U vlasništvu British Railwaysa održavao je sljedeća nepuna dva desetljeća i bez većih problema noćnu trajektnu prugu između Harwicha i nizozemskog Hoeka. Koncem 1968. kupio ga je grčki Chandris za 200 000 britanskih funti i u Pireju potpuno rekonstruirao u brod za kružna putovanja sa prihvatom 490 putnika.

DIO IMPOZANTNE FLOTE

Pod imenom FIORITA zaplovio je pod panamskom zastavom u impozantnoj Chandrisovoj floti od čak 13 putničkih brodova koja je sredinom sedamdesetih godina bila najveća na svijetu. Nju su u to vrijeme još činili i AUSTRALIS, BRITANIS, ELLINIS, PATRIS, THE VICTORIA, AMERIKANIS, ROMANZA, REGINA PRIMA, BON VIVANT, ROMANTICA, FIESTA i RADIOSA.

Većina njih je bila zaposlena na održavanju emigrantskih putovanja prema Australiji i Americi, a neki od njih, među njima i FIORITA, samo na kružnim putovanjima Sredozemljem. Godine 1971. između 3. travnja i 14. studenog FIORITA je plovila naizmjenično na 11- dnevnim krstarenjima iz Venecije za : Krf, Pirej, Skiathos, Chios, Kusadasi, Kos, Rodos, Santorini, Iteu, Dubrovnik te na 12-dnevnim kružnim putovanjima iz Venecije za: Krf, Iraklion, Beirut, Haifa, Limassol, Rodos, Pirej.

POSLJEDNJI POSJET GRADU

U Chandrisovim programima kružnih putovanja tiskanim 1977. godine stoji da FIORITA  redovnim polascima svake subote plovi od početka travnja do konca listopada na tjednom krstarenju iz Venecije za: Dubrovnik, Krf, Iraklion, Rodos, Pirej i natrag u Veneciju. Zanimljivo je da su njegovi britanski putnici mogli u kolovozu 1977. zrakoplovom (izbor je bio Caravelle ili Comet) doletjeti iz Londona ili Bristola u Veneciju odakle su nakon kružnog putovanja imali lijepu prigodu preko Gibraltara vratiti se u Southampton drugim Chandrisovim brodom ELLINIS.

Nakon što je završila s programom plovidbe jesenskih krstarenja, FIORITA je koncem 1977. raspremljena u zaljevu Eleusis pored luke Pirej. Sljedeće godine je zaposlena u Sjevernom moru kao poligon za obuku i smještaj posada tamošnjih naftnih platformi. Ipak FIORITA je već 1979. ponovo zaplovila na kružnim putovanjima Sredozemljem u kojima je još samo jednom, 4. svibnja doplovila i do Dubrovnika.

Kako se kasnije ispostavilo, to joj je ujedno bio i posljednji susret s gradom jer se nakon toga ovamo više nije nikada vratila. Uskoro je ponovo raspremljena, a na mrtvome vezu je dobila i novo ime ARIANE II. Nakon pune tri godine dana je u čarter turskom Tur Oren Turizmu. Otegljena je prema egejskom ljetovalištu Fethiye (lokacija Kas) gdje je u tamošnjoj luci služila kao ploveći hotel. U velikom nevremenu imena Fethiye, 27. siječnja 1987. teško je oštećena te se prevrnula na bok. Njena olupina je tamo ostala sve do ožujka 1994. kada je konačno podvodno razrezana i prodana u staro željezo.