bili su dobri, ali mislim da je to za mene bio prijelomni trenutak kada sam počela razmišljati o izlasku iz sustava. Uvidjela sam kako se život odvija po automatizmu – radiš od 9 do 17 ili od 10 do 18 sati, sve se svodi na dolazak i odlazak s posla i nakon toga spavanje, a plaća je bila oko 700 eura, puno administracije, papirologije, računa… Uz sve to, potrebno je biti korektna prema kupcima jer oni zaslužuju ljubaznost i dobru uslugu. Odnosi s kolegama su posebna priča, jer nije u potpunosti točno kad netko kaže – sve je kako se postaviš. Te relacije su kompleksne, puno je nekolegijalnosti, ogovaranja, podmetanja…“, navodi Svjetlana te dodaje kako je uz takva financijska primanja na kraju mjeseca morala posuđivati novac da bi preživjela.

Zbog odgovornosti na poslu, ali i pritiska koji je osjećala, osluškivala je tržište rada u potrazi za promjenom posla koji bi joj odgovarao. Budući da je radila u trgovini koja se bavi prodajom uređaja za čišćenje, krenula je u tom smjeru jer je zaključila kako je potražnja ogromna.

TOČKA 'PUCANJA' KAO ZNAK

„Počela sam imati glavobolje, 'tanke' živce, kupci su me nervirali… To nije fer i mislim kako čovjek ne može raditi s ljudima, ako nije funkcionalan, a ja sam tip osobe koji želi biti predan, dostupan i na usluzi. Biti trgovac je odgovoran posao, jer kupci imaju zahtjeve i potrebno je biti korektan. Ja sam zbog svega toga došla do točke 'pucanja' i odlučila sam iz sustava izaći strateški“, priča nam Svjetlana koja je odlučila promijeniti posao i sektor u kojem je radila.

Brzo je shvatila kako je posao čišćenja unosan.

„Ljudi ne pitaju za novac kad im treba usluga čišćenja, nego samo traže da im pomogneš. Moja životna misija nije bila da postanem čistačica, a kako sam inače u životu snalažljiva, volim raditi pa i čistiti. Tako sam krenula u taj posao – prvo sam testirala samu sebe pa sam susjedima čistila stanove da vidim mogu li i znam li to raditi, a kasnije sam pronašla model zaposlenja u kojem me jedna žena prijavila za održavanje apartmana u Gradu“, govori Svjetlana.

Kazala je kako joj posao čišćenja odgovara mozgu i tijelu.

„Vidjela sam kako mogu dobiti korektna primanja, biti prijavljena, a raditi manje sati. Uz sve to, moj trud i posao se poštuje i novčano sam nagrađena. Glavna vodilja mi nije bio novac nego promjena sustava u kojem se radi sedam do osam sati, puno se vremena gubi na nepotrebne stvari i na kraju – plaća je  mala, a stres veliki. Ovako imam manje posla, više slobodnog vremena, sve to uz dobru organizaciju. Uvidjela sam kako je čišćenje meditacija za mozak“, opisuje Svjetlana Pejić koja još uz čišćenje obavlja i djelatnost pomoći u kući.

LJUDI ME CIJENE I OSJEĆAM SE KORISNO

Kada čisti apartmane, govori ona, raspored se zna unaprijed za cijeli mjesec. Ne radi svaki dan, a s poslom je gotova do 14 sati pa ima slobodnog vremena za što god poželi – od kupanja do hobija.

„Ovaj posao je i human jer uvijek mogu nekome pomoći. Gosti me cijene, žena za koju radim je draga i ljubazna, a ja se osjećam korisno. Nakon niza godina zadovoljna sam sa svojim poslom i bolji mi je od obračuna, računa… Nije me sram čistiti, jer ta neka titula nije važna, važno je kakav si čovjek. Danas je zbog stanja na tržištu normalno reći da je netko čistačica. Pa i mnoge doktorice idu u ovaj sektor, što znam iz prve ruke, jer mi se javila jedna poznanica iz Osijeka i to ispričala“, govori Svjetlana.

Za sad nije otvorila obrt za čišćenje, no tu ideju ne isključuje u potpunosti jer je u ovom poslu tek dvije godine.

„Ovaj posao je fizički težak, u početku nije bilo lako, ali je oslobađajući. Mama kad je čula da ću ovo raditi rekla mi je: 'Pa imaš 47 godina. Nećeš valjda dovijeka to raditi, bole leđa'. Ja sam joj rekla kako su i drugi poslovi teški i da mnoge ljude pri tome bole leđa. Kad čovjek sve sagleda, ovaj posao je i human jer pomognem ljudima kad im je potrebno“, priča nam svoje iskustvo Svjetlana Pejić.

MOŽE SE ZARADITI I VIŠE

Ukratko nam je opisala kako izgleda njezin radni dan.

„Imam mjesečni plan i svaki dan znam kamo idem, a ako se kojim slučajem razbolim, nađem nekog da me taj dan zamijeni. Tamo imam svoja sredstva za čišćenje, prljavu posteljnu nosim u praonicu, wc očistim i osušim, kao i kuhinju, prozore i pod. Jednostavno je – skidaš prljavo i stavljaš čisto. Svaki apartman je drugačiji jer ne znaš kakvi su gosti bili i što su ostavili“, priča Svjetlana.

Ističe kako pazi na sebe i svoje zdravlje pa ne pretjeruje u poslu.

„Zadovoljna sam sa zaradom, a da 'dam gas' mogla bih zaraditi i puno više. Zovu me sa svih strana, ali ja sam se ograničila i ne želim prelaziti preko toga. Točno znam što hoću i ne želim se 'ubijati'. Ja jesam čistačica, ali nikad nisam bila sretnija i mirnija u svojoj glavi, a novaca imam točno onoliko koliko mi treba da ne posuđujem“, zaključila je za Dubrovački dnevnik.

Priča Svjetlane Pejić više je od osobnog preokreta, ona je ogledalo promjena koje se događaju tiho, ali duboko, u pozadini svakodnevnog života u turističkim gradovima poput Dubrovnika. U vremenu kad se mnogi preispituju što znači "dobar posao" i "uspjeh", Svjetlana je pronašla jednostavan odgovor: mir u glavi, poštovanje za svoj trud i mogućnost da živi, a ne samo da preživljava. I to je, u konačnici, posao 21. stoljeća pa makar on bio i čišćenje.