Ispao je on na kraju najutjecajniji svjetski politički traktat, sve radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma te kreiranja besklasnog društva.

Da ga parafraziramo, "bauk kruži Europom, bauk komunizma" uistinu je počeo jačati, mijenjale su se države i sistemi, a komunizam je bio sve jači. Nije se dao niti kapitalizam. Razliku između dva sistema možda možemo vidjeti i na primjeru toga koliko je Južna Koreja drugačija od svojih sjevernih susjeda ili možda i po primjeru Zapadne i Istočne njemačke. 

U svakom slučaju, Berlinski zid o pod je tresnuo komunizmom, a htjeli ili ne htjeli mi smo prihvatili kapitalizam, koji ima svoje zakonitosti. Laički rečeno - ako imaš imat ćeš i više, no ako nemaš, izgubit ćeš i to malo što si imao. No, ako ga se prihvaća, mora ga se prihvatiti potpuno.

Ovaj sitni odlazak u povijest može taman pasti napamet kad se čita priopćenje Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske, a među kojima i Društva turističkih vodiča Dubrovnik, kojima smeta što će na njihovo tržište doći stranci pa digli oni bunu zbog toga, trseći se dokazati kako ih zato država ne štiti, iako međunarodna fluktuacija radnika zaista jest ono na osnovu čega je izgrađena zapadna civilizacija.

"Sve se prepušta samovolji predatorskog kapitalizma i ekonomiji velikih brojeva." - pišu tako vodiči.

Oni bi otvoreno tržište u smislu činjenice da mogu i smiju se baviti svojim poslovima, što im je omogućio kapitalizam, dakle da se mogu osnivati privatne firme ili obrti, dakako tu bi svi rado uživali, ali već kad treba tržište otvoriti do samog kraja, a što znači i dolazak stranaca, onda je to već problem. U redu je tako kad npr. braća i sestre vodiča idu u Irsku ili Njemačku biti medicinska sestra, liječnik ili što već, ali ako bi netko došao u Dubrovnik biti vodič, onda je to problem.

No, muka po pitanju vodiča ne dolazi samo oko pozivanja na davno pregaženi socijalizam, već evo tiče se i nacionalističkog aspekta.

Pišu vodiči da "svaka čast kolegama iz drugih zemalja, ali oni, posve jasno, ne mogu tumačiti hrvatsku povijest, jer nemaju (a kako bi i imali?) toliko potreban osjećaj nacionalne privrženosti i pripadnosti Hrvatskoj".

"Treba li posebno spomenuti da se to odnosi i na Domovinski rat, temelj slobodne i suverene Hrvatske." - objašnjavaju vodiči.

"I sve ovo se događa u zemlji zbog čije su slobode i obrane nacionalnog identiteta prije samo 25 godina mnogi dali svoje živote. Zar ni to više nije važno? Ne možemo se oteti dojmu kako je hrvatski kulturni identitet predan kao na pladnju." - nastavili su vodiči u domoljubnom tonusu.

A zašto, recimo, vodiče nije briga kad opskurni desničari, kojekakvi 'bujanci', u još opskurnijim TV emisijama rat redovito tumače na svoju ruku? Dobro, ne rade to strancima koji obilaze grad, ali za državu i društveno zdravlje dolaze tu do grubog revidiranja povijesti, što utječe na cijelo društvo, a na što tako mnogi pa i vodiči, kojima je očito toliko stalo do povijesti, vole praviti ludi.

No, onda nešto se vodiči baš i ne čuju.

Ali čuju se onda kad treba odrediti tko je taj tko će u duhu Narodnooslobodilačke borbe točno reći strancima da smo mi evo npr. prvi napadnuti, itd. To valjda strani vodiči ne mogu reći turistima? Ali tu se već radi o totalitarističkoj metodi točnog određivanja tko o kojim temama može kako govoriti.

Nažalost, po svoj prilici, kult rata je toliko udomaćen u bilo hrvatskog čovjeka, da je postao kamen o vratu normalnog, civiliziranog života, jer smo postali taoci davno zahrđalog oružja, što za posljedicu ima mržnju između podijeljenog društva.

Ima tu još jedna stvar. 

"Svjedočimo vulgarizaciji struke, opasnoj i krajnjoj degradaciji kvalitete interpretiranja naše baštine, ne vodeći čak računa o zaštiti potrošača, te i njihovom pravu na kvalitetnu uslugu." - napisali su oni, a nisu niti svjesni da su sami vulgarizirali struku, barem ako je suditi u Dubrovniku.

Ima krasnih vodiča, ljudi koji istinski vole svoj posao i sjajno je s njima popričati o Gradu i životu, to su oni koji predano rade svoj posao. No, toliko je to profitabilna struka da svatko živ naravno hoće u vodiče, te su postali u povijesnoj jezgri ekvivalent onome što su taksisti na prometnicama. Svaka čast svakom zanimanju, nijedan rad nije sramota, ali jasno je  na što se misli kad ih se uspoređuje s taksistima. Kao što je jasno i kako se "na gomili" polažu ti tečajevi za vodiča i kako se sve po balkanskom principu mešetari da se polože.

Stoga, vodičima bi bolje bilo promisliti o tim stvarima, a ne baviti se civilizacijskim dosezima, koji uključuju fluktuaciju kadrova ujedinjene Europe. 

A pritom, kako će strani vodiči tumačiti našu povijest i naš rat najmanje je bitno, osim ako u Gradu recimo svetog Vlaha neće podmetnuti za Katedralu, to bi bio falsifikat epskih razmjera. Sve drugo su samo priče, koje se ionako zaborave i koje u očima stranaca ne vrijede ni nekoliko zrna prosute soli.

**Stavovi izneseni u kolumna su stavovi autora, a ne redakcije