Opravdano je pitanje koliko može politički čista biti biografija osobe iz HDZ-a koja je na čelu Vodovoda Dubrovnik bila od 2002. do 2009. godine dok je na čelu Grada bio HDZ, a ne čelu Hrvatske i te stranke Ivo Sanader. Ostavština Iva Sanadera, kao što je danas svima poznato, je osmišljen sustav korupcije na svim razinama vlasti. Od vrha do dna. Od ministra do direktora. Od premijera do načelnika općine. Od javnih natječaja do odabranih tvrtki koje su na njima pobjeđivale.

Pljačka kroz sustav javne nabave

Ono što je devedesetih bila kriminalna privatizacija, u vrijeme Sandera bila je pljačka javnog novca kroz sustav javne nabave. Cijeli proces bio je toliko uigran da je danas doista teško sve krivce strpati u zatvore, a pravi uspjeh je što je iza rešetaka završila i sama glava hobotnice, s obzirom na prepune ladice Mladena Bajića. Previše materijala u njih ulazi, a premalo toga izlazi vani.

Slučaj Vodovod-Pomak iz vremena Tea Andrića na čelu javnog komunalnog društva samo je jedna u nizu kaznenih prijava koje leže u ladicima DORH-a i koje još uvijek nisu dobile svoj epilog. Bivša Uprava Vodovoda, na čelu s Andrićem, potpisala je ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji crpne stanice Duboka Ljuta s tvrtkom 'Pomak.'

Svi poslovi Vodovoda Pomaku

Ova je splitska tvrtka u to vrijeme dobivala doslovno sve poslove Vodovoda i pobijedila je na čak 15 javnih natječaja zaredom. Sporazum o sufinanciranju tog projekta vrijednog 16,5 milijuna kuna trebali su potpisati direktor Hrvatskih voda Jadranko Husarić, ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta, ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Petar Čobanković, zatim predsjednik Fonda za regionalni razvoj Danijel Žamboki, te načelnici općina Župa dubrovačka i Konavle, Silvio Nardelli i Luka Korda. Međutim, ovaj ugovor nikada nije potpisan, što je priznao i sam Andrić, iako su se svi sudionici navodno našli u Stonu i dogovorili cijeli posao.

Andrić se upustio u kazneno djelo

Zbog toga što ugovor nije potpisan, Andrić se upustio u investiciju za koju nije imao pravno osigurana sredstva, što je kazneno djelo. Općine su svoje obaveze i bez potpisanog ugovora ispoštovale, ali ne i ministarstva, posebno 2009. godine, nakon odlaska 'mentora' Sanadera. Do danas, ova potraživanja koja iznose oko tri milijuna kuna Vodovod ne može naplatiti i prijeti mu ovrha, koju je poslala tvrtka Pomak za obavljeni posao.

Ni sam javni natječaj u ovom slučaju nije proveden po zakonu i trebao je biti poništen. Jedna od pet tvrtki koje su se javile, nije otkupila natječajnu dokumentaciju. Potom Povjerenstvo, i to u nepotpunom sastavu obzirom da nije bio nazočan predstavnik Hrvatskih voda, zaključuje kako su samo dvije ponude pravovaljane. Naravno prihvaća se, kao i uvijek, ponuda splitskog 'Pomaka'. No, prema nalazu Državne revizije i jedna od te dvije ponude također nije bila zakonita pa je natječaj trebao biti poništen. Predsjednik Povjerenstva za provedbu bio je Zoran Ćosić, koji je kasnije bio i nadzorni inžinjer, a u kuloarima se već mogu čuti priče kako će upravo on biti novi direktor Vodovoda ako Teo Andrić osvoji vlast u Dubrovniku. To mu je navodno i obećano.

Preskupa investicija

Što se tiče same vrijednost investicije, provedene su brojne analize i zaključak je kako je ovaj zahvat vrlo vjerojatno preplaćen za govoto pet milijuna. Samo za usporedbu, rekonstrukcija crpne stanice u Komolcu je tehnički složeniji zahvat, a radi se o iznosu od 12 milijuna. Postavlja se pitanje u čijim je džepovima završila razlika u prenapuhanoj cijeni i tko će Vodovodu nadoknaditi dug od tri milijuna kuna koje će se isplatiti Pomaku zbog ovrhe, a iz razloga što su se poslovi obavljali bez potpisanog ugovora.
Poslovi Vodovoda i Pomaka bili su sumnjivi mnogim zaposlenicima Vodovoda cijeli niz godina, a postoje svjedoci koji tvrde kako su se i iz postupaka javne nabave micali oni koji su ovakvu uspješnu 'poslovnu suradnju' mogli sabotirati.

Andrić: Nisam oštetio Vodovod

Za komentar o ovom slučaju upitan je i Teo Andrić više puta u javnosti, na sjednicama Gradskog vijeća, pa i jučer tijekom sučeljavanja na Dubrovačkoj televiziji. Vidno uznemiren pitanjem, tvrdio je kako je on ovim poslom zaradio Vodovodu 14 milijuna kuna te da bi naplatio i ova tri milijuna kuna od ministarstva da ga nije smijenila nova vlast.

Kad su milijuni koji su završili u pojedinim džepovima i crnim torbama u pitanju, bilo da su izvučeni iz FIMI medije preko državnih tvrtki i ministarstava ili jedinica lokalne samouprave i lokalnih komunalnih društava, krajnji ishod je uvijek isti. Sve na kraju plaćaju oštećeni građani. Hrvatska itekako osjeća posljedice sustava vlasti u kojemu je korupcija bila jedini cilj vladanja. Sustava u kojemu se kralo preko javne nabave, u suradnji svih razina, bilo da se radi o ministarstavima ili lokalnim komunalnim društavima. Nemoguće je zdravom logikom zaključiti kako se bezakonje može tolerirati, kako je normalno upustiti se u investiciju bez potpisanog ugovora, kako je normalno da 10 godina ista tvrtka pobjeđuje na natječajima.

Možda Teo Andrić i jest zaradio Vodovodu 14 milijuna kuna za novu crpnu stanicu, iako je i dalje najasno zbog čega se u tu investiciju uopće Vodovod upuštao. Možda je zaradio i Pomak. I FIMI media je poslovala s dobitkom. Možda Nardellija i Kordu nije briga što izvršavaju plaćanja bez potpisanog ugovora. Ali Hrvatska danas više nije mala zemlja za veliku političku korupciju. Presušio je izvor. Voda je stigla do grla, iako bi mnogi i dalje voljeli plivati u mutnom.