TREBINJKA VESNA NA POZORNICI Na Stradunu joj pljeskali, pred malim ekranima je krstili četnikušom

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Dubrovački dnevnik
Novu godinu u Dubrovniku dočekalo je oko 4500 gostiju. Najviše ih je potegnulo iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Albanije i Bugarske. Razdragana gošća Dubrovnika, Trebinjka Vesna, očito se dobro zabavila na organiziranom dočeku. Hoćemo li joj ikada moći oprostiti pretpostavljene grijehe?

Nitko sa Straduna Vesni nije zamjerio što je sa bine pred nekoliko tisuća ljudi jasno i glasno rekla da je iz Trebinja, odgovarajući na pitanje koje joj je postavila Indira Vladić iz Colonije. Nakon ponoći, naime, Indira je htjela zagrliti nekoga iz publike.

Igrom slučaja, na binu je skočila djevojka iz Trebinja. Očito obožavateljica vinkovačkih dancera, Vesna je s guštom zagrlila Indiru, a usput i jednog od plesača.

Trebinjski mediji istog časa su djevojku krstili kao 'kraljicu', prvu ambasadoricu ovog grada u Dubrovniku nakon rata. Nešto drugačije krstili su je gledatelji lokalne televizije.

Dubrovčani koji su program pratili na Stradunu skandirali su Vesni i s odobravanjem popratili njen hrabri geografski 'izlazak iz ormara' dok je reakcija anonimnih televizijskih komentatora na DU TV-u bila potpuno drugačija. Za pozitivne komentare tu mjesta nije bilo. Ali zato su se mogli pročitati oni putopisnog tipa - 'vrati se odakle si i došla' ili pak oni koji su uključivali prefiks 'četnikušo' popraćen cijelim nizom prostota koji, uz spominjanje uže i šire familije, dokazuju osnovno poznavanje ljudske anatomije.

Možda je Vesna trebala lagati pa se pretvarati da je hrvatska povratnica iz Caracasa. Ili da je jedna od par stotina albanskih ili bugarskih turista koji su došli dočekati Novu godinu u Dubrovnik? Možda onda bar ne bi bila četnikuša? Možda bi onda njen novac koji je potrošila u Dubrovniku nešto vrijedio, pa makar popila dva pića na nekom od montiranih vanjskih šankova prije nego se zaputila odakle je došla.

Mada je rat bio strahovit i ne zaboravjajući činjenicu da su nam susjedi nanijeli puno zla, kada je dosta? Kada nastupa zastara na mržnju? Možemo li se okrenuti budućnosti jer smo, htjeli ili ne htjeli još uvijek susjedi s tim istim Trebinjcima, i oni s nama. Nisu nam susjedi ni Francuzi ni Englezi, jer bi onda Indiru zagrlio neki Francois ili Hugh. Jesmo li se bar u novogodišnjoj noći, u tom isforsiranom ludilu kada sa okretanjem kalendara dočekujemo bolje dane, mogli veseliti činjenici da smo tu, sada, zajedno, živi i zdravi, da plešemo i nazdravljamo jedni drugima? 

Ili nismo? No, nema veze. Ionako su isti oni koji su slali ovakve komentare vjerojatno već danas 'opalili' u Trebinje po cigarete ili na porciju leskovačkog voza s kajmakom.
 

Popularni Članci