Birat će se, vjerovali ili ne, u 576 jedinica lokalne uprave i županijama. Osim velikih, većih i manjih gradova, potom velikih općina koje su u stanju same sebe financirati, ostalo su male izmišljene općine koje ne pružaju baš nikakvu uslugu svojim građanima pa ih, kako je i red, financira država, dakle - mi. Uredi njihovih načelnika ne daju nikakve usluge pa njihovi građani sve moraju obavljati u susjednim manjim ili većim gradovima. Ali obavljaju protokolarne susrete s istim takvim općinama, prigodne feste i slično, zbog čega imaju i zaposlenike. Što je logično. Moraš zaposliti  računovođu, vozača i barem jednu tajnicu, na što  iz Proračuna odlaze milijarde, od čega je 90 posto financiranje njihovih plaća koje su im, srećom, sad i povećane. Ostalih 10 posto je, valjda, za prostor i proslave prigodnih obljetnica. Ima se, može se.

Za usporedbu, u omraženoj Jugi bilo je ukupno 111 gradova i općina. U Njemačkoj je 107 autonomnih gradova, tri grada-države i 295 okruga. Nisu preskočili 500, ali zato imaju više od 80 milijuna stanovnika. Vražji Nijemci ne daju olako svoje 'tezoro'. Što reći? Obične škrtice. Zanimljivo je kako se HDZ i SDP, uključujući Zokija,   slažu kako to ne treba dirati. Jer kako inače uhljebiti 'svoje ljude'? Možda jest skupo, vrag odnio i pare, nije u soldima sve, ali je, brate mili, korisno. Da bi riječ rekli.

Faza sakupljanja potpisa kandidata za lokalne izbore, možda nam smanji nabujalu brojku onih koji baš, eto, žele biti gradonačelnici, vijećnici, načelnici ili što već. Neka imena čuli smo prvi i zadnji put, što ne znači nužno da su u pitanju potpuni 'redikuli'. Nikad nećemo saznati. Neki se već dugo pripremaju, imaju svoje PR gurue, koji se muče što bolje pozicionirati svoje pulene, dok im ovi dramatično odmažu. Teško je od lika koji nema nimalo komunikacijskog talenta napraviti vrhunskog komunikatora. Teško, ali moguće. Zasad je gotovo nemoguće napraviti karizmu onom tko ju nema, kao ni prirodnu duhovitost, ali možda i to jednog dana, uz umjetnu inteligenciju, bude 'piece of cake'. Društvene mreže su značajno olakšale pristup do birača i onima bez velikih sredstava, kakva ulažu najveće stranke. Ma koliko su opterećene 'hejtanjem', ipak im je nesporna vrijednost omogućavanje dvosmjerne komunikacije, koju naši političari još uvijek premalo koriste. Draže im je izrecitirati svoje i poći dalje. Što ne čudi jer neki bi od njih najrađe ukinuli i novinarska pitanja. Što imaš pitat mene tako lijepog i pametnog?!

Teško je gledati kandidate koji jedva uspiju izgovoriti napamet naučen tekst i pri tom se drže kao da se ne mogu ni mrcu pomaknuti, ni tijelom, ni gestom od 'punih gaća'. Ovih dana smo se dosta takvih nagledali diljem Hrvatske, pa tako i u dubrovačkoj kampanji. Komunikacijske vještine nisu dio programa naših fakulteta, ako ne studirate baš to. Još davno, dok sam radila na TV-u, nagledala sam se nevjerojatno pametnih ljudi, sposobnih stručnjaka i znanstvenika, koji pred kamerom 'umru'. Izbezumljeno petljaju, za objašnjenje im je potrebno po ure, a tebi treba minuta ili minuta i po' izjave. Osim nekoliko prirodno nadarenih, jedino s kim nikad nije bilo problema bili su liječnici i/ili znanstvenici, koji su dio svog obrazovanja proveli u SAD-u. Oni su samo pitali koliko dugo mogu govoriti i ako si im reko minutu, završili bi s 59 sekundi. U tom vremenu jezikom, svakom razumljivom, objasnili bi i najkompliciraniju stvar. Zašto? Zato što je tamo i to dio obrazovanja stručnjaka, bez obzira kojeg profila. Bilo kako bilo, u današnjem brzom tempu života, dobra komunikacija na svim poljima je nešto što bi trebalo biti prvo i uvijek prvo.

U Gradu je nekako 'oštri' dio kampanje u drugom planu jer se predstavljaju koalicije za 'pobjedu'. HDZ je ugurao sve što može donijeti barem 0,03 posto, kako bi podržali svog Peza. Domovinski za Grad ide, kako se čini, samostalno pa će onda podržati HDZ, kako je red, i Pera, kako srce kaže. Zanimljiv razgovor odvijao se na Gradskom vijeću. Mato je Srđevcima poručio kako vrlo dobro zna da im kandidatkinja sjedi s građevinskim 'neću reći što', kako je rekao, u zamjenu za financiranje kampanje. Pa je rekao kako zna i čime se ''trgovalo''. Oni su se branili, ali Mato je obećao skinuti imunitet pa neka ga tuže jer to, kako kaže, može i dokazati. Vrag me odnio, ako je to istina, u što su se pretvorili 'dični' Srđevci. Da je Frenkel to ranije znao, ne bi mu se dogodilo to što mu se dogodilo. Nego je, bit će, igrao na krive adrese. Što se može? Inače, u ovo vrijeme penganja jaja, političari koriste priliku pengati sebi, ali i drugima. No, pustimo se politike barem ovih dana oko Uskrsa i uživajmo u radostima ovog velikog blagdana. Imajte se lijepo. Nazdravlje vam Uskrs. Eto vas.