''Nastojanje obezvrjeđivanja i dokidanja našega časnog naziva i porijekla značenja imenice branitelj je opasno i provodi se s namjerom,' kaže Mujan. ''Na žalost onih, kojima je jugoslavenska škola i dalje osnova dubokoumnih „razmišljanja“ ovo je Hrvatska. Dopustite s toga govorit ćemo hrvatski,'' piše Mujan u svom priopćenju, iz kojega se može zaključiti, stoga, kako bi bilo dobro i znati pisati hrvatski u Hrvatskoj, ali to nije važno, jer Marko Mišo Mujan je djelomično u pravu.

 Izvještavanja o šatorskim događanjima

 Motiviran je bio izvještavanjem o  šatorskim događanjima  iz Zagreba koja su preselila na Markov trg i zamalo završila (opet) prolijevanjem krvi.  Istina je, neki mediji za te sudionike nacionalne sramote odaslane u svijet  uopće nisu koristili riječ 'branitelj' u izvještavanju, nego izraze 'prosvjednici iz Savske,' šatordžije, klemmdžije i slično.  Marko Mišo Mujan misli da je to udbaško-komunjarsko-jugoslavenski- nenarodni  pokušaj ukidanja imenice 'branitelj.' Ne zna da je to zapravo mudri i herojski podvig nekih hrvatskih medija, da u ovim teškim vremenima, sačuvaju i spase imenicu 'branitelj' od trajnog gubitka značenja, smisla, pojma i vrijednosti koje se uz riječ 'branitelj' vezuju.

''Branitelji Domovinskog rata, stvorili su državu, i to slobodnu, samostalnu, samosvojnu, cjelovitu, nedjeljivu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Sastavni su dio Domovine i društva, kao takvi su čimbenik i simbol zajedništva i savjest Domovine, uvijek i zauvijek spremni dati svoj doprinos,  pa i žrtvu za bolju budućnost svima, a posebno novim generacijama naše mladosti,' piše Mujan koji posebno opasnim smatra uporabu složenice „bivši branitelj,“ jer branitelj nikako ne može biti bivši, kako tvrdi.

Mujane, grdno se varaš! 

 Ne samo da branitelj  može biti bivši branitelj, Marko Mišo Mujane, nego može postati i agresor. Opasni nasilnik. Pljačkaš. Kršitelj zakona i ustavnog poretka. Može urinirati po oltaru. Bacati metalne ograde na institucije Države koju je stvorio. Može prijetiti terorističkim činom, plinskim bocama i prolijevanjem krvi. Može tjerati strah u kosti svakog Hrvata koji razmišlja drugačije od političko-interesne skupine definitivno - nekadašnjih branitelja.

Nekada branitelj, danas politički izmanipulirani pojedinac, itekako može biti agresor današnje Domovine, stvarane krvlju. Umjesto da je brani, kao nekada, može direktno rušiti njenu samostalnost, slobodu, cjelovitost i neovisnost. I zato Mujane, za šatrodžije i klemmdžije iz Savske, ne smije se upotrebljavati riječ 'branitelj,' jer su oni to, pogotovo na Markovom trgu, zauvijek prestali biti.

Oni o zajedništvu, kao k**va o poštenju

I Mujane, o svemu možeš govoriti, ali  ne diraj nam riječ 'zajedništvo.' Šator u Savskoj ubio je i posljednje nade da će Hrvatska ikada težiti zajedništvu, zajedničkim naporima, da  će zajedničkim konsenzusima suprotstavljenih politika, ikada krenuti naprijed.

Zajedništvo je ubijeno u Vukovaru, s duplom kolonom sjećanja, kao i demokratska Hrvatska o kojoj smo sanjali. Rodila se paravojna kolona klemmdžija, stožeraša, pa kasnije političkih obiteljaša, šatoraša, šatordžija i svih onih koji iz nekog razloga misle da imaju pravo oteti ovu Državu pravim braniteljima, herojima rata, kao i herojima mira,  i svim onim sadašnjim herojima i braniteljima hrvatske budućnosti, koji u takvoj Hrvatskoj žive i koji se za dostojnu hrvatsku budućnost, u ovim teškim vremenima, bore. A to su današnji hrvatski branitelj!

Turistička sezona vs. vojna hunta, državni udar, uriniranje u crkvi

 Da bi Đuro Glogoški i njegova obitelj primili svojih 25 tisuća kuna i ovoga mjeseca iz državnog proračuna, stotine ljudi ovdje na jugu već danima prekovremeno radi u turizmu , više nego što pune vlastiti, pune taj nesretni državni proračun. Bez turističke sezone i rada ovih ljudi, nema Glogoškom mirovine i primanja! I ne daj Bože da netko promisli da on to nije zaslužio, kao osoba koja je dala ono najvrjednije, svoje zdravlje za Domovinu, zaslužuje i puno više. Ali odakle mu pravo, zajedno s ostalim klemmdžijama, u trenutku turističke sezone, slati u svijet slike državnog udara i vojne hunte koja želi prolijevanjem krvi i uriniranjem po oltarima doći na vlast u Hrvatskoj?! Kako će na to reagirati turizam, od kojeg svi živimo?

Odakle pravo Marku Mišu Mujanu nekidan prosvjedovati po Dubrovniku, u Gružu, da turisti gledaju njihovo mahanje zastavama i svađe na ulici s braniteljima koji, zamislite sad, rade u turizmu, umjesto da očekuju da to netko drugi radi za njih, dokle oni prijete prolijevanjem krvi?! U Savskoj su, uz Glogoškog, često prisutni i drugi stopostotni invalidi. Njima smo kao društvo dužni pružiti dostojanstven život, najviše što možemo, ali što je s drugima? Što je s ljudima iz Savske koji imaju dovoljno snage da gurnu veliku metalnu ogradu? Mogu li oni sami raditi, umjesto da očekuju da to rade stotine ljudi u turizmu, za njih? Mogu li oni nekim fizičkim radom,  s obzirom da im dobro ide, puniti državni proračun za mirovine branitelja invalida i onih koji ne mogu raditi?!

Tko su današnji heroji i branitelji?

Može li Klemm u svojoj milijunskoj dobiti poštivati zakone Države za koju se borio?  Može li prestati izvlačiti milijune iz svoje tvrtke kako bi izbjegao platiti u državni proračun porez na dobit, kako ga tereti optužnica, da Glogoški iz tog proračuna i te dobiti može ostvariti svoja prava i dostojanstvo? Zaboga, pa optužen je da je iz svoje tvrtke izvukao milijune zarađene na trudu, između ostalih i zaposlenih hrvatskih branitelja,' samo da ne pomogne svojoj Državi.

Jedini pravi branitelji hrvatskih nacionalnih interesa danas su ljudi koji trenutno u nemogućim uvjetima rade i doprinose gospodarskoj stabilnosti prezadužene  i potonule zemlje. Pravi i istinski branitelji, heroji Domovinskog rata, invalidi i ljudi koju su dali sve za Domovinu, danas nisu u Savskoj i ne prijete terorističkim činom i prolijevanjem krvi. 

Tko je strahote rata osjetio u pravom smislu riječi, taj više nikada, i nkome, rat i prolijevanje krvi  ne bi poželio!

Zaista postoje branitelji, istinski heroji, koji su zbog rata izgubili sve najvrijednije, prijatelje, zdravlje, obitelj, budućnost, ali koji znaju da su sukobi i rat besmislica. Znaju da se ne može  neprestano govoriti o ratu i prolijevanju krvi, a očekivati mir. To su pravi heroji i branitelji, naš ponos, kojima dugujemo sve. Za njihovo dostojanstvo moramo raditi i za njihova se prava boriti, jer im nikada nećemo moći dovoljno zahvaliti.

 I upravo radi ovih branitelja, Marko Mišo Mujane, za klemmdžije iz Savske više se ne smije upotrebljavati riječ koja asocira na heroje, hrabrost, dostojanstvo, poštenje, žrtvovanja samoga sebe radi nacionalnih interesa.

Šporka politika

Klemmdžije iz Savske, nekolicina njih, branitelji više nisu, pogotovo inicijatori te sramote, iako u njihovim redovima ima istinskih heroja, koji su nažalost izmanipulirani. Oni ne znaju i ne žele vjerovati u onu – 'It's all about money.''  Ne znaju oni koliku će dobit Klemm imati (priliku  sakriti od institucija i državnog proračuna,) kad mu na vlast dođe HDZ. I koliko će mu tek HDZ biti dužan ako doista pobijedi, uz pomoć ovog cirkusa.  Vrtoglave iznose malom čovjeku teško je danas uopće zamisliti, ali u svakom slučaju su vrijedni sitnih ulaganja, par mjeseci, u  troškove šatorskog života, janjadi, hotela i autobusa vjerojatno iz klemmastih fondova.

Nema to veze s dostojanstvom branitelja, gubitkom prava ili nedostatkom dijaloga, bilo kome s kap razuma i dobronamjernosti u Hrvatskoj to je jasno. Kao što je jasno da je glavni razlog osnivanja Mujanove udruge dubrovačkih branitelja ista ta šporka politika. Pa s posljednjim priopćenjem za javnost i javno su se razotkrili, niti dva mjeseca nakon osnutka.

I nije uopće važno  je li cilj opravdan i treba li se u Hrvatskoj mijenjati vlast.  Ali do vlasti se ne smije ovim putem. Kao da Milanovićeva ekipa nema dovoljno razloga da ih ljudi smijene i bez klemmdžija, šatordžija, prolijevanja krvi, uriniranja po crkvama, državnih udara, sramote pred svijetom koju su nam priredili.

Branitelji nas brane, a agresori prijetnjama  tjeraju strah u kosti. Osim toga se igraju ljudskim životima. Iscenirali su prijetnju branitelja samoubojstvom pred televizijskim kamerama, bez trunke odgovornosti za ljudske živote i sve one branitelje kojima život trenutno  ne financiraju  klemmasti fondovi.  A što da je neki branitelj ovih dana stvarno digao ruku na sebe? Potaknut dramatičnom politikantskom predstavom čiji režiseri samo žele novac i vlast (krasti od branitelja i proračuna)?  Tko bi snosio odgovornost za prolivenu krv hrvatskog branitelja? Milanović i Matić ili klemmdžije?

Branitelji, idite doma! Pustite nas da vas danas branimo, poštenim i teškim radom, u miru, kao što ste vi nekada branili nas. Dok je mira, stabilne države i ekonomije, demokracije i zakona koji vrijede za svih jednako, za što se borimo, nitko vas neće ugroziti. Branitelji, idite doma. A klemmdžije pustite da  rade što žele i gdje žele. Njima ionako, za razliku od vas, ništa u životu ne fali.