Glumac Rene Bitorajac snimio je pjesmu Mi, Hrvati s kojom je podignuo jako puno prašine. Pjesma je sjajna i odlično ocrtava put kojim Hrvatska na čelu s novom Vladom ide – u fašizam i potpuno zaglupljivanje.

U čemu je onda problem s Reneom Bitorajcem? Upravo je on godinama gradio sliku Hrvatske koju je sad ispljuvao u pjesmi Mi, Hrvati. Dovoljno je pogledati bilo koju reklamu za Ožujsko pivo u kojoj on sudjeluje.

Bitorajac godinama gradi sliku Hrvatske gdje se muška ekipa ubija alkoholom navijajući za Mamićevu reprezentaciju i ne postavljajući suvišna pitanja – dovoljno je to što si Hrvat koji loče i život ti je sjajan. Rene u svojim nastupima u reklamama, poput pastira, vodi ovce u bolju Hrvatsku gdje je sve super i sve za pet, ako si pijan i voliš nogomet.

Upitno je uopće zašto Rene Bitorajac pristaje reklamirati alkohol, koji je – malo se o tome piše u medijima – veliki hrvatski problem i uzrok mnogih obiteljskih jada. Umjesto da se javno očituje kako bi se pivo i vino trebali zabraniti reklamirati, baš poput cigareta - jer to nisu prehrambeni proizvodi, već sredstva pomoću kojih se lakše gine u prometu, sudjeluje u tučama i razara obitelj - Bitorajac ne samo što se o tome nikad nije javno izjasnio, nego lijepo zarađuje sudjelujući u promicanju interesa korporacije koja profitira na štetnom načinu života.

Došli smo ostaviti trag – reklama je Ožujskog u kojoj glumi Bitorajac pred Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu. On je vidno uzbuđen s pivom u ruci dok posmatra Mandžukića kako izvodi škarice, vidi se iz crta njegova lica kako bi dao obje ruke samo da ovaj zabije gol i proslavi Hrvate diljem kugle zemaljske, a prava je istina, da Hrvati nisu došli u Brazil ostaviti trag, nego je Zdravko Mamić odlučio povećati cijenu Marcelu Brozoviću, koji nevjerojatno, ali istinito, iako nema nikakvog iskustva, debitira za reprezentaciju na otvaranju Svjetskog prvenstva protiv Brazila i cijena mu, jasno, odmah astronomski skače.

Dok god Zagrebačka pivovara plaća Bitorajca, on ne postavlja suvišna pitanja o Mamiću, reprezentaciji i građanima, koji preko Ožujskog – ponosnog sponzora reprezentacije – pune džepove ljudima kojima nisu bitni navijači i njihov život, nego su im važni samo osobni interesi. Zašto glumac pristaje glumiti navijačku ovcu kojoj je cilj alkoholom izbrisati zdravi razum i zabaviti se pod svaku cijenu čak i ako to podrazumijeva punjenje džepova nogometnog bossa Zdravka Mamića nauštrb morala?

Bitorajac u pjesmi Mi, Hrvati govori kako u Hrvatskoj vlada jednoumlje, i kako se mrzi svatko tko misli drugačije ili pripada nekoj manjini, ali kada kapa iz Zagrebačke pivovare nema veze što sudjeluje u reklami Naša mjesta su zakon! prolazeći Špičkovinu, Svinjarevce, Gornje Cjepidlake i Cugovec gdje žive ponosni i sretni Hrvati, ne zato jer su zaposleni i ne moraju misliti na egzistenciju sebe i svoje djece, nego samo zato jer se oblokavaju Ožujskim pivom dok ih u offu prati pjesma Cili život živim tu, čiji bi dodatak trebao biti obzirom da je riječ o neperspektivnoj pripizdini - ka u nikom alkoholnom snu.

Upravo te i takve slike u kojima godinama sudjeluje Rene Bitorajac – naša mjesta su zakon, a vaša su u kurcu – stvara isključivu i mrzilačku Hrvatsku podijeljenu na nas Hrvate katolike i njih pedere pravoslavce i muslimane, upravo onakvu kakvu je Bitorajac lijepo opisao u pjesmi. Ali dok god zarađuje od besramne američke korporacije (da, Zagrebačka pivovara, iako forsira priču o Hrvatima, nije u vlasništvu Hrvata), Bitorajca ne interesira kakvu Hrvatsku promovira u reklamama.

Da bi se društvo u kojem živimo promijenilo na bolje treba krenuti od mijenjanja sebe na bolje. Lako je uprijeti prstom u drugog i vidjeti mu mane. Prvo treba vidjeti u čemu mi kao osobe griješimo.

Rene Bitorajac griješi jer promovira alkohol kroz slike Hrvata-muškarca kojemu su u životu najvažniji Ožujsko, nogomet i Hrvatska  – odnosno on u tim promidžbenim materijalima glumi istog onog lika o kome govori u pjesmi Mi Hrvati. U reklamama Ožujskog, zna to Bitorajac odlično, nema veze što mi Hrvati mrzimo pedere, Srbe, Židove, izbjeglice, Hercegovce, sve dok ima piva i dok Mandžukić zabija.

Stoga Rene Bitorajac nije pogriješio što je napisao i otpjevao tu pjesmu, pogriješio je jer sudjeluje u reklamama za katastrofalno loše korporacijsko pivo koje zarađuje na tuđoj nesreći  - na svim onim očevima koji vrijeme provode u kafanama ubijajući se bocama Ožujskog umjesto da su blizu svoje djece, a kada se napokon mrtvi vrate svojim kućama odalame ženu tek toliko da se sačuva patrijarhalni sustav kojeg Bitorajac tako zdušno promiče u reklamama (btw, jeste li ikad vidjeli žene u reklamama Ožujskog osim ako ih alfa-mužjaci ne bare?)

Stoga bi Rene da mu pjesma MI, Hrvati bude imalo vjerodostojna, prvi trebao napustiti reklame za korporacije i promicanje Hrvatske u kojoj su naša mjesta zakon, a vaša za bombardiranje, ali on to nije napravio, pa je stoga posljednja osoba koja je trebala napisati spomenutu pjesmu.

Da se razumijemo, Bitorajac je isti kao ogromna većina Hrvata. U drugome vide probleme, a u sebi  - ne. Zato nam Hrvatska i jest u Lijepoj našoj pički materinoj – jer ne krećemo ispravljati greške od sebe, nego od susjeda.

Vjerujte mi, to je istina, znam što govorim, jer sam i ja takav. Pljujem ovdje Bitorajca i kritiziram ga, a jučer sam našao opravdanje da ne sudjelujem u humanitarnoj akciji Facebook grupe Pomoć za Dubrovčane.

Što da vam kažem. Ja ga odlično razumijem. Isti sam licemjer kao on. Dok god su i drugi Hrvati poput mene i Bitorajca, život u Špičkovini, Svinjarevcima, Gornjim Cjepidlakama i Cugovecu nikada neće biti zakon.

Maro Marušić