Turisti razumiju hrvatski bolje nego što ga mi govorimo
Nešto više od mjesec dana nakon što je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije vozači jedne autobusne tvrtke koja prometuje na relaciji Dubrovnik-Zadar dokazali su da je hrvatski jezik, iako tek 24. službeni, univerzalan i razumljiv svim turistima koji kao prijevozno sredstvo koriste autobuse. Na pitanja putnika postavljena na engleskom, talijanskom ili francuskom vozači odgovaraju na narječju zadarskog zaleđa i postižu izvanredan postotak razumljivosti. S druge strane muku su mučili s odgonetanjem misterije što je to 'tarapana' u istoimenom Severininom hitu. Ne možemo ih kriviti, jer tarapane ni nema u hrvatskom rječniku.
Autobus s ranojutarnjim polasakom iz Dubrovnika za Zadar bio je očekivano prazan. Na radiju niz dalmatinskih hitova, novih i starih. Neminovno, red je došao i na Grdovićevu pjesmu. Vozači pojačavaju radio i razgovaraju.
-'Jesi li ti Ive bija na kolodvoru u Zadru kada je Grdović uletija s džipom u pet uri ujutro i parkira ga na peron 6.'
-'Nisan, ali čuja san za to.'
-'Lud je sto gradi. Kaže da više ne pije.'
-'Je, ni manje.'
Severinin hit 'Tarapana' natječe se za hit dana na radio postaji koju vozači puštaju pa svako malo slušamo jingle s refrenom pjesme.
‘Samo plešem sasvim sama,
Dok muzika mi svira,
I svugdje tarapana, heeej!’
-'Jel' znaš ti Ive šta joj je ta tarapana?'
Ive okreće glavom u negaciji. –'A neki đava je.'
...
U 10:00 krećemo iz Splita. Vrata autobusa se zatvaraju kada upada turist, pretpostavljam Amerikanac.
-'A di bi ti, lipi moj?', kaže mu Ive na inačici 24. službenog jezika Europske unije.
-'To Dubrovnik', odgovara ovaj.
-'Dubrovnik je peron dva.'
Ovaj ga gleda.
-'Peron dva, peron two, jesi razumija?'
Ovaj klima glavom, ali i dalje hoće izvući još informacija, no Ive se ne da.
-'Dubrovnik je peron dva, šta ne razumiš đava te odnija', kaže, zatvara mu vrata pred nosom, okrene se vozaču:
-''Triba san radit na recepciji u hotelu.'
...
Krećemo iz Trogira. Ive vozi, a njegov kolega šofer/kondukter sjedi iza na dvostrukom sjedalu rezerviranom za personal. Ispisao je papirologiju, naplatio karte novim putnicima, udobno se izvalio i razgovara s prijateljima. Jedan se zove Pašta šuta, drugi je Jaretina.
Preko puta njega sjedi turist koji hoće znati kada kreće zadnji autobus iz Zadra za Trogir. Nije ga razumio ili mu se nije dalo trudit jer je bio zauzet pisanjem po mobitelu, pa se okreće meni.
-'Nisan ga razumija, šta ovaj hoće?'
-'Pita kada je zadnji iz Zadra za Trogir.'
-'U 10 uri.'
Prenosim mu, ovaj se zahvaljuje i okreće. No, evo ga opet. Sad ga zanima koliko često ide autobus.
-'Svaki sat', kažem mu nakon što sam dobio potvrdnu informaciju od vozača. Opet zahvaljuje, okreće se samo da bi deset sekundi poslije imao još jedno pitanje: 'svaki sat na puni sat, ili...?'.
-'Uglavnom.'
-'Uglavnom', prenosim mu na engleskom uz preporuku da se informira na kolodvoru u Zadru. Dio 'lipi te đava odnija, nismo ti mi informacije' sam izostavio.
...
U Šibeniku se autobus već napunio, uglavnom turistima na putu na dnevne izlete u Vodice i Zadar. Mladi talijanski par stoji u prednjem dijelu autobusa. Kibicaju dvostruko sjedalo rezervirano za personal. Ulazi šofer.
-'Šta je lipi moji, nema mista!?'
-'It's full', odgovara Talijan.
-Čuješ Ive, kaže Talijan da ti je pun autobus.
Stiže Ive. Smije se. -'Šta je bećar? Nema mista, a?'
-'It's full', ponavlja ovaj.
-'Ajde ti lipo sidi ovdi, ajde ajde šta se bojiš, izdržat ćemo do Vodica, ajde ajde samo sidite.'
Talijani sjedaju, zahvaljuju.
Lagano krećemo, a u to s kraja autobusa u panici dolijeće jedna mlada djevojka. Na francuskom engleskom govori Ivi da joj je prijateljica ostala u kolodvorskom zahodu.
-'Stani, ovoj je prijateljica ošla pišat.'
Preko kolodvora s noge na nogu stiže prijateljica. Ulazi u autobus. – Sorry, kaže vozaču.
-'Je, vidim, sorila si se ti', odgovara joj Ive. –'Aj ti lipa moja sidi.'
Krećemo uz Severinin hit na radiju.
‘Samo plešem sasvim sama,
Dok muzika mi svira,
I svugdje tarapana, heeej!’
-'Ive, ma šta joj dođe tarapana?'
-'Ne znan, neko sranje uglavnom'.
