Osim što je u narednim godinama zaustavljen rat, osim što smo podijelili europski san, danas smo postali još jedna europska zvijezda. Ona 28.

Nije bilo lako. I ako nas On danas gleda od 'gore,' zna da je to bio trnovit put kojim smo išli kako bismo postigli ono što je on sanjao u svojim pjesmama.

Nadao se je, i ujedno tom pjesmom apelirao, da Europa pomogne i zaustavi taj rat. Međutim, takva Europa bila je podijeljena po pitanju više stvari, a pogotovo po pitanju rata na prostorima bivše Jugoslavije. Srbi su u Francuskoj i Engleskoj imali velike saveznike, a Hrvatska, pak s Vatikanom i Njemačkom nije imala neku većinu s kojom bi probudila stoljetnu čežnju hrvatskog naroda i mirnim putem došla do svoje države.

Tomislav Ivčić je preminuo u međuvremenu, ali njegova pjesma je ostala motiv svakom Hrvatu, da ostanemo na tom putu, zaustavimo rat, koji smo platili jako puno i za kojeg do dana današnjeg, najviše radi Europe nitko nije kažnjen,  kako taj Bog iz Ivčićeve pjesme, zapovijeda.

Danas možemo mirno odahnuti i krenuti u novu avanturu. Europska unija će nas cijediti kao limun, a mi moramo imati vlast koja će biti spremna na sve osim na „spuštanje gaća“. Danas je i imamo. Nemojmo zaboraviti tko nije izručio niti jednog generala u četverogodišnjem mandatu od 2000.  do 2003. godine, a tko to jest locirao, identificirao i uhitio.

Europa nam neće pomoći, nije nam pomogla ni u ratu, a neće niti u miru. Moramo sami sebi biti prijatelji i saveznici. Jedino tako možemo ostvariti svoj san i biti ponosna zemlja, a ne samo jedna zvjezdica u nizu.

Hvala Tomislave, tvoj san i tvoja pjesma od danas više nisu čežnja.

Nikša Klečak / Dubrovački dnevnik