Ljudi moji, što god Vi o Trumpu mislili, nesporno je da se radi o legalno izabranom predsjedniku jedne strane države. Tamo su se održali izbori, Amerikanci su ga većinom izabrali. Bilo koji izabrani predsjednik neke države može činit i govorit što ga je volja sve dok ima podršku naroda koji ga bira i ne odgovara za svoje postupke bilo kome osim ljudi koji su ga birali. Ne mora se on dodvoravat građanima drugih država.

Diplomacija je umrla

Jasno je što ljude u cijelom svijetu šokira. Već se stoljeće ili dva nisu čule ovakve potpuno nediplomatske izjave kao što smo ih u kratkom vremenu čuli od predsjednika Trumpa. Samo za primjer, izjavljivao je da će (ako on procijeni da treba) vojska preći granicu s Meksikom radi obračuna sa narko kartelima. Zatim, doslovno je izjavio da ne isključuje upotrebu vojske radi zauzimanja Grenlanda i/ili Panamskog kanala.

Pa pogledajte samo što je učinio predsjedniku Zelenskom – doveo ga je na sastanak sa unaprijed instruiranim novinarima i tamo ga ponizio do krajnjih granica pred očima cijelog svijeta. Baš me briga za Zelenskog, ali on je predsjednik jedne napadnute i skoro raskomadane zemlje i tu činjenicu treba poštivat. Slažem se da mu je Trump mogao reć što god hoće, pa i da mu obustavlja svaku pomoć, ali zašto ga je trebalo javno ponizit budući on – htio to Trump ili ne – predstavlja taj napaćeni narod. Moglo se sve to učinit i na sastanku koji je zatvoren za javnost.

Kroz štampu se saznalo i za ponašanje prema poljskom predsjedniku kojega je pozvao na sastanak i onda je na sastanak kasnio više od uru i po. A nemojmo zaboravit, Poljska je potrošila cijelo bogatstvo kupujući američko oružje i apsolutno najviše od svih Europskih država i članica NATO pakta troši na naoružavanje. Neki procjenjuju da troše skoro 4,5% svojega BDP-a, a brojne druge članice još nisu dobacile niti do 2% BDP-a. Ni ta činjenica nije bila dovoljna da predsjednika Poljske primi na dostojanstven način.

Vuku se repovi i oko ponašanja američke strane na sastancima sa francuskim predsjednikom i britanskim premijerom. I za vrijeme tih sastanaka je bilo značajnih odstupanja od uobičajene diplomatske prakse.

Svi bivši i sadašnji političari iz cijelog svijeta su dosad smatrali vrhuncem svoje političke karijere kad bi bili pozvani u Bijelu kuću i kad bi se slikali u Ovalnom uredu sa američkim predsjednikom. Tu bi fotografiju držali uokvirenu doma u tinelu iznad kamina i pokazivali je u svakoj prilici. Nakon ovih posljednjih opisanih ponašanja vjerujem da se svi političari u svijetu zgražaju na samu pomisao da ih se pozove u Bijelu kuću.

Vojna politika SAD-a

Pročitali ste najave da će se SAD povući iz skoro svih svojih vojnih baza po svijetu. Pogledajte kakve izjave o Europskim (i NATO) državama daju u vodećim svjetskim medijima. Kako Trump tako i njegov „nabrijani“ potpredsjednik.

Jučer je objavljena vijest da će jedna firma sa Tajvana, koja je vodeći proizvođač mikročipova investirat u novi proizvodni pogon u SAD-u. Radi se navodno o investiciji od čak 100 milijardi dolara. To ne bi bila neka osobita vijest da sam predsjednik Trump nije tom prilikom izjavio da je to potrebno „ako se Tajvanu nešto dogodi“! Službena američka politika o Tajvanu je dosad bila da će SAD sudjelovat u obrani Tajvana u slučaju bilo kakve agresije na taj otok.

Kad se sve to zbroji, očigledno je da SAD odustaje od bilo kakve suradnje i partnerstva sa Europskim državama i ponižava ih verbalno. Ne osuđuju napad Rusije na Ukrajinu, skoro se otvoreno zalažući da Ukrajina odustane od okupiranog teritorija, a da njima – Amerikancima – preda 50% od svojih rudnih bogatstava. Koliko god to surovo zvučalo, zajedno sa Rusijom bi i teritorijalno i ekonomski uništili jednu zemlju i narod. Izgovaraju se pohvale Putinu, nazivajući ga čovjekom koji hoće mir.

Međunarodna politika SAD-a

Dakle, očit je potpuni zaokret službene američke politike. Ne bi se čudio da SAD istupi iz Ujedinjenih naroda i uskrati mu gostoprimstvo u New York-u o čemu se već govorilo tijekom prvog mandata Donalda Trumpa. A nije daleko niti odluka da istupi i iz NATO pakta. Mislim da ta odluka ovisi samo o tome koliko će uspjet natjerat ostale članice pakta da troše više za naoružavanje. I, ne samo da troše nego da oružje kupuju od SAD-a.

To me podsjeća na politiku SAD-a iz drugog svjetskog rata koju je tako plastično opisao iseljenik u brijačnici u „Malom mistu“, a brica je glumio naš Miše Martinović. Ako se sjećate, u toj brijačnici su se svako jutro „batile“ ratne teme i netko je iseljeniku (koji je godinama živio u SAD-u i tamo zaradio penziju) prigovorio zašto se Amerika ne uključi u II. svjetski rat. On im je odgovorio „a di joj je priša“, da sad sve „fabrike rade punom parom“, da se oružje prodaje „ka cukar“, a kad „svo svjetsko zlato bude u američkim bankama onda će Amerikanci reć: all right, dosta!“ i preuzet vodeću ulogu.

Taj monolog prilično pojašnjava i ovu današnju situaciju i namjere. Naravno, ne doslovno, ali smjer je jasan. Ukratko, „kupujte i šutite“. Samo, za razliku od 1943.g., oružje se danas u svijetu može kupit i od drugih država a ne samo od SAD-a.

Uvođenje carina Kanadi, Meksiku, Kini i Europi (barem zasad) je izazvalo zanimljivu reakciju. Sve te države najavljuju protumjere, a osobito je zanimljivo pročitat da će neke države uvodit carine selektivno i to samo prema proizvodima iz onih američkih saveznih država gdje je Trump pobijedio na izborima. Opa! Bolan udarac, ali živi bili pa vidjeli.

Što bi mi trebali učinit?

Kao što sam uvodno napisao, Trump ima pravo vodit politiku SAD-a kako se njemu čini da je najbolje. Nemamo pravo prigovarat.

Uglavnom, previše smo se uljuljali. Nema tome davno da sam od jednog čovjeka u ozbiljnim godinama čuo da je nama dosta dobit 12 borbenih aviona i – ako ne daj Bože bude trebalo – da će se cijela VI. flota usidrit iza Lokruma. Koje zablude!

Već sam jednom citirao izjavu Stjepana Radića koji je rekao da je „jadan onaj koji se nada najesti iz tuđe vreće kruha“. Situacija se promijenila naglavačke i treba sjesti i nać svoj put i svoje mjesto u ovim potpuno drugačijim okolnostima. Osobito kad vidimo da naše predstavnike ne pozivaju na krizne sastanke niti u okviru Europske Unije.

Ali, naši političari nikako da „sjednu“ i razgovaraju. Dostavljaju prijedloge odluka jedni drugima po kuririma! Trebala bi se okupit sva pamet na jednom mjestu, za jednim stolom i da se pažljivo odvagne i vojna i vanjskopolitička stvarnost. I da se složno donesu najbolje odluke.

Ali ne! Mi raspravljamo ima li 76 ruku u Saboru. Prepucavaju se po novinama. Glancaju svoj ego.

Dubrovačko njorgalo

PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora