Jer i jedni i drugi o finskom ratu i borbi za boljitak građana Dubrovnika nemaju blage veze. Odluka nacionalnog prijevoznika Croatia airlinesa jasno govori o tome da je Dubrovnik glupa krava muzara koja svakodnevno skida gaće. Popunjenost zimi nacionalni prijevoznik uspoređuje s ostalim zimskim linijama, a pritom zaboravlja da su najskuplja nacionalna kompanija u svijetu u usporedbi s kupljeno – plaćeno sistemom. Za ono što platite Croatia airlinesu za četrdeset minuta od Dubrovnika do Zagreba, možete slobodno proputovati pola Europe. Osamstotinjak kuna vam je dovoljno da s britanskim nacionalnim prijevoznikom British airways prijeđete mali milijun milja.

Svakako, Dubrovnik je zanimljiva destinacija ljeti. Tada nema obustave linijskog prijevoza. Tada lete za Dubrovnik kao ludi, a zima, zima je već problem. Za one nužne linije šalju se Dash avioni koji ne mogu preletjeti zimi niti malo veće brdo,a da mu se krila ne zamrznu.

I sada je pitanje što se događa s Vladom Republike Hrvatske, što se događa s nacionalnim avio-prijevoznikom, kakve su to gluposti gdje se željeznički promet financira s milijardama, a prijevoz do Dubrovnika s lipama? Odakle vam pravo, gospodo, da pola svoje flote poreznih inspektora šaljete u Dubrovnik na kažnjavanje razmaženih ugostitelja, a u isto vrijeme flotu zrakoplova, skupo naručenih od Franja Tuđmana kako bi Hrvatska postala član Vijeća Europe.

Život košta gospodo s kopna. Dubrovnik je vjerojatno jedan od tisuću najljepših otoka Hrvatske, ako ne i svijeta, a muzete nas ko najobičniju kravu muzaru, a pritom nas ne hranite niti travom. I mi vam to, akonto svih naših političara, dozvoljavamo i odobravamo.
Dubrovnik je grad ponosnih ljudi. Poštujemo zakon i borimo se za svakog gosta. Iz cijele hrvatske jedino nas porezni insprektori obožavaju. Da bi ostali malo duže ovdje, spremni su odraditi sve na ovom svijetu, da ostanu u Dubrovniku, pa i trčati bez računa, glumiti francuze, biti crnci, jesti, piti i bježati, a da ne plate. Od svih radnih snaga, ova inspektorska voli Dubrovnik. I Linić nas voli, uzima nam porez i prirez, a onda reže gdje god stigne. Ponašaju se definitivno prema nama kao prema pustom otoku spremnom za NATO vježbe bojevnim oružjem. Takva težnja je težnja zimi. Ljeti se prezentaju u velikom broju. O našem trošku jedu i piju, gledaju otvaranje igara, malo vatrometa i onda idu doma pjevajući s tendencijom da nam spavaju s majkom.

A Dubrovnik i njegovi ljudi to mirno gledaju. Mirno gledamo kako postajemo malo otočno naselje u koje, u vidu hrvatske države dolaze pijani i drogirani američki vojnici i siluju cijelo selo, a mi nemamo snage niti želje da se odupremo.