Počet ćemo s nečim s čime se sigurno stalno susrećete, a to je blaga zbunjenost oko vašeg imena. Pogotovo kada ga nekome prvi put izgovorite...

Često su me ljudi znali zamijeniti za onu drugu Ivu Todorić. Pogotovo kada čuju ime i prezime, onda me odmjere, nasmiju se i kažu da ne sličim bas na „gazdinu” kćer.

Prije nekih pet i više godina, počela se u Ragusi, na temelju većih ambicija, slagati nova priča. Došli ste iz zagrebačkog Medveščaka s kojim ste osvojili šest naslova prvakinja Hrvatske, a onda u Ragusi, za sada, četiri. Uz to i dva Kupa. Jeste li tada mislili da će se stvari ovako odvijati na jugu Hrvatske?

Prvo sam imala kontakt s Tomislavom Tabakom. Imala sam planove s Medveščakom, točnije, htjela sam još ostati. Međutim, promijenile su se okolnosti u Medveščaku. Trener Braslav Turić dobio je ponudu baš u Ragusi, pa sam onda i ja došla nakon toga. Kada sam išla u Dubrovnik, plakala sam, moram biti iskrena. Bila sam baš navikla na Zagreb. Osam godina sam gore živjela, studirala, igrala. Znala sam da me neke cure ovdje možda i nisu podnosile, rivali s terena i to... Nisam očekivala, ali kako je vrijeme odmicalo, zaljubila sam se u grad, klub, ljude ovdje...

Već ste pet sezona u Ragusi, u Dubrovniku. Što vas osobno asocira na Dubrovnik, koje su vam prednosti života ovdje? Postoje li i neke mane?

Sve je laganini, nije užurbano kao u Zagrebu. Laganini baš. Trening, pa sunce, pa kavica. Bitno mi je to sunce, jer u Zagrebu mi je to stvarno falilo. Da me netko sada pita da se preselim u Zagreb, mislim da ne bih. Od klime do ljudi, nije velik grad, sve je blizu. Ne moram ići na treninge pola sata i više. Ovdje mi jedino, iskreno, smeta kiša i južina. Baš me baci u depresiju. Ono, jedva čekaš nazad kući nakon treninga i to je to.

Mjesto igranja, očito, često utječe na to hoćete li imati daljnji angažman negdje ili ne?

Da, jako je bitno kako se osjećaš u gradu i klubu. Kakvi su ljudi prema tebi, kakav si ti prema njima. 

Neki možda i ne znaju da razgovaram s igračicom kojoj je double-double ili triple-double po utakmici nekakav standard. Prije smo to brojali, sada je toliko učestalo da više i ne brojimo. Što te motivira, da nekada i na vodstvu +40, nastavljaš sa poenima, skokovima, ukradenim loptama...?

Od malena sam se isticala nekakvom luđačkom energijom. Takva sam. Ne volim izgubiti. Volim svoj pobjednički mentalitet. Ne bih ni rođenoj materi pustila utakmicu. Na terenu želim odraditi sve kako treba. Ne želim niti malo spuštati ritam. Želim biti najbolja, iskreno. To me vuče kod svih tih trofeja i nagrada. Jednostavno, bavim se nečim u čemu želim biti najbolja.

Jako puno košarkašica iz Hrvatske danas ide put inozemstva. Odlučili ste svoje najbolje godine karijere posvetiti hrvatskoj ligi, iako ste imali prilike za inozemstvo.

Nije vani sve med i mlijeko, kao što se misli. Ima tu puno nedostataka. Imala sam svoju epizodu u Mađarskoj, koja nije trajala dugo, skoro nimalo. Tu sam se onda i razočarala u neke stvari. Može se dobro igrati i nešto zaraditi i u Hrvatskoj. Neke cure otiđu vani, samo da bi rekle da igraju vani. Niti će zaraditi niti imati učinak. Drago mi je da kod nas mogu pomoći mladim curama u klubu. Nije sve u inozemstvu, lijepo je igrati i doma.

Magistrirali ste ekonomiju, uz to i pedagoške predmete. Koji su vam planovi za budućnost? Treba biti iskren, muškarcima je puno lakše nakon kraja igračke karijere, nego ženama.

Željela bih se zaposliti u struci. Vuče me uz to da kombiniram ekonomiju i sport. Neki menadžerski posao, možda i posao sportskog direktora. To me jako zanima. Želim završiti i za trenericu, pa tko zna, možda se okušam i u tim vodama.

Puno ste ljudi upoznali u Dubrovniku, ali nekako, ostali ste od početka tandem s kapetanicom Carmen Miloglav. Ne samo na terenu, nego vas i ja sretnem često putem.

Carmen i ja se znamo od reprezentativnih dana. Bile smo cimerice. Nakon što sam odlučila doći u Ragusu, prvi poziv mi je bio od Carmen. Ona se tada vratila iz Španjolske. I evo nas... Po cijele dane smo skupa. Uklopila sam se i u njenu obitelj, znam poći kod njih na ručak, kavu... Moram reći da sam evo, već tri godine, super i s Leom Hajdin. Prava prijateljica. Iz svake ekipe te vuče ta jedna, ili dvije osobe, s kojim si najbolji u tom trenutku.

Mali pogled na vaše društvene mreže kaže mi kako u slobodno vrijeme puno ulažete i u sređivanje, slikavanje... Mnogima koji vas vide u dresu, ta su dva svijeta nespojiva.

Čim imam slobodno jutro, kao što se vidi iz priloženog, volim se srediti, našminkati. Volim izaći, prošetati, na kavu. Meni je to gušt, ja to volim. Pa žensko sam. Još sam u gradu koji mi sve to omogućuje. Volim otići i u Cavtat. Tu je puno lokacija gdje se može uživati, gdje su dobre slike...

Trenirate i po dva puta dnevno. Kako ostati pribran u toj kolotečini istih stvari, istih ljudi, istih aktivnosti...?

Sve što smo pričali. Moraš imati neki ispušni ventil. Srediti se, poći na kavu, bilo što. Evo, u zadnje vrijeme dosta i čitam. Obožavam otići uz more i štetati. Kad mi prekipi, onda upalim auto i odem kući koji dan u Zmijavce, da se resetiram i napunim baterije.

Što kažu Zmijavci na sve? Naravno, NK Croatia je broj jedan, ali...?

Svi znaju o meni. Svi prate Ragusu, ponosni su na mene. To je malo mjesto koje je dalo puno sportaša, ali ne i sportašica. Ja sam neka ženska iznimka. Zato je stvarno teška pozitiva. Kad je neka objava o meni, svi prate, dijele... Malo mjesto, ali veliki ljudi.

Idemo malo o onom što dolazi, a to je lov Raguse na peti uzastopni naslov prvakinja Hrvatske. Slijedi zadnji susret ligaškog dijela protiv riječkog FSV-a u kojem ste favoriti, a onda i doigravanje. Cilj je zadržati prvo mjesto, a onda bi, kako stvari stoje, u polufinalu igrale protiv Studija Zagreb ili Šibenika.

Obje ekipe su jako nezgodne, svaka na svoj način. Šibenik igra atipičnu košarku, što nam ne ide na ruku. Igraju run-n-gun košarku koju trener Bralić gaji godinama. Dva puta smo ih dobile ove sezone, ali morat ćemo se stvarno dobro pripremiti. I Studio Zagreb smo pobijedili već ove sezone, ali i oni su vrlo dobra ekipa. S obzirom na prošle dvije utakmice, doveli su veliko pojačanje, Martu Ostojić. Ne bi ni s njima bilo lagano.

Ipak, sve upućuje na to kako ste favoriti za finale, sa zagrebačkom Trešnjevkom 2009? Treći put zaredom...

Ako bude polufinalni par Studio Zagreb - Trešnjevka, ne bih ja tu otpisala Studio Zagreb. Igrale su nedavno zagrebački derbi, bilo je baš na jednu loptu. Tu bi polufinale moglo otići i u treću utakmicu. Ako dođu u finale s nama, mislim da mi znamo recept kako dobiti Trešnjevku u finalu.

Moram reći da su košarkašice možda najvjerniji navijači dubrovačkih klubova, baš ste na svakoj utakmici. Ako niste na gostovanju. I to se može dodati u popis stvari u slobodnom vremenu.

Dijelimo dvoranu s tim svim momčadima i ekipama. Popijemo kavu s košarkašima, Squareovcima, odbojkašicama... Lijepo je bodriti svoje kolege. Nažalost, stvarno to ne mogu reći i u suprotnom smjeru. Čast iznimkama naravno. Voljela bih da naših sportaša bude više i na utakmicama Raguse, bilo bi lijepo. Ali, ne možemo nikome ništa zamjeriti, svi imaju svoje obaveze.

Ugovor vam traje još ovu sezonu. Kada bi vam se pružila prilika da još koju godinu ostanete u Dubrovniku i Ragusi, biste li na to pristali?

Moja želja je s Ragusom ostvariti prvu Europsku pobjedu. Dok sam ja tu, igrale smo dva Eurokupa, nismo došle do pobjede. Bilo je blizu u nekim utakmicama. Ako se na jesen otvori nova prilika da Ragusa igra Eurokup, mislim da bih mogla još ostati.

I kako ljepše nego završiti s planovima za ljeto, nakon što završi sezona, slijedi vam...?

Ljeto u Zmijavcima, malo ću biti i u Dubrovniku. Okupam se na Dančama. Naravno, neko putovanje će pasti...