Altroke da ide tamo nekim politiziranim svinjarima, premazanim svim bojama, skrivenim iza - trobojnice.

Ima njih koji uopće nemaju prace, a i onih kojima je premijerov inozemni ministar potamanio sve do zadnje - domaće. Nema dogovora s onima koji ucjenjuju, osim ako nisu šefovi iz Bruxellesa. Ursula i Michell bi ga štrapacali samo tako.

Lako je opoziciji ponavljat mantru kako je premijer izabran da radi za dobrobit svih građana Hrvatske. Kažu, i Slavonija je dio Hrvatske koja bi mogla hranit pola Europe. A on je, tobože, tamošnje poljoprivrednike doveo do ruba propasti i to po nalogu svojih šefova u EU čije jeftino meso uvozimo, a svoje bacamo.

Ima pravo naš premijer! Neće se on klanjat biračima! Zna on da su vrijedni svakog prezira!

Crni petak je izmislila američka policija sredinom 20 stoljeća kako bi se pripremili za gužve u butigama nakon neradnih dana za Dan zahvalnosti. Tih dana se roba prodaje u pola cijene ili još manje kako bi trgovci ispraznili magazine za novu, skuplju robu. 

A i kupci imaju koristi, osim ako im ne smeta to što su tijekom ostatka godine plaćali tu robu troduplo nego što inače košta. I Hrvati već godinama slave američki Dan zahvalnosti. Istina, s nešto manje euforije jer su u nas sniženja drastično manja. Ali najvažnije je da, malo pomalo, poprimamo sve osobine potrošačkog društva. Još nam samo soldi fale.

Mit je drevna priča o nekome 'ko ima mogućnosti daleko iznad realnih. Nesporna je bila zasluga našega Tesle za izmjeničnu struju, ali njegov ondašnji mit o bežičnom prijenosu struje, bio je daleko od tehničkih mogućnosti vremena.

I sad neki mediji tvrde da se isto događa s našim Rimcem. Zbog uspjeha s hiper-autom stvorio se mit o tome da on može izgraditi robotizirano taksi vozilo.

Ovih dana, neupućeni i zadrti ljubitelji konjske zaprege šire neprovjerene vijesti da će Rimac prije toga izumit stroj za teleportaciju. Doduše, kratkog dometa, s radnim nazivom projekta Bosna portacija. Drugi skloni fatalizmu, onako skeptično, u tome vide samo već izmišljenu robotiziranu - praonicu para.  

A sva ova hajka je posljedica vijesti kako se na robo-taksijima, investiciji od 180 milijuna Eura, dvije godine nije radilo ništa, nemaju ni prototipa, ni pogon u kojem bi se izrađivali ti auti, niti projektiranu liniju za serijsku proizvodnju.

Europu brinu rezultati izbora u Nizozemskoj. Pobijedili krajnji desničari, pa je sasvim izgledan premijer koji je proroka Muhameda nazvo djecoljupcem, religiju mu nazadnom i fašističkom, a naciji obećo zabranu džamija i Kurana. Odlučio je da je Nizozemskoj svega dosta, da treba prvo misliti na vlastiti narod, a za tražitelje azila zatvorit granice. Ma, bi li ovo vragu palo na pamet?                                                                                                     

Naravno da su ga i u nas nazvali ekstremistom. Većinu Nizozemaca koji su za njega glasali još nisu nazvali i pitali, što su onda – oni? Jesu li svi oni ekstremisti, ili moguće, da je njima pomalo dojadilo da im u vlastitoj domovini, migranti koje su ugostili žele nametnuti svoju 'kulturu', a sve to u ime nekakvih ljudskih prava? Tako ti je kad gost zlorabi gostoprimstvo; pojede sve ponuđeno, pa prevrne trpezu. A što je s ljudskim pravima u njihovim zemljama i ponudom kruha? U ovom životu!  

Što se tiče stranih radnika, u nas su prema zakonu dobrodošli. A prema nelagodi predsjednika Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske, oni su tek nužno zlo.

Na kongresu je požalio za hrvatskim radnicima koje je nepoznat neko prisilio na iseljenje u inozemstvo, pa zato "svima nama nije ugodno vidjet strance na ulici". Osobito ljude koji su zamotani, one drugih, zamotanih kultura, objasnio je ovaj ugostiteljski stručnjak.

Poslije se ispravio, kako je samo bio nespretan i da on nije nikakav rasist. Bože sačuvaj! Jednostavno se čovjek zanio onim domoljubnim kupujte hrvatsko i svih uvjerio da ne bi imo ništa protiv da mu neko iz druge kulture kćer 'zamota' i na nedjeljni objed dovede nekoliko slatkih škurih unučića ričane kose.

Pristalice uvoza stranih radnika pak, vide u tome mnoge prednosti, osobito ako su to Azijati; Vijetnamci, Tajlanđani ili Filipinci. Majušni su, ekonomični, malo jedu, puno je.., hoću rijet, puno i brzo rade na povećanju nataliteta. Nisu lijeni i ne boje se nikakvog posla. Rade bez pogovora, tako da su san svakog poslodavca. Ako pozna jezik gluhih.

A mladi Hrvati će i dalje odlazit. I usprkos nostalgiji, kad pomisle na povratak doma shvatit će kako je nostalgija ipak - bolje rješenje

Mi koji ostajemo lakše ćemo razumjet odlazak mladih nego - ostanak starih.

Mario Klečak