Norveška princeza Astrid, uz pratnju svoga oca, prijestolonasljednika princa Olava, nazočila je 3. rujna 1952. kao kuma broda porinuću novogradnje broj 1823. godine. Bilo je to u  brodogradilištu Swan Hunter & Wigham Richardson u River Tyne, u Velikoj Britaniji.

Putničko teretni brod je dobio ime LEDA, a njegov vlasnik Det Bergenske Dampskibsselskab (Bergen Line) namijenio ga je za plovidbe između norveških luka Stavanger i Bergen prema North Shieldsu u Engleskoj, gradiću udaljenom svega osam milja sjeveroistočno od Newcastle upon Tynea.

Imao je 6670 bruto registarskih tona, bio je dug 134 i širok 17,4 metra, a mogao je ukrcati 584 putnika i 18 auta koje su svojim dizalicama ukrcavali te bi ih smjestili u tri teretna skladišta. Četiri Walllsend Slipway- Parsons DRG parne turbine ukupne snage 9698 kW su mu preko dvije propele omogućavale brzinu do 22 čvora.

PRVO PUTOVANJE NIJE PROŠLO IDEALNO

Na svom prvom putovanju početkom travnja 1953. organizirano je kružno putovanje za visoke uzvanike među kojima je bila kuma broda s njenom obitelji i norveški kralj Haakon. Tom prigodom, u plovidbi zaljevom Oslofjord, LEDA se nepažnjom posade nasukala, ali se snagom vlastitih strojeva odsukala.

Ova havarija nije omela brod te je već od 27. travnja nastavio svoje redovne plovidbe koje su se uspješno odvijale sljedećih 20 godina. Za putovanje od iz North Shieldsa do Stavangera, koja je trajala 17 sati i do Bergena još dodatna dva sata, cijena subvencionirane putničke karte je u početku iznosila svega sedam britanskih funti. Nakon 21 godine plovidbe raspremljen je u Bergenu da bi nakon dvije godine mrtvog veza bio iznajmljen brodogradilištu Stord Werft u Stavangeru za smještaj radnika.

RAĐANJE ALBATROSSA

Godine 1979. ga kupuje brodar Kuwait Livestock Trading and Transport Co. s namjerom da ga preinači u teretni brod za prijevoz žive stoke. Taj naum je propao te je pod novim imenom NAILA prebačen na škotske Hebride gdje je 16 mjeseci služio za smještaj radnika u brodogradilištu Stornowayu. Nakon što je koncem rujna 1980. ponovo stavljen u raspremu, još je dva puta promijenio vlasnika te se 1982. neočekivano našao u floti grčkog Dolphin Hellasa iz Pireja.

U brodogradilištu Nafsi u Perami u Grčkoj, odmah je započela obimna i potpuna rekonstrukcija koja je potrajala do 1984. godine. Rezultat je bio doista zapanjujući jer je stari, oronuli i već otpisani brod zasjao u punom sjaju kao luksuzni kruzer pod imenom ALBATROS. Mogao je prihvatiti 484 putnika u 202 klimatizirane putničke kabine koje su pored vlastitog sanitarnog čvora imala još i telefon i radio. ALBATROS je započeo s kružnim putovanjima Sredozemljem u kojima prvi put posjećuje Dubrovnik, usput modificirajući ime u ALBATROSS.

OD VRHUNCA DO PROBLEMA

U jesen 1984. otplovio je prema Južnoj Americi pod imenom ALEGRO, ali se ubrzo vratio natrag u Pirej nakon što je zakupac chartera proglasio stečaj te brodu ponovo vraćaju ime ALBATROSS. Sljedeće sezone su označile vrhunac njegove karijere krstarenja, a u njima često dolazi i u naš Grad.

Sreća mu okreće leđa od listopada 1987. kad je zbog teškog carinskog prekršaja zaplijenjen u marokanskoj luci Tanger. Nakon visoko plaćene globe ALBATROSS je oslobođen, da bi odmah bio iznajmljen American Star Lineu. Iako je bilo planirano da krstari od američkog Fort Lauderdalea prema rijeci Amazoni, te je zbog toga i promijenio ime u BETSY ROSS (zaslužna za izradu druge službene zastave SAD-a, poznate kao zastava Betsy Ross) ipak je zbog slabe prodaje putovanja ostao ploviti u Sredozemlju.

POŽAR, ZATVOR ZA MAFIJAŠE I PROSVJEDI

Godine 1988. plovi na kružnim putovanjima između Venecije i Pireja, a Gruž posjećuje na putovanjima iz Venecije tičući luke: Dubrovnik, Kotor, Krf, La Valletta, Alicante, Barcelona, Palermo, Venecija. Ni ova putovanja se nisu financijski isplatila pa je BETSY ROSS poslana u Južnu Afriku gdje je trebala krstariti Indijskim oceanom. Iz Cape Towna je odmah vraćena natrag jer već poprilično ostarjeli brod nije mogao postići garantiranu brzinu plovidbe.

Novi pokušaj je poduzet 1989. kad je iznajmljen poznatom talijanskom brodaru Star Lauro za kojeg plovi pod imenom AMALFI. Nažalost, i ovaj posao je propao te je brod koncem sezone raspremljen u Veneciji. Novi vlasnik malteški Valgas Trading daje mu ime STAR OF VENICE. Nedugo nakon primopredaje 1990. je teško oštećen u požaru te je otegljen u riječki "Viktor Lenac" gdje je još jednom, ali puno skromnije rekonstruiran. Poslužio je za smještaj policajaca i službenika u Genovi 1992. prigodom proslave 500-te obljetnice Kolumbovog otkrića Amerike, a potom je na otoku Pianosa bio uposlen kao zatvor za mafijaše.

U listopadu je ponovno raspremljen, ovaj put u Rijeci. Nakon dugog boravka u najvećoj našoj luci, STAR OF VENICE je u ljeto 1998. poduzeo nekoliko tjednih putovanja iz Venecije prema: Dubrovniku, Krfu, Katakolonu, Iraklionu, Santoriniju, i Pireju te natrag kroz Korintski kanal. U grušku luku je uplovio 5. srpnja 1998. Zbog velikih problema s pogonskim strojevima i ova putovanja su donosila gubitak pa je STAR OF VENICE otplovio 1999. prema Ravenni u Italiji, gdje je dvije godine još jednom poslužio kao stacionirani plutajući hotel. U kolovozu 2001. konačno je prodan u staro željezo.

Otplovio je prema turskom rezalištu brodova u Aliagi gdje su tijekom rezanja na njegovim ostatcima održavani prosvjedi "Greenpeacea", a zbog toksičnih materijala i nehumanih uvjeta rada u rezalištu. Sve to nije zaustavilo njegov konačni završetak. Tako je nestao brod koji nas je često posjećivao.