Razgovarao: Maro Marušić

Andra Vlahušića šira javnost zna kao liječnika, bivšeg ministra zdravstva i gradonačelnika Dubrovnika. No, naš povod za razgovor je sasvim druge tematike. Naime, Vlahušić je napisao knjigu Kraj razmišljanja o temi umjetne inteligencije, a u intervjuu razgovaramo o velikoj revoluciji u koju smo upravo zakoračili i kakav će sve impakt imati na naše živote.

Umjetna inteligencija (UI) je, kako kažete, novi dizajn sustava. Pojasnite nam.

Kao što mu i samo ime kaže, to je način na koji je sustav dizajniran. Sustav može biti dizajniran tako da izvlači ono najbolje ili najgore iz čovjeka. Uzmimo kao primjer Dubrovačku Republiku. Sustav u Republici je bio tako dizajniran da je ograničavao apsolutnu moć kako bi se obuzdala narcisoidnost i upravo zbog tako uređenog sustava stari Dubrovčani su bili napredni.

Je li, znači, problem u sustavu ili u ljudima? Bi li svaki sustav bio dobar da su ljudi bolji i svjesniji šire slike?

Sustav odnosno vanjske okolnosti igraju ogromnu ulogu. Rekli smo već da izvlače ili najbolje ili najgore iz ljudi. Najgore zlo 20. stoljeća bili su Hitler i Njemačka. Zanimljivo kako je Njemačka u 19. stoljeću, pa sve do dolaska Hitlera na vlast, bila najnaprednija zemlja svijeta. Najbolji filozofi su bili Nijemci – Hegel, Schopenhauer, Nietzsche, Marx…, najbolji fizičari su opet Nijemci Planck, Roentgen, Heisenberg, Einstein…, najbolji glazbenici Beethoven, Wagner…, i tako dalje. Znači ljudska misao je eksplodirala u tih nekoliko decenija na području Njemačke, vjerojatno su bili najjače intelektualno žarište u povijesti uz staru Grčku i renesansnu Firencu. I onda spletom okolnosti dolazi Hitler i područje Njemačke dotiče ljudsko dno. Eto koliku ulogu ima dizajn sustava.

I sad nam UI dizajnira novi sustav za koji još uvijek nitko ne zna hoće li izvući najbolje ili najgore iz ljudi.

Umjetna inteligencija je i najveći dar i najveće prokletstvo. Time se bavi moja knjiga Kraj razmišljanja. Umjetna inteligencija je novi sloj, novi level do kojeg su ljudi došli. Prvo je bio govor, potom pismo, a evo na kraju i ovo. Čovjek danas od bilo gdje na svijetu može doći do cjelokupnog svjetskog znanja. Ali ne samo to. Umjetna inteligencija ima elemente ljudskosti. Ona misli, govori, piše, stvara…, sve kao čovjek, ali se pri tom ne umara i stalno je na visinu zadatka. Drugim riječima, jedna vrsta poluboga. To dijete koje su ljudi stvorili staro je samo tri godine. Možemo tek zamišljati što će biti u godinama koje dolaze.

Bit će u svemu bolja od nas.

Da, bit će bolja od 99 posto ljudi. Čovjek više neće morati razmišljati. Zna jezike, zna recepte, zna popravljati stvari, gdje se što nalazi, čitavu povijest, stvarati muziku, slikati,… Trebat će u tom svijetu umjetne inteligencije postaviti pitanje Gdje sam u svemu tome ja? Gdje je ljudskost? Koji je smisao? Ne treba se zamarati pitanjem što će UI moći? Moći će sve. To je požar koji će sve poharati, sve dosadašnje poslove kakve poznamo će potaracati. Ono čime se trebamo baviti i o čemu ja govorim u knjizi je pitanje gdje smo u svemu tome mi ljudi?

Hajdemo na konkretan primjer da vidimo što će biti s ljudima. Vi ste liječnik. Što će biti s liječnicima odnosno medicinom? Hoće li i doktore zamijeniti UI? Lako za dijagnoze, nego hoće li UI preuzeti čak i posao kirurga?

Sav medicinski posao, od dijagnoza do posla kirurga, UI će moći zamijeniti u sljedećih 15, 20 godina. Naš liječnik Tomica Mihaljević odavno je razvijao robotsku kirurgiju. Već danas roboti rade bolje operacije srca nego liječnici. Bivši ministar Andrija Hebrang išao je vani operirati prostatu, ne zato jer ne vjeruje hrvatskim liječnicima, nego isključivo što su već sada roboti bolji u operacijama. Klasični doktori znači u budućnosti neće više trebati, jer će oni u svemu biti lošiji od UI. Međutim, ono što umjetna inteligencija ne može zamijeniti je ljudskost. Kada liječnik pacijentu saopći dijagnozu raka i utješi ga pogledom, govorom tijela, suosjećajnošću. Ili provesti posljednje dane uz pacijenta koji umire tješeći ga toplim riječima. To stroj nikada neće moći. Nikad neće moći zamijeniti prisutnost čovjeka. O tome puno pišem u knjizi.

Koji će biti glavni aspekti čovjeka u vremenu umjetne inteligencije?

Tri su ključne stavke. Prva da je čovjek biološko i sociološko biće što znači da uvijek ima potrebu za drugim ljudima. Ne može biti usamljeno biće od malog djeteta pa sve do starca od 90 godina koji završi u domu za umirovljenike. Svima njima treba prisutnost drugog ljudskog bića. Najgora stvar koja nam se danas događa s tehnologijom jest da ona otuđuje i da usamljenost postaje normalno stanje. Ljudi trebaju jedni druge. Druga stavka je život kao igra (homo ludens). U prirodi čovjeka je da se nadmeće jedan protiv drugoga. Tko više skače, tko brže trči, tko bolje piše, igra šah,… Međusobnu usporedbu, odnosno kompeticiju među ljudima UI nikad neće zamijeniti. Treća stavka je potraga za smislom. Tko sam, što sam, koja je moja uloga u svijetu, koji je smisao svega,…? UI može djelomično dati odgovore na pitanja, ali ono nešto više čovjek će uvijek sam pokuš(av)ati dokučiti.

UI se već sada ističe na području umjetnosti. Radi odlične glazbene albume, te sjajno piše i slika. Treba li te uratke posebno označiti da su plod UI-ja kako bi ljudi sami birali hoće li takve proizvode konzumirati ili ne?

Mi kao ljudi imamo impresiju umjetnosti. Recimo, kad gledamo film, ne znamo je li glavni glumac izvodi vratolomije ili kaskader. Tako da nije ni važno je li uživamo u glazbi UI-ja ili ne. Nije važno tko stvara, važno je da je konačni proizvod dobar. Na kraju krajeva i danas se mnoge najpopularnije pjesme stvaraju po matricama i šablonama, nema tu neke kreative. Ali naravno da ljudi već sada mogu birati žele li slušati glazbu umjetne inteligencije ili ljudi, a tako će biti i u budućnosti.

Glumci će možda ostati bez posla? Evo Val Kilmer je prošle godine umro, a ove godine se snima film s njim u glavnoj ulozi.

Vjerojatno da. Zanimanje koje neće trebati.

Možemo li pravno to spriječiti? Donijet neke zakone koji će UI u nekim segmentima života ograničiti? Ili je tako nešto kontraproduktivno?

Ne može se progres zaustaviti. Dok ti nešto reguliraš, sve je već odavno još više napredovalo. Priča o regulaciji UI je završena. Duh iz boce je izašao.

Ipak krenule su mnoge tužbe prema UI. Od umjetnika koji žele pravnu zaštitu u navodnom kršenju autorskih prava od strane UI, preko holivudskih scenarista pa do glazbenih streaming servisa koji uklanjaju glazbu UI-ja sa svojih stranica. Posljednja tužba ide od Encyclopedije Britannice.

Encyclopedia Britannica je uzela dobar dio tih podataka od nekoga drugoga i nije ih platila, nego je samo napravila sintezu. Znanje kao takvo već je postojalo prije Britannice. Ista stvar je i ovdje, a sad se oni bune. Encyclopedia Britannica je bila prijelazni dio isto kao što je sad došao i ovaj.

Dobro, ovo je jasno što govorite u vezi enciklopedije. Ali, primjerice, kažemo sad UI da napravi fotku Mara i Andra dok rade intervju u stilu Salvadora Dalija. Krše li se tako autorska prava slavnog slikara obzirom na njegov prepoznatljiv stil?

Intelekt ne pripada osobi nego čovječanstvu. Talent pisanja, slikanja ili nečeg trećeg ne pripada osobi, nego genetici, majci prirodi, kako hoćete. Intelektualna prava su nastala u moderno doba samo kako bi se mogla komercijalizirati. Ja sam doveo Game of Thrones u Dubrovnik, jer sam vidio veliki potencijal. Jesam li trebao zaštiti ta svoja intelektualna prava kako bi sutra svaki vodič koji živi od Game of Thrones ture u Dubrovniku meni trebao plaćati neku proviziju? Naravno da to nema smisla. A opet da mene nije bilo puno vodiča ne bi imalo posla, razumijete?

Ali onda se ni UI sutra ne bi trebao plaćati Musku, Zuckerbergu i drugim tehnološkim guzonjama, a već su u čitavu priču uložili milijune, da ne kažem milijarde. Sigurno će pokušati naći model za profit.

Za sada se dobar dio ne plaća. Ni nema neke velike razlike između plaćanja i neplaćanja. Ali da, ne bi se trebalo plaćati intelektualno vlasništvo.

Mi sada sjedimo u kafiću, a konobarica nas je lijepo pozdravila. Jasno je da i nju sutra može zamijeniti robot. No, taj robot nam nikad neće moći uputiti ljudski pozdrav, a ni guza robota neće biti toliko privlačna, zar ne? Što će po vama biti s konobari(ca)ma? Hoće li i njih zamijeniti roboti ili ne?

Roboti će ih moći zamijeniti, a hoće li, o tome će ovisiti motivi vlasnika. Neki vlasnik će htjeti imati robota da služi goste, a drugome će biti važniji da ima ljudskog konobara kako bi mogao ljudima upućivati tople pozdrave.

Već sada roboti poslužuju goste u mnogim dijelovima svijeta. Nije samo pitanje hoće li vlasnici htjeti ljudske konobare nego i hoće li gosti htjeti da ih poslužuju roboti.

Kako god, uskoro će 50 posto poslova biti skroz nepotrebno, a onda vrlo brzo nakon toga i 99 posto. Što god mi sada radili kao ljudi, u narednim desetljećima neće trebati. Vi pišete kolumne svojim prepoznatljivim stilom, ali to će sutra moći raditi i UI bez da itko shvati piše li stroj ili Maro. Samo mu u memoriju ubaci dovoljno prijašnjih materijala i zadaj mu temu. No, onda će svaka osoba na svijetu sama sebi postaviti pitanje želi li financirati što piše stvarna osoba Maro Marušić ili neće plaćati ništa, jer će svejedno uživati u tekstovima umjetne inteligencije. Tako će biti s najvećim dijelom poslova. Svi će u svemu biti zamjenjivi, samo je pitanje hoće li ljudski potrošač i dalje birati čovjeka.

Kao što sada biramo u nekim aspektima života. Plaćamo povrće puno skuplje na tržnici, iako ga po jeftinijim cijenama imamo u supermarketu.

Sutra čovjek neće trebati ni u poljoprivredi, jer će roboti bolje saditi. No, opet će dio ljudi koristiti standardne metode sadnje u poljoprivredi. Krajnji proizvod će biti skuplji i ljudi će birati hoće li kupovati kod klasičnog poljoprivrednika ili robota. Kao što rekoh, nijedan sadašnji posao neće trebati, osim onih vezanih uz one tri gore nabrojene stavke. Čovjek kao biološko biće, život kao igra i potraga za smislom. Znači, neće nam trebati ni konobarica, ni poljoprivrednik, ni 99 posto ostalih poslova, ali oni će i dalje imati klasični posao ako ljudi budu htjeli imati kontakt s čovjekom u tim branšama.

Mnogi će izgubiti posao, pa se već sada govori o univerzalnom temeljnom dohotku koji bi ljudi od države primali svaki mjesec bez da rade. Kako vi to komentirate?

To nije dobra ideja, jer ljudima trebaju prepreke u životu kako bi napredovali. Nije dobro da ne rade ništa. Ima poznati eksperiment zvan Universe 25 gdje su miševi na kraju izumrli kada su došli u stanje obilja i nerada. Zbog obilja i nerada nisu se više ni razmnožavali. Ako ljudi u životu nemaju uloge i prepreke, izumrijet će kao vrsta. Prestat ćemo rađat djecu. U Koreji je već 0,7 djeteta po obitelji, u Kini oko 1, Hrvatska 1,4. Novim generacijama ne trebaju ni škole, ni sveučilišta, ništa, a ono što moramo shvatiti da djeci odlazak u školu nije samo učenje, nego prije svega druženje s ostalim djecom. Znači, i u doba UI i dalje će biti potreba za školom, ali ne toliko za znanjem koliko za ljudskim kontaktom. Ne treba profesor kao prenositelj znanja, nego kao živo biće.

Znači morat ćemo dizajnirat sustav u kojem ćemo raditi poslove koje UI može zamijeniti što se tiče znanja, ali ne može što se tiče ljudskosti. Zar to ipak neće zahtijevati neku vrstu regulacije?

Ljudi će odlučivati. Primjerice, moći će birati hoće li gledati virtualni nogomet generiran od strane umjetne inteligencije ili će platiti ulaznicu za GOŠK-a. Mi ćemo sami sebi dizajnirat sustav koji hoćemo. UI dovodi do toga da je sve manja potreba za ljudima u poslovima novinara ili kolumnista, ali ako konzumenti žele čitati baš Mara Marušića, on će imati posao, iako njegov stil pisanja UI bez problema može usavršiti. Ali, UI će moći istovremeno napraviti deset portala sa samo jednim čovjekom koji neće biti ništa gori nego što je sada slučaj.

UI može mene zamijeniti u pisanju, ali on nije imao moje iskustvo. On može napisati isti tekst kao što bih ga ja napisao, recimo, o igranju tenisa po buri, ali nikad neće osjetiti totalno ispaljenje, taj proživljeni bijes kada ti bura na servisu nosi lopticu, pa ti stalno radiš dvostruke greške.

Da, tako je, ali će na koncu ljudi biti ti koji će odlučiti žele li čitati Mara kako igra tenis po buri ili stroj, ili im je sve to skupa dosadno za čitanje, pa ni stroj, ni Maro neće imati posao kolumnista.

Ali opet ću se vratiti na pravnu regulaciju. Dolaze i doći će robo-taksiji, pa će opet neki gradovi zabraniti cjelokupni promet. Znači, progres se zbog viših interesa ipak može pravno ograničiti.

Naravno da se u teoriji mogu donijeti pravni akti o ograničenju UI, ali uvijek će interesi firmi koji na njima rade biti ispred općeg dobra. Imamo to već sada kod rata u Iranu gdje jedna UI firma nije pristala na uvjete Pentagona, ali druga odmah jest. Tu vidimo kako se UI koristi za narcisoidnost, jer ne postoji humana kolektivna svijest. Ali upravo tu vidimo da UI nije ništa kriva kao alat, nego čovjek koji ju je stvorio. Tako će biti i sutra. Nije ključ u umjetnoj inteligenciji, nego u narcisoidnosti čovjeka koji će je željeti zloupotrebljavati. Šta da uopće govorimo o ljudskoj svijesti kada smo do jučer imali ropstvo? Ljudi uvijek potpadnu pod služenje narcisima, a oni sada imaju još bolji alat da ih podčine. Dovoljno je vidjeti Trumpa, Putina, Xija…

Naravno da nije problem u umjetnoj inteligenciji nego u ljudima. Tako je uvijek. Početak i kraj ljudskih problema uvijek je manjak svijesti. Kakva nas onda budućnost čeka?

Kao što smo već rekli, sami biramo što ćemo i kako, a ono što znamo jest da će UI biti bolja u svemu od nas, u svim poslovima.

Čak i meštarskim? Keramičar, vodoinstalater…?

Da, i u tome. Ali opet govorim, ljudi će sami birati čovjeka ili UI. Recimo, UI može biti odličan stilist, ali netko će opet radije birat čovjeka s kojim se može zezat dok isprobavaju odjeću. Na kraju krajeva trebat će ti čovjek kao priznanje da ti je stil sjajan. Tako će biti i s umjetnošću. Potreba da se zna tko je ovo napisao, naslikao, uglazbio, odglumio, da se dodjeljuju Oscari… Ali sve će te stvari UI raditi puno bolje od čovjeka, razumijete? No čovjek će sam svojim postupcima birat dizajn sustava.

A što će biti s turizmom?

Turizam podrazumijeva da čovjek mora jesti, negdje spavati, nešto doživjeti, zabaviti se. Drugim riječima, turizam će i dalje cvjetati. Naravno, unutar turizma UI može zamijeniti neka zanimanja, ali to će opet ovisiti o onome o čemu smo govorili, odnosno želimo li ljudski faktor ili ne. Uzmimo kao primjer vodiče. UI može zamijeniti ono što vodič govori o povijesti, ali ne može zamijeniti ljudski faktor vodiča, da primjerice on sam kaže kakvo je njegovo iskustvo bilo u Domovinskom ratu ili kako je na Prijekom slomio nogu dok je igrao nogomet. Stoga mislim da će nestati vodiči velikih grupa, ali da će vodiči manjih grupa imati posla. Ista stvar je i s turističkim vozačima. UI će ih moći zamijeniti što se tiče same vožnje, ali ne može robot otići s turistima na Pelješac i napiti se s njima.

Znači dijete treba savjetovati da ide u turizam, jer će drugi poslovi ionako nestati? A moji roditelji meni stalno govorili da naučim jezike ili budem dobar u informatici, jer sigurno neću biti gladan.

Ta će zanimanja UI prva pomesti. Turizam spada u ono što sam govorio o traženju smisla. Doživljaj, iskustvo, upoznavanje novih ljudi… Posebno će procvjetati robinzonski turizam, boravak u prirodi daleko od vreve grada, tehnologije, dostupnosti.

Kada će biti promocija knjige?

U travnju. Bit će izdana u 300 primjeraka najmanje moguće cijene i kasnije distribuirana po knjižnicama, a u elektroničkom obliku bit će besplatna na internetu. Prevedena je i na engleski.

Je li ju prevela umjetna inteligencija?

Jest (smijeh). Ali lektorirana je i uređena ljudskom rukom.