Kasne tridesete godine prošlog stoljeća, baš nekako u vrijeme između završetka velike ekonomske krize i početka novog svjetskog rata, u putničkom su brodarstvu zapamćene po čitavom nizu novosagrađenih luksuznih lajnera. 

Tako je u travnju 1939. iz brodogradilišta Behtlehem Steel Co Quincy u Massachusettsu zaplovila i novogradnja broj 1467, prvi od tri istovjetna broda krštenog imenom PANAMA, kojeg su ubrzo slijedili blizanci ANCON i CRISTOBAL. Naručio ih je američki državni brodar Panama Railroad za održavanje kombinirane poštansko-putničko-teretne linije između New Yorka preko Port au Princea na Haitiju do Cristobala u zoni Panamskog kanala. 

Idila nije dugo trajala

Putovanje je trajalo šest dana u jednom pravcu. Kako se radilo o brodskoj liniji vitalnoj za američke strateške interese, u njujorškoj je luci za njih sagrađen i posebni terminal - Pier 64. Svaki je brod imao 10.020 GT, bio dug 165 metara, a mogao je prihvatiti 200 putnika samo u prvom razredu. Dvije parne turbine ukupne snage 9150 KS. na dvije propele su mu omogućavale plovidbu brzinom od 17 čvorova.

 Naravno, ova idila nije dugo potrajala. Već u lipnju 1941. sva su tri broda rekvirirana za potrebe moćnog američkog ratnog stroja. PANAMA je u Newsdfasd Yorku preuređena u vojni transportni brod za prijevoz 2324 vojnika i od kolovoza iste godine krstari sasvim novim rutama, ali i pod novim imenom  JAMES PARKER. Uglavnom plovi preko Atlantika za Sjevernu Afriku, ali sudjeluje i u savezničkim iskrcavanjima na Siciliji i u Normandiji.

Preuređen za kružna putovanja

 Već u svibnju 1946. sva su tri broda vraćena matičnoj kompaniji za koju ponovo plove pod starim imenima i na istoj liniji sljedećih deset godina. ANCON je od 1961. ponovo u ratnoj mornarici kao školski brod da bi bio razrezan 1973. CRISTOBAL je raspremljen 1981. kada je i završio u starom željezu. PANAMA je 1957. prodana brodaru American President Line za koju plovi pod imenom PRESIDENT HOOVER iz San Francisca do Yokohame, Manile i Hong Konga. 

U travnju 1964., 25 godina stari brod gubi državne subvencije i ostaje raspremljen u San Franciscu. Iste ga je godine za 257 tisuća GBP kupio grčki Chandris Cruises. U skromnom obiteljskom brodogradilištu Ambelaki kraj Pireja, braća Chandris su ga preuredili u brod za kružna putovanja i dali mu ime – REGINA (kraljica). Od tada ima 311 kabina u kojima je smještaj u potpuno klimatiziranim uvjetima moglo naći oko 650 putnika. Na dimnjaku je osvanuo veliki bijeli X, početno grčko slovo (H) imena obitelji Chandris, koji je i danas simbol njenog nasljednika Celebrity Cruises. S ukrcajnom lukom u Veneciji, REGINA je od 2. travnja 1966. zaplovila na dvotjednim kružnim putovanjima prema Krfu, Pireju, Rodosu, Limassolu, Beirutu, Haifi, Iraklionu i Dubrovniku, s povremenim uplovljavanjima u Istanbul, Katakolon i Mikonos. 

Od 1973. plovi kao REGINA PRIMA sve do 1. rujna 1979. kada iz Venecije poduzima svoje posljednje kružno putovanje tičući luke Katakolon, Pirej, Rodos, Limassol, Haifa, Iraklion, Krf, Dubrovnik i posljednja luka Venecija. 

Po iskrcaju putnika REGINA PRIMA se uputila prema Grčkoj gdje stiže sredinom rujna 1979. Konačno je raspremljena u zaljevu Eleusis uz bok poznatih Chandrisovih brodova ARIANE, AUSTRALIS i ELLINIS. Tu ostaje na mrtvom vezu sve do prosinca 1985. kada je otegljena u tursku Aliagu kod Izmira gdje je i razrezana u staro željezo. 

Tako je život skončao jedan lijepi luksuzni brod koji je ukupno 14 sezona redovito uplovljavao u dubrovački akvatorij i koji je ostao zabilježen u doista lijepom sjećanju svih dubrovačkih zaljubljenika u more i brodove.