Putovanje je započelo 31. srpnja, a završilo 14. kolovoza po zanimljivo odabranom itinereru kojeg prenosim na portugalskom jeziku. Ticale su se luke: Napoles, Capri, Sorrento, Pompeia, Atenas, Corinto, Split, Belgrado, Dubrovnic, Trogir, Venezia, Padua, Messina, Taormina. Naravno, ovdje su se nelogično našli Beograd i Padova jer su pomalo nezgrapno uvršteni kao dva kontinentalna cjelodnevna izleta autobusom.             

U brodogradilištu Swan Hunter & Wigham Richardson Ltd. u Newcastle-upon-Tyne u rujnu 1960. porinuta je u more novogradnja krštena imenom PRINCIPE PERFEITO. Zaplovio je pod portugalskom zastavom i zapovjedništvom kapetana Cima Barreirosa u lipnju sljedeće godine na redovnoj putničko-teretnoj zapadnoafričkoj pruzi iz Lisabona tičući luke: Funchal, São Tomé, Luanda, Lobito, Moçâmedes, Cape Town, Lourenço Marques i Beira. Bio je to putnički brod od 19393 bruto tona, dug 179 i širok 24 metara kojemu su četiri Parsons DRG parne turbine ukupne snage 17904 kW omogućavale preko dvije propele plovidbu brzinom od 20 čvorova. Prevozio je 1000 putnika i 320 članova posade.

PREVOZIO I PORTUGALSKOG PREDSJEDNIKA

PRINCIPE PERFEITO povremeno poduzima i turistička kružna putovanja, posebno prema portugalskom Funchalu na otoku Madeira. U srpnju 1964. prevozi portugalskog predsjednika Americo Tomaza u državnički posjet Mozambiku. Kako je kolonijalna vlast gubila svoju snagu, što je na koncu rezultiralo proglašenjem neovisnosti svih portugalskih kolonijalnih afričkih posjeda, tako su i potrebe za održavanjem redovnih brodskih pruga bivale sve manje.

Dodatni su problemi nastali tijekom prve velike energetske krize, ali u sve ozbiljnijoj konkurenciji zračnog putničkog prijevoza. Zato se je 1974. zbog ekonomičnijeg poslovanja CNN zajedno s još tri državna brodara bio primoran udružiti u  Companhia Portuguesa de Transportes Marítimos (CTM). Kada je kolonijalna vlast konačno slomljena i PRINCIPE PERFEITO je ostao bez posla pa ga je 3. siječnja 1976. brodar CTM odlučio raspremiti i ponuditi na prodaju.

OD BRODA HOTELA DO UTOČIŠTA ŽRTVAMA POTRESA

Solidno građeni i dobro održavani brod brzo je našao kupca. Bio je to panamski Global Transportation koji ga u travnju šalje u isto brodogradilište gdje je i izgrađen na obalama rijeke Tyne. Preuređen u brod- hotel za smještaj 820 putnika u Dammanu u Saudijskoj Arabiji gdje posluje pod imenom AL HASA.

U luci Damman ostaje do sredine 1980. kada ga je kupio Fair Line, brodar u potpunom vlasništvu Sitmar Cruisesa. Iako je dobio i novo ime FAIRSKY i trebao zaploviti u istoj floti zajedno s FAIRSEA (ex. CARINTHIA) i FAIRWIND (ex. SYLVANIA) ovaj se posao nije nikada ostvario pa je brod u grčkoj luci Itea nakratko promijenjeno ime u VERA i neočekivano je ponuđen na prodaju.

U lipnju 1982. kupuje ga grčki brodovlasnik Latsis, daje mu ime MARRIANA IX i šalje na hodočasnička putovanja u Meku. U Rabeghu se povremeno koristi i za smještaj radnika iz obližnje rafinerije te nakon dvije godine modificira ime u MARRIANA 9. Neko vrijeme prihvaća stradalnike katastrofalnog potresa u Kalamati da bi 1988. konačno bio raspremljen u grčkom zaljevu Eleusis pored Pireja. U raspremi ostaje sve do 2001. kada je prodan u staro željezo. Upućen je prema indijskom rezalištu brodova Alang gdje je izrezan tijekom godine.